RES PUBLICA – javna stvar. Tako su govorili Latini, a tako bi trebali razumjeti i vijećnici u 2025. godini. U Splitu, u Hrvatskoj, u demokratskom društvu, to znači samo jedno: da se zna tko je za što glasao, uključivo i kod biranja predsjednika gradskog vijeća. To znači da je politički čin javan, odgovoran, kako bi se to danas reklo, transparentan.

Res publica ovdje znači da kad vijećnik digne ruku, znamo zašto ju je dignuo – jer je izabran da zastupa volju građana, a ne da, s licem bez izraza, glumi Božu zvanog Pub iz Balaševićeve pjesme. 

>> Netko je u Splitu prešao na stranu HDZ-a. Puljkovi vijećnici: Mi nismo, evo dokaza

>> Riješen je misterij iz Splita? "Očito je tko je 16. ruka"

Sramota Splita

U Splitu, gradu gdje se svi diče hrabrošću da svakome saspu u lice što mu slijedi, bio u pitanju lokalni ridikul ili svjetska zvijezda – vijećnici se odluče tajno glasati za predsjednika Gradskog vijeća. Kao da igraju briškulu na terasi kafića!

I prolazi, prošlo je to u Splitu, gradu gdje se svakakve stvari progutaju, ali si čovjek barem želi vjerovati da će se javne funkcije birati javno. Jer, možda patetičnog zvuči – ali Budiša, Gotovac, Veselica i drugi što su robijali za Hrvatsku, robijali su iz dva razloga – prvo da bi Hrvatska bila neovisna i drugo da bi bila demokratska. Da bismo bili ono što jesu razvijene zapadne demokracije.

Kad ono – paravani, papirići, šaptanja, i šuškanje po klupama kao u osnovnoj školi tijekom testa iz biologije. Sve to u zemlji koja se diči tradicijom lokalne samouprave. Gdje su Split, Poljica, Lastovo i drugi gradovi imali pisane statute dok većina Europe još nije znala ni čitati. U zemlji gdje još stoji tamo u Dubrovniku na ulazu iz Kneževa dvora u palaču Velikog vijeća natpis toliko svjež i danas - OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se državnim poslovima).

U toj zemlji u 2025. biraju u Splitu predsjednika Gradskog vijeća tako da tajno zaokružuju papiriće, onda ih slikaju mobitelima i hvale se tko je za koga i tko za koga nije glasao!

To nije demokracija, to je farsa i budimo izravni – to je generator korupcije. Kada se o javnoj funkciji odlučuje tajno, to nije zaštita slobode savjesti, nego prvo pozivnica za nepotizam i korupciju („evo ja danas, ti ćeš sutra“), a budimo iskreni i opravdanje za kukavičluk („nisam ja taj 16-ti, di bi' ja...“). Samo su građani ti koji biraju tajno, njihovi predstavnici već nemaju tu povlasticu!

Puljak je izgubio s razlogom

Prije četiri godine gradonačelnik Splita postaje Ivica Puljak, fizičar, popularizator znanosti i političar male liberalne opcije u usponu. Imao je šansu napraviti puno, stvoriti i nacionalno vidljivu stranku, no stvari su se počele urušavati. Prvo su mu iz stranke počeli odlaziti viđeniji pojedinci na nacionalnoj razini. Na lokalnoj razini, kako su se izbori približavali, Puljak je krenuo u svađanje s SDP-ovim Matijevićem (a bez SDP-a ne može imati većinu u gradskom vijeću!), dodatno se i potpuno bespotrebno svađao i s Možemo.

Plenković je iskoristio priliku i u sukobu posvađanog Puljka i rasutog SDP-a pojavio se HDZ-ov kandidat Tomislav Šuta. HDZ u Splitu pobjeđuje kao što SDP pobjeđuje u državi – kada oni drugi naprave nešto jako glupo. Ovaj put, svi su sve napravili glupo, i HDZ je došao na red voditi grad. 

Šuta je postao gradonačelnik. U pobjedničkom govoru, očigledno dobro pripremljen, Šuta je o suradnji, o Splitu kao gradu kulture dijaloga i bez podjela. Sada je sve to – srušio.

