KAD JE INDEXOV novinar priopćio majci Huanita Luksetića da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlučila pomilovati njezina sina, oboljelog od multiple skleroze i pravomoćno osuđenog na dvije godine zatvora zbog ilegalne proizvodnje kanabisa, ta starija gospođa zaplakala je od ganuća.

Indexova kamera tako je zabilježila trenutak u kojem Zora Luksetić, majka bolesnog mladića koji je marihuanu uzgajao kako bi se liječio, nakon dugo vremena dobiva lijepu vijest. Predsjednica Grabar-Kitarović na svom je Twitter profilu napisala: “Kad g. Huanito Luksetić podnese zahtjev za pomilovanjem, iskoristit ću svoje zakonsko pravo i pomilovat ću ga!” Sreća u nesreći ove obitelji jest da je suđenje okončano u vrijeme kad predsjednica pomno razmišlja o svojim potezima te vodi neformalnu kampanju u jurišu na drugi mandat. No tko su ljudi, predstavnici pravosudnog sustava, koji su doveli do nesretne sudbine ove obitelji?

Prvostupanjska presuda u Rijeci, drugostupanjska u Osijeku

Podsjetimo, Huanito Luksetić je 2014. godine prijavljen zbog posjedovanja 15 kilograma marihuane i uzgoja 11 stabljika te biljke te je krajem 2017. na riječkom Općinskom sudu osuđen na drakonsku kaznu od dvije godine zatvora. Luksetić je tvrdio da je marihuanu sadio kako bi si olakšao bolove uzrokovane multiplom sklerozom. No sudsko vijeće osudilo ga je jer je smatralo da je uzgajao preveliku količinu te biljke samo za osobnu uporabu, a jučer je Županijski sud u Osijeku potvrdio tu prvostupanjsku presudu.

Presudu su potpisali suci vijeća u sljedećem sastavu - predsjednik Damir Krahulec te članovi Mario Kovač i Darko Krušlin.

Predsjednik vijeća - sudac koji je osudio ubojicu Josipa Reihl-Kira

Krahulec koji se 2017. godine bezuspješno kandidirao za predsjednika Županijskog suda, u javnosti je najpoznatiji po tome što je vodio suđenje protiv Antuna Gudelja, optuženog za ubojstvo načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira koji je pokušao uspostaviti mirne odnose između Srba i Hrvata početkom devedesetih, no s još dvije osobe ubijen je u srpnju 1991. godine.

Optuženi Gudelj osuđen je 2009. godine na 20 godina zatvora, no okolnosti ubojstva i politička pozadina nikad nisu do kraja razjašnjeni, a nalogodavci nisu pronađeni. Udovica likvidiranog osječkog načelnika Jadranka Reihl-Kir, premda je pratila sva ročišta, na izricanje presude nije došla, i to “isključivo iz protesta i nezadovoljstva procesom”, kako je tada izjavila medijima.

“Nisam došla na izricanje presude u znak prosvjeda protiv suda. Zadovoljna sam što je dobio maksimalnu kaznu koja se može dati, ali pravosuđe se nije potrudilo doznati istinu o naručiteljima”, rekla je tada Reihl-Kir.

“Silovana djevojka i njezina prijateljica postupile pomalo avanturistički"

Krahulec je 2004. godine nepravomoćno osudio 37-godišnjeg Osječanina Marina U. na godinu i osam mjeseci zatvora zbog silovanja 19-godišnjakinje u noćnim satima blizu osječkog deponija. Osuđeni je autom pokupio žrtvu i njenu prijateljicu, koju je potom izbacio iz auta. Žrtvu je odveo blizu smetlišta i silovao prijeteći joj nožem. Premda je osudio optuženog, ostalo je zabilježeno kako je Krahulec naveo da su “silovana djevojka i njezina prijateljica postupile pomalo avanturistički jer su u 2.30 sati ujutro pristale sjesti u automobil neznanca”.

Drugi član sudskog vijeća pustio Branimira Glavaša iz pritvora

Od preostala dva člana sudskog vijeća koje je Luksetića poslalo u zatvor na dvije godine, široj javnosti mogao bi biti poznat Mario Kovač koji je pustio Glavaša iz pritvora.

