NA DANAŠNJI dan, 9. prosinca 1753. godine, veliki hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković postao je francuski državljanin. Ova važna prekretnica u njegovom životu dogodila se nakon što je postao član prestižne Francuske akademije znanosti i preselio se u Pariz. Francusko državljanstvo omogućilo mu je veći pristup znanstvenim krugovima i resursima, što je imalo značajan utjecaj na njegov rad u prirodnim znanostima, posebno u fizici, astronomiji i matematici.

Svestrani klinac iz Dubrovnika

Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku, tada susjedu Habsburške Monarhije. Kao dječak pokazivao je iznimnu sklonost prema matematici i prirodnim znanostima. Zbog svojih sposobnosti, Bošković je već u mladim godinama prepoznao važnost obrazovanja i odlučio se za studij u Italiji. Studirao je u Rimu, gdje je postao izuzetno uspješan učenik i stekao solidnu osnovu u filozofiji, matematici, fizici i astronomiji.

Bošković je postao poznat po svojem teorijskom modelu atomskog oblika. U svojoj knjizi Theoria philosophiae naturalis iz 1758. godine Bošković je iznio svoju revolucionarnu teoriju prema kojoj je svijet sačinjen od točaka koje nemaju dimenzije, ali posjeduju određene osobine. Ovaj model preteča je kasnijih razvojnih smjerova u teoriji atoma i modernoj fizici. Često se smatra da je svojim radom anticipirao rad kasnijih znanstvenika poput Erwina Schrödingera i Wernera Heisenberga, čiji su radovi oblikovali kvantnu fiziku.

Osim toga, Bošković je radio i na astronomiji, razmatrajući promjene u kretanju planeta, kao i meteore. Kao savjetnik vatikanske zvjezdarnice, izvodio je brojne teleskopske promjene i usavršavanja astronomskih instrumenata. Također, bio je autor i uspješan istraživač u području geodezije i optike. Njegovo ime zauvijek je povezano s Boškovićevim prstenom, planiranim krugom za precizna geodetska mjerenja.

Profesor Bošković

Bošković je radio i kao profesor na Sveučilištu u Paviji, gdje je podučavao matematiku i fiziku te je bio član mnogih znanstvenih akademija. Jedan od najvažnijih trenutaka u njegovoj karijeri bila je 1745. godina, kada je postao profesor matematičkih i fizikalnih znanosti na Sveučilištu u Rimu, što je omogućilo daljnje širenje njegovih znanstvenih utjecaja.

Većinu svojeg života proveo je izvan rodne Hrvatske, njegova uloga u znanstvenoj zajednici bila je ključna za razvoj prirodnih znanosti, a posebno je utjecao na razvoj moderne fizike. Unatoč tomu što se mnogi od njegovih radova nisu u potpunosti razumjeli do kasnijih vremena, njegov značaj u povijesti znanosti i dalje ostaje neupitan.

Bošković je preminuo 13. veljače 1787. godine u Milanu, no njegovo naslijeđe živi kroz brojne znanstvene teorije koje su oblikovale temelj za kasnije znanstvene prekretnice. Francusko državljanstvo koje je stekao 1753. godine odražava priznanje njegovih iznimnih doprinosa znanosti, čime je zauvijek zadužio svjetsku znanstvenu zajednicu.