KARLOVAČKA Jugoturbina, radna organizacija koja je do 1990. zapošljavala do deset tisuća radnika i proizvodila dijelove za termoelektrane, vodovode i složene elektronske sklopove, još je uvijek simbol grada na četiri rijeke.

Karlovac pamti Jugoturbinu u kolektivnoj memoriji svojih građana, bez obzira jesu li radili u tom golemom kompleksu ili su tamo radili njihovi roditelji ili članovi šire obitelji. Jugoturbina je i simbol loše privatizacije i pretvorbe, ratnih stradanja i dobre priče koja je otišla u povijest.

Galerija

"To nije bila samo tvornica"

"Usuđujem se reći da je za Karlovac postojalo čitavo razdoblje koje je bilo u znaku Jugoturbine. To nije bila samo tvornica – to je bio sustav. Proizvodnja, međunarodna suradnja i tržište, obrazovanje kadrova, stanogradnja, povezivanje grada i okolnih mjesta kroz pogone... Bilo je jasno da se gradi nešto veliko. Ozbiljno se vjerovalo, i to ne naivno, da će Karlovac i Duga Resa jednom srasti u jedan urbani prostor, zahvaljujući upravo Jugoturbini", kaže za Index direktor Muzeja grada Karlovca Igor Čulig.

Jugoturbina je izgrađena na temeljima Tvornice parnih kotlova koja se kasnije nazivala Tvornica turbina Karlovac. Razvoj poduzeća počinje nakon Drugog svjetskog rata kada je tvornica nacionalizirana.

"Najveće karlovačko poduzeće svih vremena osnovano je 1949. pod imenom Tvornica turbina Edvard Kardelj, a ime Jugoturbina nosi od 1954., nakon što je izdvojena iz sustava vojne proizvodnje.

Osnovana je, naime, naredbom generalštaba Jugoslavenske armije, radi potreba ratne i trgovačke mornarice. Isprva je dio proizvodnje bio smješten uz Koranu u Karlovcu, uz slap na kojem je bio Prvi hrvatski mlin na čigre, a 1953. u potpunosti seli na desnu obalu Mrežnice, u novoizgrađeni kompleks u Maloj Švarči. Bivša vojna proizvodnja Dizel motora prenesena je iz Bregane", govori nam Igor Čulig.

Najveća tvornica na karlovačkom području 

Jugoturbina je 1977. postala, sukladno tadašnjem Zakonu o udruženom radu, Složena organizacija udruženog rada – SOUR. Bila je najveća tvornica na karlovačkom području te je objedinjavala cjelokupnu metalsku industriju. Godine 1987. imala je 8770 radnika.

Jugoturbinu su sačinjavali Tvornica parnih turbina, Tvornica Diesel motora, Tvornica pumpi, Tvornica plinskih turbina, Održavanje i remont, Alatnica, Trgovina i inženjering, Selekt, EAB, Impregnacija, MEGO 18. novembri u makedonskom gradu Gostivaru te Tehnoistok u srbijanskom Negotinu.

"U sklopu Jugoturbine djelovao je i Obrazovni centar Marijan Čavić, Institut, Računski centar, Ugostiteljstvo i turizam te Stambena zadruga. Pogoni su se nalazili u Ozlju, Slunju, Drvaru, Gostivaru i Negotinu, a predstavništva u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Prištini, Skopju, Berlinu, Münchenu, Pragu, Varšavi, Moskvi, Torontu i Pjongjangu. Sljednici resursa i aktivnosti Jugoturbine su Alstom, Adriadiesel, Croatia Pumpe Nova, Energoremont, Turboteh, Linde, Finvest i drugi", napominje Igor Čulig.

Raznovrsna proizvodnja i veliki projekti

Proizvodnja je bila razgranata - parne i plinske turbine, turbokompresori, centrifugalne pumpe, dizelski motori, energetska oprema, birotehnika, automatizacijska elektronika i mjerna oprema kao i oprema za zaštitu okoliša.