Gradsko vijeće podijeljeno na pola

U Splitskom Gradskom vijeću nitko nije pobijedio. Glasovi su se podijelili – pola vijeća imao je HDZ uz svoje partnere i Kerumovu Hrvatsku građansku stranku. Pola je imala oporba. Onaj 31, vijećnik MOST-a nije htio glasati ni za jedne ni za druge. Splitu su se smiješili novi izbori za Gradsko vijeće – ako se ne posložite, zakon predviđa nove izbore. Matijević iz SDP-a predlaže tajni izbor (!), što većina prihvaća i Split dobiva predsjednika Gradskog vijeća. 

Na tajnom glasanju kandidat HDZ-a, Igor Stanišić iz Kerumove Hrvatske građanske stranke dobiva 16 glasova. Gradonačelnik Šuta može biti zadovoljan – dobio je što je htio, stabilnost za vladanje gradom, a oporba se dodatno još rasula jer je dobila preletačevića u svojim redovima. Cijela priča je probudila amaterske detektive, pa je stranica Megatroll Split objavila kako je 16. glas SDP-ova Katarina Prnjak.

U međuvremenu Matijević, Prnjak i još jedan SDP-ovac, Zoran Barac, napustili su stranku. Tomislav Šuta je iz pozadine, da se nigdje nije ni pokazao, osigurao vlast i odradio šah-mat oporbi. Kako i zašto Tomislav Šuta? Jednostavno je – HDZ je prilično vojnički organiziran, ništa se tamo ne događa ako šef ne zna, Plenković na državnoj razini, a lokalni šef na lokalnoj. Međutim, problem je drugdje.

Tajno glasanje se nije smjelo dogoditi

Vijećnici izabrani voljom građana odlučili su glasovati – tajno. Gdje je tu res publica, gdje je tu javna stvar? Imamo, dakle, većinu, ali ne znamo čiju! Grad Split, čiji pad možemo pratiti čak i demografski – u 20 godina nestalo je 30.000 stanovnika, više ne zna ni tko ga politički vodi. Split je grad koji ima glasanje kukavica, bez potpisa, bez odgovornosti.

Ako vijećnici mogu odlučivati tajno, tada mogu i trgovati tajno. Ako je dopuštena tajna kod glasanja, tada je dopuštena i kod zapošljavanja, kod izdavanja dozvola, kod dijeljenja javnog dobra. Onda se povlastice, javno dobro i koncesije dijele u kafićima, u restoranima uz bijelu ribu ili na krmama jahti onih koji su svoj milijun već ostvarili. Gdje uopće onda prestaje granica između tajne i prevare?

Ovo su redom omogućili: aktualni HDZ-ov gradonačelnik sa svojom ekipom, donedavni SDP-ovi vijećnici, pa i HDZ-ovi potrčci, Hrvatska građanska stranka (ta glumi lokalno ono što Domovinski pokret glumi nacionalno). Svi oni nisu samo prekršili pravila igre. Promijenili su pravila, promijenili su onu osnovu koja nas ipak čini demokratskom republikom. Po statutu, po poslovniku, po dnevnom redu – nemate pojma tko uopće čini većinu u Gradskom vijeću Grada Splita!

Ovaj cirkus Sabor mora hitno zabraniti

Što nakon toga reći mladom čovjeku koji upravo puni osamnaest i prvi put treba pristupiti glasačkom mjestu? Kako objasniti da politika ima smisla, da njegov glas vrijedi, ako gradski vijećnici mogu dići ruku, a mi ne smijemo znati tko ju je podigao?

Tajno glasanje u predstavničkom tijelu lokalne samouprave Sabor bi trebao hitno zabraniti. To izravno urušava temelje demokracije, temelje republike. Vijećnici moraju glasati javno! No, briga naše saborske zastupnike. Plaća stiže, 4000 eura je tu svaki mjesec, a ljeto je tek počelo. Do jeseni budu našli već neku drugu temu za zabavljanje naroda, dok svoje budu rješavali iza zavjesa, iza kulisa i posebno u separeima dobrih restorana. 

U međuvremenu, dok se stvari dijele iza kulisa, vi se zabavljajte tko je protiv čijeg koncerta. Kako bi rekao jedan ovih dana često spominjani pjevač: „E, moj narode...“

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala