Foto: Damjan Tadić (Cropix)

SPLITSKI Županijski sud u petak je nepravomoćno oslobodio bivšeg direktora Koteksa Rodoljuba Najeva optužbe za sklapanje nekoliko štetnih ugovora i zloporabu položaja i ovlasti. Sutkinja Katija Blaće ustvrdila je kako se ne radi o kriminalu, ali je dovela u pitanje moralnu dimenziju poslovanja Koteksa s privatnim firmama u vlasništvu Rodoljuba Najeva.

Priručnik za preživljavanje državnih odvjetnika

Najev nije bio za neki komentar nakon objave, ali nam je obećao za koji dan iznijeti cijelu svoju priču oko Koteksa. A ona je u principu vrlo poučna jer pokazuje kako je Mladen Bajić preživio Ivu Sanadera. Koteks je u velikoj mjeri bio Bajićev Dunkirk, jer mu je uz strateško povlačenje omogućio da se bori drugi dan. Materijal je edukativan i obavezno bi trebao ući u priručnik za preživljavanje državnih odvjetnika.

Zbog Koteksa na listi sumnjivih našli se Kerum i Luketin

Dakle. Najev se u svibnju 2005. godine, taman pred lokalne izbore, našao u istražnom zahtjevu Državnog odvjetništva zbog kaznenih djela u Koteksu. Nije bio sam. Među osumnjičenima je bio i Kerum, ali i nezaobilazni predsjednik Uprave Credo banke Šime Luketin. Kerum je odmah skontao da se radi o političkom udaru, i to dobre četiri godine prije nego je zagazio u politiku i postao gradonačelnik, dok se postupak protiv Luketina tumačio njegovom nakanom da se pojavi na kvazinezavisnoj Listi Velog mista. Teško da je to bio slučaj jer se radi o autorskom projektu Ive Sanadera i Jerka Rošina prije no što su se sjetili Keruma. Možda im Luketin nije odgovarao?

Najeva su ispočetka sumnjičili za 26 milijuna kuna štete, no do optužnice nestali su i Kerum i Luketin, a i brojni milijuni. Na koncu je Najev optužen za par milijuna kuna štete, no ni s tim se na koncu nije dalo ništa napraviti. 

HDZ pobijedio, Bajić povukao istražni zahtjev protiv Poljaka

Postupak protiv Najeva iniciran je u prve dvije godine Sanaderove vlasti. Analitičari su kalkulirali da se zapravo radi o osveti bivšeg direktora Siniše Poljaka, u to doba jednog od glavnih Sanaderovih operativaca. Kada je za vrijeme Račanove Vlade, Najev stigao u Koteks, Poljaka je brutalno degradirao i smjestio u auto praonicu. Ubrzo ga je i prijavio za niz kaznenih djela za vrijeme dok je upravljao Koteksom od 1994. do 2000. godine. Bajić je koncem 2003. godine podnio istražni zahtjev protiv Poljaka i još devetorice, među kojima je bio i Tonči Huljić. U nezgodan čas. Kao da je zaboravio da bi se HDZ mogao vratiti na vlast.

Kada je Sanader pobijedio, Bajić se kao Račanov glavni državni odvjetnik našao u krajnje nezgodnoj situaciji. Istražni zahtjev protiv organizacijskog tajnika HDZ-a svakako mu nije išao u prilog. Bajić se odmah pobrinuo da riješi taj problem. Nakon nekoliko intervencija iz Zagreba, Državno odvjetništvo u Splitu povuklo je istražni zahtjev prije no što je istražni sudac stigao o njemu odlučiti. Opravdali su se novom dokumentacijom koju je priložio Poljak. Nejasno je gdje je bila dok je policija vodila obradu slučaja. 

Rješavanje neugodnog problema

Tako se Bajić riješio neugodnog problema, a onda se godinu dana nakon blamaže s Poljakom svom silinom uhvatio njegovog nasljednika Rodoljuba Najeva. Optužnica su gurala po svaku cijenu, vjerojatno je tome pogodovao kontinuitet HDZ-ove vlasti, ali i činjenica da je Najev simbol bivšeg sistema, zadnji sekretar gradskog komiteta SKH u Splitu. Bajić se evidentno htio dokazati, izvući Poljaka iz neugodnosti, a Najeva pribiti na križ... Tako je makar djelovalo postupanje Državnog odvjetništva, koje je pred sam kraj sudske rasprave u slučaju Koteks odustalo od dva okrivljenika tako da su na optuženičkoj klupi preostali tek Najev i njegova supruga Desa.

Bajićev "come back"

Od tolike drame u Koteksu na koncu je Bajić izvukao lišo bez punta. No, kako rekosmo, bit postupanja i nije bila u procesuiranju nezakonitosti. Bio je to tek okvir za spašavanje glavnog državnog odvjetnika, koji je nešto više od šest godina nakon neugodnog, ali neizbježnog povlačenja pred Poljakom i Sanaderom, uzvratio svom snagom i uprizorio teatralni lov na odbjeglog premijera. Mora da se osjećao kao McArthur kada se '44. vratio na Filipine...