ISTRAŽIVAČI s instituta Ivo Pilar danas su predstavili prvo istraživanje o prostituciji u Hrvatskoj pod nazivom Regulacija prostitucije u Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da je nužno hitno mijenjanje zakonodavnog okvira kojim je u Hrvatskoj regulirana prostitucija, a zanimljivo je to da se policajci i suci koji su bili ispitani u istraživanju uglavnom slažu da bi se prostitucija trebala legalizirati.

Istraživači su razgovarali sa seksualnim radnicama/ima, a njihova negativna iskustva govore upravo u prilog legalizaciji prostitucije. Argumenti za to su nasilje koje proizlazi iz ilegale seksualnog rada, radnice trenutno nemaju pravo na nikakvu zaštitu, ako prijave policiji nasilje ili eksploataciju, riskiraju vlastito privođenje. Njihova su iskustva ispričale koautorice istraživanja Ivana Radačić i Rašeljka Krnić.

Dvije skupine seksualnih radnica

Istraživanje je pokazalo da se seksualne/i radnice/i mogu podijeliti u dvije skupine: one koji to rade isključivo da bi preživjeli, a uglavnom se radi o ovisnicama ili beskućnicama, i one koji to smatraju poslom kao i svaki drugi.

Seksualne radnice koje su sudjelovale u ispitivanju imale su između 31 i 66 godina, a ispitivanje je obuhvatilo i dva seksualna radnika. Zanimljivo je da je da su sve ispitanice iz prve skupine, koja je bila brojčano manja nego druga, izrazile stav da bi prostitucija trebala biti legalna. Ipak, njihova su traumatična iskustva upravo razlog za legalizaciju prostitucije, čime bi te radnice prestale biti stigmatizirane i diskriminirane od društva i institucija.

Radile i za 7 eura

Sve ispitanice iz prve skupine imale su nekakva traumatična iskustva s prostitucijom, uglavnom vezana uz nasilje, dok su one iz druge skupine navodile i neka pozitivna iskustva posla. U prvoj su skupini sve ispitanice iz disfunkcionalnih obitelji, a ulazak u prostituciju inicirale su same, najčešće da bi financirale ovisnost o drogama. Sve rade same, dok je samo jedna rekla da ju je na prostituciju prisilio partner ili organizacija koja se bavi prostitucijom.

Kada su stvarno trebale novac, radile su i za 7 eura. Nisu imale nadzor nad lokacijom ili osobama kojima pružaju usluge, što ih je dovelo u veliki rizik od nasilja. Kažu da često rade pod opijatima pa su podložne riskantnim ponašanjima, poput nezaštićenog seksa.

Neliječene bolesti

Dvije radnice rekle su da imaju neliječeni hepatitis, dvije imaju problema s disanjem zbog grubog spolnog odnosa, a jedna neliječeni HIV. Stalno se boje da će se nešto loše dogoditi dok se nalaze s klijentima, a neke su iskusile ekstremno traumatična iskustva i nasilje partnera ili klijenata.

Nemaju razvijene strategije kojima bi se zaštitile od štetnih i riskantnih situacija ili kojima bi napustile taj posao, a nitko od njih iz prve skupine, one u kojoj su prisiljene na prostituciju da bi preživjele, nema ništa pozitivno za reći o prostituciji.

Samo je jedna rekla da je u prošlosti imala ugodnih iskustva, ali većina opisuje klijente kao grubijane koji misle da mogu za mali novac činiti što žele.  Probleme nisu prijavljivale policiji jer su se bojale da će same završiti pred sudom, a neke su rekle da su imale policajce klijente. "Policajci su u nekim slučajevima pokušali dobiti seksualne usluge u zamjenu za zaštitu", rekla je jedna od autorica istraživanja, Ivana Radačić.

Istraživanje o prostituciji u Hrvatskoj: "Za legalizaciju su i suci i policija"

Ranije danas predstavljeni su rezultati istraživanja. "Istraživanja su pokazala da pod modelima koji kriminaliziraju prostituciju postoje široke mogućnosti zlostavljanja i zlouporabe žena", objasnila je Radačić. Dodala je da u Hrvatskoj, za razliku od EU, nedostaje sustav potpore za seksualne radnike s obzirom na socijalnu situaciju te strategije napuštanja tog posla.

