KAŽU da su u nedjelju lokalni izbori. Da Sanader u totalnoj panici ne plaši narod komunjarama i nekrstima, da Milanović iznebuha ne poziva na smjenu vlasti, da se opet ne broje mrtvi birači, da intelektualci ne vode križarski rat protiv Keruma i da se Crkva opet nije oglasila sa svojim predizbornim evanđeljem, ne bismo imali pojma da za ravno četiri dana izlazimo na birališta.

Ovako valjda treba izgledati predizborna kampanja. Totalno mrtvilo. Ili pak bezglavo mahnitanje. Osim nekoliko časnih izuzetaka, kampanja se uglavnom svodi na šuplje parole (ili njihov potpuni izostanak), na jeftino kupovanje glasova, naganjanje ljudi po tržnicama, bombardiranje prolaznika kobasicama i krafnama, otvaranje puteva koje vode "iz kukuruza u kukuruz", a najaktivniji je opet Ivo Sanader. Ništa neobično, valja pogurati prste u sve one rupe na brani koja prijeti rušenjem.

Kažu da su ovo trebali biti zanimljivi izbori. Prvi puta izravno se biraju osobe, a ne stranke, ali što se tiče birača, možda bi najbolje bilo da se ne bira nitko. Ovako, prisiljeni su birati između lošeg i (naj)goreg. Između ridikula i onih koji misle da se tako moraju ponašati. Između šupljih parola i ispraznih lica. Da nema Glavaša, Keruma, Bandića i Sanadera vjerojatno nitko ne bi obraćao pažnju. Dobro, spominje se i Severina, ali kome je ona danas privlačna?

Ideolozi ili vodoinstalateri?

Pa dobro, povremeno je jest. Recimo, kad šibenski biskup Ante Ivas, maskiran u građanina Ivasa, ustaje protiv neprimjerenih antihadezeovskih plakata. Ili kad se saborski zastupnik HSLS-a Ivan Čehok maskira u građanina Čehoka i u formi nezavisnog kandidata prijavljuje za gradonačelnika Varaždina. Ili kad se nezavisni Bandić maskiran u SDP-ova kandidata bori protiv SDP-ovca Kregara maskiranog u nezavisnog kandidata. Ili kad se novinari maskirani u intelektualce bore protiv Keruma.

O čemu se uopće radi u ovoj kampanji? O populistima bez pokrića ili o kandidatima bez karizme?

O ideolozima ili vodoinstalaterima? O tajkunima pretvorenima u političare ili političarima koji bi željeli biti tajkuni? Trebao je to biti obračun novih ideja, novih marketinških tehnika, trebalo je sve frcati od originalnosti i svježine, a na kraju se cijela priča svela na antikorupcijske sapune i Bijelo dugme.

Trebalo je biti zanimljivo

Treba li onda čuditi što je u cijeloj priči ipak najoriginalnija Lidija Šunjerga, bivša porno glumica koja se kandidirala za gradonačelnicu Kaštela. Ona je valjda jedina koja od svojih birača više nema što sakriti. Pokazala je sve. Doslovno. Što bi neki dali za tu privilegiju...

I na kraju, ne možemo izdržati da se opet ne vratimo na Sanadera. Njemu je ipak najviše stalo, on se u kampanji najviše angažirao. Jurca po Hrvatskoj kao kokoš bez glave: otvara nepostojeće ceste, prenosi netočne informacije o dogovoru sa sindikatima, kritizira nepolitizirane sudove, poziva na "ljudskost" u odnosu prema manjinama i uglavnom, ponaša se sasvim u skladu s općom predizbornom klimom.

Konačno, nisu nam trebali lokalni izbori da bismo znali što nas čeka. Da ćemo biti izloženi ispraznim plakatima, šupljim parolama, manipulacijama i lažima, lokalnim šerifima i uglavnom, svemu onome što nas inače tjera daleko od birališta. A kažu da je trebalo biti zanimljivo...

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Siniša Sunara, Ante Čizmić / Cropix