KONTROVERZNA predstava Euripidove tragedije "Bakhe", čija je naknadno povučena zabrana izazvala politički skandal, večeras je održana u dvorištu Osnovne škole Spinut u Splitu.

Malo koja predstava u povijesti Splitskog ljeta je izazvala toliku pažnju kao ova adaptacija znamenitog kazališnog komada iz 5. stoljeća pr. Kr. Redatelj Oliver Frljić je priču o Bakhama - ženama koje su za vrijeme dionizijskih rituala "činile strahote" - osuvremenio, odnosno obogatio referencama na nasilje u suvremenom svijetu, uključujući i neka mračna poglavlja nedavne hrvatske povijesti.

Tako su se među rekvizitima našle i mrtvačke vreće s imenima Aleksandre Zec i Milana Levara, a kao zvučna podloga su poslužila izvješća sa suđenja za ratne zločine u Lori, kao i znameniti govor Ive Sanadera na Rivi 2001. godine, kada je Mirka Norca proglasio herojem i govorio kako Hrvatska ne smije progoniti niti izručivati svoje generale.

Vjeruje se da je ovaj posljednji detalj bio razlogom zašto je predstava dva dana prije premijere otkazana. Uprava Splitskog ljeta je svoju odluku, pak, obrazložila time što je tek na generalnoj probi saznala kako će predstava zapravo izgledati, kao i brigom za sigurnost gledatelja s obzirom da se prilikom predstave u dvorište s krova škole bacaju komadi mesa.

Tek kada se sam premijer očitovao i rekao da se kao "premijer i građanin" ne slaže sa skidanjem predstave, odlučeno je da se ona ipak održi. Kontroverza koju je ova predstava izazvala je bez svake sumnje pomogla njenoj gledanosti, stvorivši od drevnog antičkog teksta, odnosno njene moderne prerade, prilično zanimljiv "hepening".

Meso, partizanske pjesme i drugo vješanje Iana Curtisa

Na temelju onoga što su gledatelji večeras mogli vidjeti u dvorištu splitske osnovne škole, redatelj Frljić je ispravno zaključio kako većinu publike neće previše zanimati Euripidov tekst, odnosno priča o tome kako se bog Dioniz, koristeći svoje sljedbenice Bakhe, krvavo osvetio za uvredu koju mu je načinio tebanski kralj Pentej.

To, dakako, ne znači da se Euripidovog teksta neće čuti. Četvoro glumaca - Mislav Čavajda, Tajana Jovanović, Zoja Odak i Vili Matula - neke od dijelova tragedije izvode čak četiri različita puta, uvijek s drukčijim stilom.

Međutim, gledateljima će u oči prije padati razne provokacije, kako političke, tako i one čisto "umjetničke". Predstava tako počinje tako što četiri glumca izvode partizansku pjesmu "Konjuh planinom". Uz meso koje se baca s krova škole - i zahvaljujući čemu će gledatelji ovu predstavu pamtiti i po specifičnom mirisu - tu je i pucanje u publiku, povremeno "začinjeno" sa seksualno-revolucionarnim parolama, spaljivanje makete kazališta i Čavajdino nošenje 10 kg teškog sakoa načinjenog od komada govedine. Sve to prate glazbeni brojevi koji ponekad traju predugo, poput covera "Love Will Tear Us Apart" koji bi Iana Curtisa, da ga ponovno može čuti, vjerojatno natjerao da ponovno posegne za konopcem. Nastojeći do kraja biti vjerni modernom konceptu kazališta, glumci kraj predstave doživljavaju sjedeći među publikom.

Potencijalno najprovokativniji trenutak predstave - zbog čega pokušaj njenog skidanja s repertoara postaje malo razumljiviji - bio je onaj kada Vili Matula, nedugo nakon što se mogao čuti Sanaderov govor posvećen generalima, nosi oko vrata natpis "P***a izdajnička".

Najdojmljiviji trenutak se zbio ipak na kraju predstave, kada su glumci za svoje tumačenje Euripida inspiraciju dobili u nemilom događaju, koji se zbio dva tjedna prije na probi. Dok su vježbali uloge, glumce je bocama gađala skupina huligana, pri čemu je za manje od pola metra promašena glava Mislava Čavajde. Glumačka četvorka je predstavu završila gađajući iz publike bocama prazno dvorište i upućujući pogrde svojim napadačima, na što ih je publika nagradila s gromoglasnim pljeskom.

Dragan Antulov