NA DANAŠNJI dan 1849. godine mladi austrijski car donio je dekret kojim je ukinuo parlament i političko djelovanje u svojoj zemlji. Dogodilo se to u zalasku nemira koji su započeli godinu dana ranije, kad su revolucije jenjavale diljem Europe. Nakon ukidanja parlamenta Franjo Josip I. mogao je apsolutistički vladati i osnažiti svoje carstvo u izazovnom vremenu druge polovine 19. stoljeća. Apsolutizam je ukinut tek 1859. godine.

Kontekst

Franjo Josip I. postao je car tek par mjeseci ranije. Naslijedio je tron kad je imao samo 18 godina, a razlog tome bila je revolucija koja je zahvatila Beč 1848. Nakon što je bečki dvor shvatio da mora popustiti i uvesti liberalne reforme, Ferdinand I. je abdicirao, a Franjo je postavljen za novo lice bečke vlasti. Bio je to početak vladavine čovjeka koji će ostati relevantan u austrijskoj politici sve do sredine Prvog svjetskog rata.

Neoapsolutizam

Oktroirani ustav donesen je kako bi Beč mogao slobodnije i temeljitije provoditi svoje politike. Provedena je temeljita porezna reforma, a na čelo lokalne samouprave postavljeni su ljudi iz Beča. Ugarska je bila pod direktnom upravom iz Beča s obzirom na to da je 1849. još uvijek trajala pobuna kojom su Mađari htjeli steći neovisnost. 

Uvedena je cenzura, a mediji su bili pod strogom kontrolom države. Također je provedena germanizacija u javnim ustanovama, što je naljutilo negermanske narode diljem zemlje.

U Hrvatskoj su također ukinute političke institucije premda je Hrvatska stala na stranu Beča u revolucionarnim godinama. Jelačić je ostao ban sve do 1859. godine.

Iako je apsolutizam trajao od 1849., donesen je novi ustav 1851. godine, koji je samo potvrdio onaj stari. Glavni odgovorni bio je Franjin ministar vanjskih poslova Alexander Bach, po kojem ovaj period pamtimo kao Bachov apsolutizam. 

Apsolutizam je trajao sve do 1860.

Politička djelatnost ostala je zabranjena sve do 1860. godine. Franjo Josip je nakon unutarnjih reformi zaratio s Pruskom te doživio težak poraz i izgubio posjede u Italiji. Pritisak na Beč postao je sve jači, a najjače kritike stizale su iz Budima. Ovakve okolnosti natjerale su Franju Josipa da otpusti Bacha i donese neke liberalne reforme kako bi sačuvao jedinstvo u Habsburškoj Monarhiji.

Tijekom 1860-ih Franjo se nagodio s Mađarima i stvorio Austro-Ugarsku kako bi postigao kompromis. Zemlja je bila decentralizirana, te je počela zaostajati u gospodarstvu i razvoju u odnosu na, primjerice, Prusku ili Francusku.

Bio je to kraj Austrije kao jedne od najjačih sila u Europi. Zemlja koja je bila de facto vođa Europe većinu ranog novog vijeka doživljava postepeni pad u 19. stoljeću. Taj pad nije bio uzrokovan samo Franjinim politikama neposredno nakon revolucija 1848. godine već se radi o kontinuiranom slabljenju Monarhije, koju su destabilizirali sve jači nacionalni pokreti raznih naroda u zemlji.