Nakon što je 2006. godine sabor Branimiru Glavašu ukinuo imunitet zbog optužbi za ubijanje srpskih civila, državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je 23. listopada zahtjev za provođenje istrage i određivanje pritvora zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke. Sljedeći dan istražni sudac Mario Kovač pustio je Glavaša na slobodu i proglasio se mjesno nenadležnim za postupanje, s objašnjenjem da se za isto kazneno djelo već vodio kazneni postupak pred zagrebačkim Županijskim sudom.

Oslobodio i kasnije osuđenog ratnog zločinca

Međutim, nije Glavaš jedini osumnjičeni za ratne zločine prema kojem je Kovač bio blagonaklon. Sad već davne 1997. godine Kovač je primijenio Zakon o oprostu na Freda Marguša, optuženog za ubojstva, krađe i uništavanje tuđe imovine. Marguševo oslobađanje Kovač je tada obrazložio zaključkom da je "Marguš civile pobio za vrijeme najjačih napada na Osijek i istočnu Hrvatsku, nakon pada Vukovara, te u vrijeme najžešćih borbi za Laslovo".

No 2007. godine Marguš je osuđen zbog ratnog zločina protiv srpskih civila na zatvorsku kaznu od 14 godina, a sudac je i ovaj put bio Mario Kovač. Marguš je osuđen jer je u studenome 1991. u Čepinu iz automatskog oružja usmrtio Svetozara i Vukašina Bulata te teško ranio tada maloljetnog Slavena Bulata. Proglašen je krivim i za ubojstva Nedeljke i Nikole Vico, Stevana i Dragice Gvozdenović te Ljubomira Grandića, koje je u studenome 1991. na području Čepina protuzakonito pritvorio, a nakon zlostavljanja i usmrtio hicima iz automatskog oružja.

Treći sudac koji je osudio Luksetića, sudio i Mamiću

Krušlin je sudio u nizu velikih afera poput Dijagnoze 2, u kojoj je sedam osoba osuđeno zbog prijevara pri utvrđivanju statusa ratnih vojnih invalida, te u postupku za ratni zločin u Paulinu Dvoru kod Osijeka iz 1991. godine kad je usmrćeno 18 srpskih civila. U tom procesu na 11 godina zatvora osudio je Enesa Viteškića, a presudu je potvrdio i Vrhovni sud.

Krušlin je i 2017. godine osudio umirovljenog generala zbog afere Mladena Kruljca na zatvorsku kaznu od godinu dana i nadoknadu štete državi od 67.459 kuna, preinačenu u rad za opće dobro. Kruljac je bio jedan od šestero okrivljenika optužen zato što je zapovjedio inženjerijskoj postrojbi vojske da uredi cestu u općini Sibinj, gdje je 2007. godine došlo do sumnjive preprodaje zemljišta u gospodarskoj zoni. 

Sutkinja u nepravomoćnom postupku osudila novinara i aktivisticu

U prvostupanjskoj presudi Luksetiću se sudilo u Rijeci, a vijećem Općinskog suda koje ga je 2017. godine osudilo, predsjedavala je Tatjana Čargonja.

Ona je u javnosti poznata po tome što je u ožujku 2016. godine na novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa plaće osudila novinara Novog lista Dražena Ciglenečkog jer je uvrijedio njenog kolegu, suca Ivana Turudića sa zagrebačkog Županijskog suda, uspoređujući ga s Vojislavom Šešeljom. 

"Optuženik je u svom kritičkom pisanju mogao upotrijebiti i primjereniji način izražavanja. Uvjerenje suda jest da kaznena odgovornost optuženika nije isključena činjenicom da je Ivan Turudić javnim istupanjem pristao biti javna osoba. Novinar ima pravo kritizirati, ali je na njemu ipak teret odgovornosti, kako će iznositi vrijednosni sud. Dužan je postupati s osjećajem odgovornosti i dužnom pažnjom, poštovati čast i dostojanstvo", zaključila je sutkinja Čargonja.

Par mjeseci kasnije, u srpnju 2016. godine, Čargonja je nepravomoćno osudila i riječku poduzetnicu i aktivisticu skupine građana Pokreta otpora Slavicu Šotu na novčanu kaznu od 8666 kuna zbog kleveta i uvreda političara Slavka Linića.

I premda se čini da će Huanito Luksetić izbjeći sudbinu koju mu je namijenilo hrvatsko pravosuđe, odnosno njegovi predstavnici uključeni u proces, hrvatskoj javnosti ipak ostaje gorak okus nepravde.