MIŠEVI često pokušavaju oživjeti svoje onesviještene srodnike, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Science koja sugerira da ljudska sklonost pomaganju drugima u nevolji ima duboke korijene u našoj evolucijskoj prošlosti kao sisavaca.

U hitnim situacijama ljudi često instinktivno pružaju prvu pomoć drugima. No, do sada nije jasno utvrđeno pokazuju li takva prosocijalna ponašanja neke druge vrste i kako se ona manifestiraju. U dvije nove, neovisne studije W. Sun i suradnici te F. Sun i suradnici pokazali su da miševi iskazuju stereotipna ponašanja prema onesviještenim pripadnicima svoje vrste, koja idu od njuškanja i uređivanja do lizanja glave i povlačenja jezika iz usta, što ubrzava oporavak od nesvijesti.

U pokretanju tih ponašanja ključnu ulogu imaju aktivacija neurona u medijalnoj amigdali i razine oksitocina u paraventrikularnoj jezgri hipotalamusa. Rezultati studije daju nove uvide u različite aspekte donedavno neprepoznatog prosocijalnog ponašanja kod miševa te njegove temeljne neurobiološke mehanizme.

Prva pomoć miševa funkcionira

Znanstvenici su u novom istraživanju uređajima naoružali miševe i pratili što se zbiva u njihovim mozgovima kada djeluju kao spasioci. Zabilježili su povećane aktivnosti u dijelu mozga odgovornom za nevoljne funkcije te pojačane hormonske signale koji su bili ključni za njihovu hitnu intervenciju.

Iako je mišja verzija prve pomoći uključivala dosta ugriza, neuroznanstvenik Wenjian Sun sa Sveučilišta Južne Kalifornije (USC) i njegovi kolege otkrili su da tehnika povlačenja jezika iz usta ima praktičnog smisla jer otvara dišne puteve onesviještenog miša i omogućuje mu brži oporavak.

Učinkovitost takvog zahvata potvrdila je druga nedavno objavljena studija koja je identificirala neuronski krug koji povezuje povlačenje jezika s bržim buđenjem anesteziranih miševa.

Čini se da je pomaganje svjesno

Slična ponašanja već su ranije dokumentirana kod sisavaca s većim mozgovima, poput dupina i slonova. Poznato je također da miševi pomažu jedni drugima kada su zarobljeni, no ovakva "prva pomoć" kod manjih sisavaca dosad nije bila detaljnije proučavana.

Autori studije ističu da ne mogu sa sigurnošću reći pokušavaju li miševi svjesno pomoći ili su njihove reakcije automatske, odnosno refleksne. No smatraju kako činjenica da su s pokušajima oživljavanja nastavili čak pet dana nakon prvog susreta s mišem u nevolji sugerira da njihovi pokušaji nisu samo pokazatelj znatiželje.

Miševi su skloniji pomagati znancima

Promatranja su također utvrdila da su miševi skloniji pružati pomoć poznatim pripadnicima svoje vrste nego nepoznatim. "Ta sklonost prema poznatima pokazuje da životinja ne reagira samo refleksno na ono što vidi", rekao je neuroznanstvenik James Burkett sa Sveučilišta Toledo, koji nije bio uključen u studiju. "Oni zapravo uzimaju u obzir kontekst i identitet druge životinje pri formiranju svoje reakcije", dodao je.

U svojim eksperimentima Sun i njegov tim predstavili su miševima u kavezima mrtve, onesviještene ili nepokretne miševe, među kojima su neki bili poznati, a drugi potpuni stranci.

U 50 posto slučajeva svjesni miš izvukao bi jezik iz usta onesviještenog. Svi miševi kojima je bila pružena prva pomoć uspjeli su se oporaviti i prohodati znatno brže od onih koji su bili prepušteni sami sebi.

"Počinju s njuškanjem, zatim s njegom, a onda s vrlo intenzivnom fizičkom interakcijom", rekao je fiziolog Li Zhang s USC-a za New Scientist. "Oni doslovno otvore usta onesviještenog miša i izvuku mu jezik."

Fascinantno je da su u 80% slučajeva miševi spasioci uklanjali objekte koje su znanstvenici stavili u usta anesteziranog miša, kao da su svjesni da bi oni mogli biti problem. No, istovremeno su ignorirali predmete koji su bili umetnuti u njihove druge dijelove tijela, poput rektuma ili genitalija.

Spašavaju onesviještene, ali ne usnule

Posebno je zanimljivo da su pokušaji oživljavanja bili zabilježeni kod onesviještenih i mrtvih miševa, ali ne i kod onih koji su samo spavali, što sugerira da miševi dobro razlikuju kome je pomoć potrebna.

U trećem istraživanju znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu otkrili su da se kod miševa, kada su suočeni s onesviještenim srodnicima, aktivira medijalna amigdala. Kada bi miš naišao na drugog miša pod stresom, aktivirao se drugi dio mozga povezan s empatijom. Autori su zaključili da su aktivnosti "prve pomoći" i reakcije iz empatije odvojeni procesi.

Sunov tim također je u paraventrikularnoj jezgri spasioca otkrio povećanje razina oksitocina - hormona povezanog s društvenim vezama. Poznato je da oksitocin potiče zbližavanje kod ljudi tako što jača osjećaj povjerenja i povezanosti u romantičnim odnosima te povećava empatiju i suosjećanje u socijalnim interakcijama. On također potiče zbližavanje između majke i djeteta tijekom dojenja.

Obje regije mozga koje su se pokazale aktivnijima u navedenim reakcijama poznate su po svojoj ulozi u ponašanjima njege i brige. Neuroznanstvenici William Sheeran i Zoe Donaldson zaključili su kako "ova otkrića dodatno potvrđuju da je impuls za pomoć drugima u ekstremnoj nevolji prisutan kod mnogih vrsta".