U NEKA davna vremena nezamislivo je bilo da se imena Viktora Ivančića i Marinka Čulića spomenu na istoj stranici novina, a kamoli u istoj rečenici s Mirjanom Hrgom. Jasno, osim kroz ilustraciju dva dijametralno suprotstavljena poimanja novinarstva. No, kako je u ovom društvu sve okrenuto naglavce, tako je sada moguće ne samo njihovo trpanje u isti koš, već i da se Hrga služi imenima bivših Feralovaca dijeleći lekcije o slobodnom i neovisnom novinarstvu.

Da, dobro ste čuli. Mirjana Hrga. Brani Feralovce. I dijeli lekcije. O neovisnom i poštenom novinarstvu. Da, "ona" Hrga. Mirjana Hrga. Tko preživi ovo ludilo, pričat će. Pod uvjetom da sačuva razum.

Dakle, Mirjana Hrga, uzdanica notornih Motrišta i kraljica medijskog žutila, žena koja se konačno udala i trebala dobiti zasluženo mjesto glasnogovornice Sanaderove Vlade, u nedavnom je intervjuu na Javno.hr poručila mladim novinarima da "ako će oni imati svoje Ivančiće i Čuliće, neka pomognu da takva imena ne završe na cesti". I još, pozvala ih je da "ne zaborave na novinarsku solidarnost" i "ne dijele se po političkoj osnovi". Jer, Hrga, okorjela u svom idealizmu,  gaji nadu da će "proći ova faza egzistencijalnog ucjenjivanja ljudi koji su zamišljeni kao društveni mehanizmi kontrole". 

Valjda ste uspjeli shvatili. Mirjana Hrga ogorčena je na stanje u hrvatskim medijima. Smatra da su "centri moći" istrijebili sve relevantne rasprave poput "strašnog zaduženja države, ne pretjerano sjajnog međunarodnog položaja zemlje, kritike vlasti". "Gdje su kazališne kritike, pozitivne promocije sporta i znanosti? Kamo su iz novinarskih priča nestali ljudi koji bi nam mogli biti uzori?", pita se ona, križajući se lijevom i desnom.

Zvuči nevjerojatno, ali nije to sve

Naravno, u njezino vrijeme sve je bilo bolje. Kad je tijekom devedesetih drmala Hrvatskom televizijom uređujući Motrišta, sve je prštalo od kritike vlasti i stanja u državi. Zajedno s urednikom Miljenkom Manjkasom i bulumentom medijskih dželata stavljala svakoga dana glavu na panj, zamjerajući se "centrima moći" i ponoseći se činjenicom da je važan kotačić u "društvenom mehanizmu kontrole". Po tome su zapravo Motrišta i postala poznata. Po nesmiljenom, neovisnom, slobodnom i prkosnom novinarstvu. Rame uz rame, Motrišta i Feral. Hrga i Ivančić. Čuljak i Čulić.

Zvuči nevjerojatno, ali nije to sve. Žali se Hrga kako se danas odgajaju novinari bez karizme, takozvani "klonirani zapisničari". Ljuti je činjenica da vlasnici i urednici traže neke "lake kojima će oni objasniti što je ispravan pristup temi". Još ako imaju neki kredit, primjećuje ogorčena Hrga, "sve će ići puno lakše". Opet, u Hrgino vrijeme sve je bilo bolje. U drugoj polovici devedesetih vodeće informativne emisije na HTV-u uređivali su i vodili etablirani i iskusni novinari: Hrga, Jozo Barišić, Dijana Čuljak, Helena Krmpotić, Ivana Ivančić... To je bila novinarska krema. Oni kao mladi novinari nisu bili opterećeni kreditima - HRT im je, naime, omogućio da dobiju povlaštene stambene kredite - pa su mogli slobodno prkositi vlasnicima i urednicima. Hrga kaže da je zbog toga čak i povraćala. Zbog prljavih "kompromisa na koji ju je tjerao urednik. "Bio je nedodirljiv, a ja tek s fakulteta, prepuna ideala i životnih zabluda". Mladima na znanje: tada se to zvalo žrtvovanje za principe i ideale.

Usprkos vrijednosnom salto mortaleu, Hrga se ne odriče tog dijela svoje karijere. Onda kad je služila Manjkasu i Pantovčaku, pardon, istini i poštenju. "Ja sam na to izuzetno ponosna. Ne kažem da nisam griješila, ali kada bih morala ponovno, opet bih sve ponovila".

Hrga želi uvjeriti javnost da je "nacionalno osviještena katolkinja"

Na njezinu žalost, sve to sad ponavljaju neke njezine kolege. Ona više nije potrebna i stoga prolazi novu mijenu. Kao što se krajem devedesetih odrekla politike u korist žutila, tako se sada odriče žutila u korist iskonskih novinarskih vrijednosti. U tom smislu njezino ime našlo se na popisu inicijatora najnovije peticije protiv pritiska na novinare.  Žena koja je do jučer u novinarstvu predstavljala sve ono protiv čega su se Ivančić, Čulić i drugi novinari borili - politička podobnost, slizanost s vlasti, medijsko žutilo - sada se stavlja njima uz bok i još gore, u poziciju njihova advokata.

Hrga želi uvjeriti javnost kako više nije bitno ono što je njoj otvorilo vrata uspjeha tijekom devedesetih - da je "nacionalno osviještena katolkinja" - niti ono što je učinila u idućih sedam godina promovirajući televizijsko žutilo - šetajući poput animir dame hodnicima upadajući u sobe polugolim srpskim nogometašima ili braneći privatnost Vlatke Pokos ispitujući je s kim je bila trudna kad je napravila abortus. Ne, ona želi uvjeriti javnost kako je "napustila medije zbog ovakvih svinjarija". Ona je, vjerovali ili ne, žrtva žutila i narušavanja privatnosti, a ne rodonačelnica žanra.

Hloverki zapravo treba skinuti kapu

I sada takva žena dijeli lekcije o tome kako bi se novinari trebali ponašati i koje vrijednosti zastupati. Ne one koji su nju iznijeli na vrh - prvo na HTV-u, onda na Novoj TV - ne one koji su joj priskrbili etiketu medijske nepogode, već one vrijednosti za koje su se borili Ivančić i Čulić, a sada se bore još desetine novinara. Dok se u isto vrijeme ona spominje kao buduća Sanaderova glasnogovornica.

U ovom medijskog prostoru bilo je svega i svačega, ali nikada ovakvog pranja biografije. Besramno dociranje žene koja je kumovala uništavanju svih novinarskih kriterija možda je najveća uvreda hrvatskom novinarstvu, poslovično naviklom na sve. U svojoj karijeri Mirjana Hrga postala je sinonim svega onoga čega se sada želi javno odreći. Ne shvaćajući da ako se sada odriče toga, odriče se sebe kao novinarke. I zbog svega toga, Hloverki zapravo treba skinuti kapu: ona se uopće ne trudi biti ono što nije. U ova loša vremena čak se i to treba smatrati vrlinom.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Nova TV/Index