GROZNICA Zapadnog Nila ove se godine snažnije no ikada do sada razmahala u Hrvatskoj, ali i u Europi generalno. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u Hrvatskoj je potvrđeno oboljelo 26 osoba, a jedna je umrla.

Prema najnovijim dostupnim podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECPC) u europskim državama u 2018. potvrđeno je 975 slučajeva zaraze. Najteže su pogođene susjedna Srbija s 213 slučajeva i Italija s 327. No brojke su vjerojatno mnogo veće jer se svi slučajevi ne prijavljuju, a i oni koji se prijavljuju, objavljuju se sa zakašnjenjem. Primjerice, ECPC za Hrvatsku još uvijek ima podatke o samo 3 oboljele osobe. U Srbiji je do sada umrla najmanje 21 osoba, u Grčkoj 16, u Italiji 13, a u cijeloj Europi 64. Udio umrlih u broju oboljelih nije se povećao u odnosu na prijašnje sezone.

Podaci pokazuju da je broj oboljelih u 2018. već do sada porastao za 3,4 puta u odnosu na cijelu sezonu 2017. što se jasno vidi na grafikonu dolje.

Gotovo svi od 26 oboljelih u Hrvatskoj zarazili su se u Hrvatskoj, kao i prethodnih sezona uglavnom u sjeverozapadnom i istočnom dijelu zemlje.

Većina oboljelih imala je kliničku sliku zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava, a kod dijela oboljelih zabilježena je blaža klinička slika u vidu febrilne bolesti. Dio oboljelih oporavio se pa su otpušteni iz bolnice.

Stigao s pticama i komarcima

Virus groznice Zapadnog Nila prvi put je otkriven u Ugandi 1923., a u sjevernoj Americi 1999. Svijetom se proširio preko ptica selica koje se također mogu zaraziti. U Europi je prisutan najmanje 20-ak godina. U početku se javljao samo sporadično, no studije pokazuju da se teritorijalno širi.

U Hrvatskoj je groznica prvi put registrirana 2012., a broj registriranih slučajeva kretao se u rasponu od jednog oboljelog 2014. i 2015. pa do dvadeset oboljelih 2013. Od prve pojave do 2018. njime se zarazilo 38 ljudi, a do nedavno bio je zabilježen samo jedan smrtni slučaj. S novim slučajem iz Belog Manastira ukupno su od virusa i komplikacija umrle dvije osobe.

Virus se prenosi gotovo isključivo preko ugriza komaraca, a tek rijetko preko transfuzije, transplantacije ili s majke na dijete tijekom trudnoće. Prema glavnoj teoriji virus za sada ne uspijeva preživjeti zimu u Europi pa se svake godine iznova pticama selicama iz Afrike prenosi u Europu.

Sa širenjem komarca vrste Culex, koji je glavni prijenosnik, odnosno vektor širenja bolesti (drugi komarci su to mnogo rjeđe), sve više raste i broj slučajeva zaraze u europskim zemljama. Više studija pokazalo je da će se s klimatskim promjenama teritoriji na kojima će se Culex udomaćiti i množiti širiti sve dalje na sjever jer mu odgovaraju topli krajevi.

Većina groznicu preboli bez simptoma

U HZJZ-u ističu da treba napomenuti da infekcija virusom Zapadnog Nila u ljudi u oko 80% slučajeva prolazi bez simptoma.

„U otprilike 20% slučajeva, bolest se manifestira simptomima koji nalikuju gripi - povišena temperatura, glavobolja, slabost, bolovi u mišićima i zglobovima. U oko 1% oboljelih može se razviti teža bolest zbog zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava, uz simptome meningitisa ili encefalitisa. Pod povećanim rizikom od obolijevanja su imunokompromitirane osobe, primjerice osobe kojima su transplantirani organi, te starije osobe koje već imaju neku kroničnu bolest poput hipertenzije, šećerne bolesti i sl.“, tumače naši epidemiolozi.

Kod osoba kojima virus zarazi živčani sustav smrtnost se kreće oko 10%.

