SJEVERNU Norvešku svake godine posjećuju stotine tisuća turista, no postoji jedan skriveni svijet koji oni nikada ne vide. Utišani i zaboravljeni, duboko u planinskim spiljama, smješteni su borbeni zrakoplovi i nuklearne podmornice.

Norveška je zemlja bunkera. Na vrhuncu Hladnog rata ova rijetko naseljena planinska država imala je oko 3000 podzemnih objekata – skrovišta za vojsku i savezničke snage, osmišljena kako bi otežala posao svakom potencijalnom agresoru. Mnogi od njih potječu još iz Drugog svjetskog rata, kada je Norveška bila dio Hitlerove Atlantske utvrde, a javnost jedva da je znala za njihovo postojanje.

Danas, dok rat bjesni na istoku Europe, Norveška ponovno aktivira dvije od svojih najpoznatijih podzemnih baza iz razdoblja Hladnog rata, piše BBC.

U blizini ruske granice, sjeverno od Arktičkog kruga, hangari zračne baze Bardufoss i pomorska baza Olavsvern izgledaju kao scene iz špijunskog filma – grube kamene stijene, blistavi betonski prolazi i vojna oprema posvuda. Posebno dojmljiv je Olavsvern, uklesan u planinu, s tunelom dugim gotovo kilometar i teškim čeličnim vratima otpornima na eksplozije.

No nameće se pitanje – zašto obnavljati ove skupe objekte danas, kada Sovjetski Savez više ne postoji? Ima li to uopće smisla?

Hangari se opet bude

Nakon rata norveške zračne snage koristile su planinske hangare kako bi zaštitile svoje avione od mogućeg sovjetskog napada. Hangari su sadržavali sve što je bilo potrebno – spremnike za gorivo, skladišta oružja, prostore za održavanje i odmor posade. No prije otprilike 40 godina baza Bardufoss je zatvorena i stavljena u mirovanje. Danas se ponovno budi.

Obnovljena baza, s infrastrukturnim i tehničkim poboljšanjima, trebala bi povećati otpornost i preživljavanje norveških F-35 aviona u slučaju ruskog napada. Ruska invazija na Ukrajinu pokazala je koliko su skupi zrakoplovi na zemlji ranjivi – naročito na napade jeftinim "kamikaza" dronovima koji mogu koštati svega nekoliko stotina dolara.

Umjesto da, kao Rusi u Ukrajini, preko aviona stavljaju gume ili ih štite improviziranim mrežama, Norvežani idu korak dalje – skrivaju ih u planinske bunkere, u prirodne oklopljene tvrđave.

"Medvjeđi prolaz"

Olavsvern je strateški smješten u blizini mjesta gdje se Norveško i Barentsovo more susreću. Tzv. "Medvjeđi prolaz" – prostor između norveške obale, Otoka medvjeda i Svalbarda – ključno je suženje za ruske podmornice i ratne brodove koji žele izići na Atlantski ocean.

Izgradnja baze započela je 1950-ih kao odgovor na jačanje sovjetske Sjeverne flote. Projekt je bio toliko velik i skup (oko 450 milijuna dolara) da je velik dio troškova pokrio NATO. Baza je imala podzemni zapovjedni centar, skladišta, dubokomorski dok, suhi dok i izlazni tunel. Do završetka radova Sovjetski Savez se već raspao – no baza nije bila promašena investicija. NATO ju je i dalje koristio za misije na hladnim sjevernim morima.

Unatoč sve većoj ruskoj prijetnji, norveški parlament je 2009. godine tijesnom većinom odlučio zatvoriti Olavsvern. Četiri godine kasnije prodana je privatnicima za samo 7 milijuna funti – daleko ispod tržišne cijene. Tuneli su se napunili kamp-prikolicama i starim automobilima, a vlasnik je dopustio pristajanje ruskim istraživačkim i ribarskim brodovima. Ruski mediji širili su dezinformacije da je baza dijelom u ruskom vlasništvu.

Godine 2020. tvrtka WilNor Governmental Services, blisko povezana s norveškom vojskom, preuzima većinski udio i počinje s obnovom. Od tada vojska ponovno jača svoju prisutnost, a američka mornarica razmatra mogućnost da ondje stacionira svoje nuklearne podmornice.

Zašto? Odgovor je jednostavan – Rusija

Norveška sigurnosna zabrinutost ne datira od 2022. ni od 2014., kad je Rusija anektirala Krim, već još iz razdoblja između 2006. i 2008. Tada je, kako navodi Andreas Østhagen iz Instituta Fridtjof Nansen, Rusija počela intenzivno ulagati u Sjevernu flotu, obnovila vojne vježbe na Arktiku i pokazala sve veći interes za eksploataciju arktičkih resursa.

"Putinova Rusija nije Sovjetski Savez", kaže Østhagen. "Ali iz norveške sigurnosne perspektive – izazovi su isti. Kako odvratiti Rusiju? I ako do sukoba ipak dođe – kako se boriti protiv nje?"

Norveška nije jedina koja ponovno aktivira baze iz Hladnog rata. Rusija je u posljednjih nekoliko godina oživjela oko 50 starih baza diljem Arktika. Švedska mornarica vratila se u svoju podzemnu bazu na otoku Muskö blizu Stockholma.

Neke države ne staju samo na obnovi – Kinezi su izgradili novu golemu podzemnu bazu za podmornice na otoku Hainanu u spornom Južnokineskom moru i zapovjedni centar kod Pekinga. Iran se hvali svojom "podzemnom raketnom metropolom" u Perzijskom zaljevu.

"Psihološki efekt bunkera je snažan", kaže Sir Humphrey, autor bloga The Thin Pinstriped Line. "Duboko su ukorijenjeni u našu kolektivnu sliku Hladnog rata – zamišljamo ih kao zapovjedne centre iz filma Dr. Strangelove s generalima koji su izgubili kompas."

Autor knjige Podzemne strukture Hladnog rata Paul Ozorak dodaje: "Skrivanje brodova i zrakoplova u planinskim tunelima i dalje je izvrstan način zaštite od zračnih napada, osobito ako se osiguraju protueksplozijska vrata i ojačanja."

No, zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva oklijevaju – zbog golemih troškova. Mnogi bunkeri iz tog razdoblja pretvoreni su u muzeje, noćne klubove ili su jednostavno propali – neki su poplavljeni, neki zapečaćeni, a mnogi više nisu sigurni.