Istraživanje je također pokazalo da policijske prakse u Hrvatskoj variraju u različitim gradovima. U Zagrebu su usredotočeni na prostituciju na ulicama te seksualne radnike najčešće privode izravno s ceste. U Splitu prate oglašavanje prostitucije te preko oglasa ulaze u stanove u kojima rade.

Svaki od ovih pristupa je problematičan, objašnjava Radačić. U Zagrebu je tako najčešći pokazatelj policiji da netko prodaje seksualne usluge to što stoji na sumnjivoj ulici i ako je ranije uhvaćen u kaznenom djelu. Seksualne radnice, prema tome, imat će problema svaki put kada odu u dućan.

Što se tiče uhićenja preko oglasa, događalo se da seksualni radnici na sudu završavaju samo zbog oglasa iako nisu bili uhvaćeni u prekršaju. Osude se uglavnom baziraju na priznavanju, no nekada su znale biti donesene i bez dokaza, isključivo na tvrdnji policajaca.

U Hrvatskoj nema političke volje

Kako društvo i političari vide prostituciju u Hrvatskoj? Od 2005. godine postoji 69 javnih dokumenata usmjerenih na problem prostitucije. Na njih je uvelike utjecao proces pristupanja Hrvatske EU, no i dalje se tim problemom bave samo posredno, kroz okvir zaštite seksualnih prava, prijetnje javnom zdravstvu, javnom redu i miru te kroz okvir zaštite djece i manjina.

Svi dokumenti na prostituciju gledaju kao na prijetnju društvu, a u manjini se priznaje da se radi o rodnom problemu. Uglavnom, u hrvatskom zakonodavstvu postoji tendencija da se po pitanju prostitucije održi status quo.

"Prostitucija se ne spominje u političkim programima stranaka. Ni jedna stranka u Hrvatskoj ne bavi se prostitucijom. Ovo je važno da se vidi zašto u Hrvatskoj vezano uz prostituciju postoji status quo. Ne postoji politička volja stanaka da se to pitanje riješi", rekao je jedan od autora istraživanja, Josip Šipić.

Žele promjenu pravnog okvira

Svi seksualni radnici smatraju da se pravni okvir koji regulira prostituciju u Hrvatskoj mora mijenjati, da je zakon koji regulira prostituciju zastario, da represija nije rješenje i da ih se diskriminira i marginalizira, posebice od represivnog i pravnog sustava. Kao jedan od velikih problema seksualni radnici istaknuli su nedostatak policijske zaštite jer se pozivanjem policije izlažu progonu.

"Ti policajci nekad su njihovi klijenti, a osjećaju se poniženo i na sudovima", rekla je jedna od autorica istraživanja, Rašeljka Krnić.

U sklopu istraživanja autori su ispitali i hrvatske suce i policajce, a zanimljivo je što su se ispitanici uglavnom složili da bi prostitucija u Hrvatskoj trebala biti legalizirana. Argument za legalizaciju, a protiv dekriminalizacije, bio je to što bi država trebala imati nekakav nadzor nad radom i tokovima novca. 

Okvir kriminalizacije ima negativne posljedice na radnike koje se i dalje privodi i sudi im se. To stvara javnu percepciju o seksualnom radu i perpetuira okvir moralnosti desetljećima, ističu autori istraživanja.

Također, problematiziraju svojatanje teme od konzervativnih i autoritarnih političara i političkih pokreta. Ova tema tada ide ruku pod ruku s temama pobačaja i ostalim temama roda i seksualnosti.

Razlika od Slovenije

Iako je Slovenija nakon proglašenja neovisnosti usvojila isti jugoslavenski zakon iz 1977. godine, pod utjecajem liberalno-demokratske vlasti prostitucija je dekriminalizirana.

"Postojala je politička volja, za razliku od Hrvatske", rekla je slovenska profesorica Mojca Panjik. "Politike su se počele fokusirati na izrabljivanje i zlostavljanje žena, a slovenski sudovi sada kažnjavaju eksploataciju i zlostavljanje. Ipak, i dalje su sudske odluke često donesene u okviru moralne prosudbe", dodala je.