Za sada nema ni lijeka ni cjepiva

Učinkovita cjepiva protiv virusa Zapadnog Nila još uvijek nisu razvijena iako je na tom putu napravljen određeni napredak. Primjerice, krajem ožujka objavljena je jedna studija u kojoj su znanstvenici razvili terapiju na temelju RNA kojom su potaknuli obrambeni sustav da razvije trajnu zaštitu od virusa. No metoda je za sada testirana tek na miševima, što obično znači da će trebati najmanje još koja godina da se nađe na tržištu. Naravno, ako sve bude išlo u skladu s očekivanjima.

Za sada postoji učinkovito cjepivo samo za konje.

Oboljeli se uglavnom liječe simptomatski, što znači da im se daju sredstva za spuštanje temperature, infuzije za sprječavanje dehidracije te eventualno sredstva za ublažavanje bolova.

Jedina prava prevencija – suzbijanje komaraca

Kako cjepivo ne postoji, glavna mjera prevencije je suzbijanje komaraca Culex i njihovih legla.

To prije svega podrazumijeva uklanjanje raznih spremnika vode i vegetacije u kojima se komarci mogu gnijezditi i razvijati (detaljnije upute što i kako činiti možete pronaći na stranicama HZJZ-a na ovoj poveznici).

Što možete sami učiniti?

Epidemiolozi ističu da je uz uobičajene mjere za suzbijanje komaraca neophodno da svaki pojedinac sudjeluje u borbi i osobnoj zaštiti od prijenosnika.

Radi osobne zaštite od uboda komaraca preporučuje se da:

- zaštitite prozore i vrata mrežama protiv insekata

- upotrebljavate sredstva koja odbijaju komarce, tzv. repelente (prema uputama proizvođača)

- na području s mnogo komaraca nosite svijetlu odjeću dugih rukava i nogavica

- boravite u klimatiziranim prostorima kada je to moguće.

Ove mjere osobito je važno provoditi tijekom ljetnih mjeseci, osobito u kolovozu i rujnu, kada se razmnožavaju, a ženke bodu kako bi prikupile potrebnu hranu. Ličinke komaraca ne mogu preživjeti bez vode pa je stoga jedna od ključnih mjera eradikacije uklanjanje svih mogućih spremnika vode, od starih automobilskih guma do vaza za cvijeće po terasama i grobljima.

Ako uočite simptome, javite se liječniku

Nakon prijave oboljelog od groznice Zapadnog Nila, nadležni epidemiolozi provode epidemiološki izvid na mjestu vjerojatnog zaražavanja te propisuju potrebne mjere (primjerice larvicidni tretmani u okolini).

U HZJZ-u napominju da tijekom ljetnih mjeseci, kada se evidentiraju oboljeli, u osoba koje se jave liječniku sa simptomima koji mogu upućivati na bolest Zapadnog Nila, u dijagnostičkoj obradi treba razmišljati i o ovoj bolesti.

Iz Grada Zagreba nema suvislih reakcija

U redakciju Indexa posljednjih dana stiglo je više elektronskih pisama u kojima su naši čitatelji izrazili ogorčenje zbog manjka informacija o groznici, ali i organizacije zaštite i drugih mjera.

Jedan od čitatelja požalio se da čak nije mogao darovati krv zbog nemogućnosti testiranja na virus:

„Poštovani, ovaj ponedjeljak sam htio u Petrovoj dati krv, međutim doktorica me je odbila s objašnjenjem da trenutno nemaju reagensa za provjeru valjanosti krvi, u pogledu bolesti Zapadnog Nila, koju prenosi komarac. PITANJE: zar Zagreb nije mogao sredstva za npr. preseljenje tamo nekog križa u Novom Zagrebu ili sl., iskoristiti protiv akutne navale komaraca (zadimljavanje ili sl.) i time pokušati zaštititi zdravlje Zagrepčana, odnosno smanjiti dodatne troškove obrade darivane krvi?“

Upit smo poslali u Gradski ured za zdravstvo, no dobili smo odgovor da su naš mail proslijedili u Ured za zdravstvenu ekologiju jer se oni bave komarcima. Iz tog Ureda do kraja radnog vremena, a potom i dovršenja teksta, unatoč višestrukim obećanjima, nismo dobili nikakav odgovor. Na ponovljeno pitanje je li Zagreb mogao učiniti nešto da nabavi barem reagense za testiranje krvi, iz Gradskog ureda za zdravstvo također nismo dobili nikakav odgovor.