"Prve lopatice za turbine predstavljene su na prvosvibanjskoj paradi 1950. Jugoturbina je sve više razvijala vlastite tehnologije i obrazovala svoju radnu snagu. Potkraj 1960-ih osnovana je jedinica Istraživanje i razvoj, a 1970-ih Institut. Potrebna zvanja srednjeg i višeg stupnja stjecana su u karlovačkom Školskom metalnom centru, a od 1960. i Višoj tehničkoj školi. U Karlovcu je djelovao i Nastavni centar fakulteta strojarstva", naglašava Igor Čulig.

Najveći projekti koje je ostvarila Jugoturbina su termoelektrane Kolubara i Plomin, toplane u Zagrebu, Osijeku i Ljubljani, energane u Borovu i Zenici te dizelska centrala Tivat. Izgradili su i pumpne stanice i vodovode u Tuzli, Šibeniku i Beogradu.

Grad u gradu

Jugoturbina je izgradila i pojedine dijelove Karlovca.

"U 34 godine sagrađeno je više od 3.500 stanova i kuća, ponajviše u susjedstvu tvornice, naselju Švarča. Naseljavana je radna snaga iz okolice Karlovca, iz redova poduzeća nametala se lokalna politička elita. Slobodno vrijeme organizirano je kroz rad raznovrsnih sportskih, kulturnih i humanitarnih sekcija, kao i boravkom u više vlastitih primorskih odmarališta", govori za Index direktor Muzeja grada Karlovca.

Prva naselja nastala su još u pedesetim godinama – 1953. radnici su počeli doseljavati u barake u Kozjači. Uz naselja za radnike, organizirani su javni prijevoz i škole.Poduzeće je imalo svoju industrijsko-obrtničku školu, ambulantu, kulturno-umjetničko društvo, nogometni stan te domove i radničke stanove.

Jugoturbina je posjedovala radničko odmaralište u Puntu koje je financirano kreditom i samodoprinosom. Imalo je 1.800 ležajeva i prostiralo se na 46.000 kvadratnih metara. U ljeto 1973. imalo je 94 garsonijere s kuhinjom; za radnike Jugoturbine po dnevnoj cijeni od 75 din + 10 dinara takse.

Početkom rata neki pogoni se našli na prvoj liniji sukoba

Proizvodi Jugoturbine izvozili su se u četrdesetak zemalja, a novinska dokumentacija iz tog vremena pokazuje da su delegacije iz Kine, Sjeverne Koreje i afričkih zemalja redovito dolazile. U države gdje su se našli proizvodi Jugoturbine ubrajaju se Irak, Indija, Brazil, Egipat, SSSR i brojne nesvrstane zemlje.

Propast Jugoturbine započela je početkom Domovinskog rata kada su se neki pogoni našli na prvoj liniji sukoba. Izgubljeno je tržište u bivšoj državi i u svijetu.

Privatizacija, prosvjedi i propast

Pretvorba i privatizacija započeli su nakon završetka rata. Između 1996. i 1999. godine Jugoturbina je ubrzano propadala, a radnici bez plaća prosvjedovali su ispred tvornice i gradskog poglavarstva Karlovca.

Stečaj je pokrenut 2000. godine, dok je u sljedeće dvije godine počela rasprodaja imovine – proizvodni pogoni, strojevi i nekretnine. Osnovano je i nekoliko poduzeća sljednika Jugoturbine poput KTT – Karlovačke turbine d.o.o. koja je preuzela dio radnika i proizvodnog programa.

Danas je prostor Jugoturbine djelomice napušten, dok je djelomično korišten kao skladišta, garaže i proizvodni prostor za obrte i manje tvrtke. Dio prostora koristi poduzeće Klimaoprema, a u postojećoj industrijskoj zoni Jug – Mala Švarča nalaze se trgovačka društva KTT, Adriadiesel i Croatia Pumpe Nova.

Na temeljima Jugoturbine izrasle su nove tvrtke i radna mjesta. Njezin značaj "grada u gradu" – s pogonima, stanovima i uređenom brigom za radnike ne mogu dosegnuti – ali Jugoturbina ostaje pojam koji je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća izgradio Karlovac. Simbol koji se ne zaboravlja.