Foto: Pixsell/Patrik Maček

DOK SE prašina slijegala na ruševine Todorićevog poslovnog carstva, a dojučerašnji pisci hvalospjeva zborno moralizirali nad krivcima zbog predvidivog sunovrata Agrokora, teško je bilo ne zamijetiti vladajuće raspoloženje u kritičkom dijelu javnosti, na društvenim mrežama i ulicama: bijes, prezir i nepovjerenje prema svemu što dolazi od sustava.

Unatoč uvjeravanju kako je situacija pod kontrolom i da hrvatska Vlada vodi presudnu bitku za spas gospodarstva i 170 tisuća radnih mjesta maltene ravnu Titovoj borbi za spas ranjenika, javnost je s razlogom postavljala mnogobrojna logična pitanja. Zašto Todorić ne rasproda svoju bogatu imovinu i kao moralan čin ne podmiri barem dio potraživanja? Zašto se usvaja Lex Todorić kad za njega više nema potrebe? Zašto te iste radnike i dobavljače u istovjetnoj situaciji nisu spašavali prije godinu dana nego tek sad, kad su postali upitni interesi krupnog kapitala? Zašto se na Todorića koji duguje puste milijarde kuna državi ne odnose hrvatski zakoni, a nemilosrdno se primjenjuju na sitne poduzetnike i građanstvo zbog zanemarivih iznosa?

Ljudi su jednostavno shvatili da sit gladnom ne vjeruje i kako se vladajućima ne može vjerovati kad nas sveudilj uvjeravaju kako su svi učinjeni potezi za dobrobit hrvatskog naroda. Konačno su odjebali to muljanje i zatražili što im pripada.

Dok je štala gorjela, Plenković se češljao

I dok je premijer Plenković na Malti poput "babe koja češlja kosu dok štala gori" bistrio političke posljedice Brexita po EU, iako mu se država gospodarski raspadala, dobavljači lijekova za hrvatske bolnice s punim pravom zatražili su podmirenje višegodišnjeg duga od 2,5 milijardi kuna. Roditelji teško oboljele djece, bolesnici od karcinoma i godinama za prava zakidani pacijenti, pridružili su se zahtjevu farmaceutske industrije jer su odavno HZZO-u platili lijekove. Bez imalo samilosti za Vladu i Todorića bili su i školski sindikati koji su zatražili ispunjenje prava temeljem Kolektivnog ugovora.

Unatoč višestrukom Plenkovićevom pozivu na strpljenje dobavljača, hrvatski poduzetnik Branimir Roglić aktivirao je zadużnicu u iznosu od 12 milijuna kuna, time posredno izražavajući što misli o vjerodostojnosti državne politike. Čak su i hrvatski nogometni reprezentativci poslali u kurac Šukerovu pohlepu i onog tko ga drži na čelu HNS-a.

Vladajućima se dogodilo dosad nezamislivo, Hrvatska ih je "stavila na ignore" i otkazala političku poslušnost. Šizofrenost situacije i ubrzano bilo naroda jedini je osjetio najveći populista u Hrvata Božo Petrov koji je podnio kaznenu prijavu kao građanin protiv Ivice Todorića i de facto, protiv sebe samog kao predstavnika državne politike koja je dopustila da se izrodi gospodarski monstrum gargantuanskih razmjera.

Plenković polomio sve igračke u anemičnom mandatu

No, HDZ i Plenković samo žanju što su posijali. Kada se na stranicama Indexa nebrojeno puta ukazivalo na zlouporabe ovlasti, štetnost postupaka i neprirodnu slizanost vlasti s Agrokorom, novinari su proglašavani katastrofičarima i mrziteljima svega hrvatskog. Kad je javnost upozorila na dugoročnu štetu koju čini Zlatko Hasanbegović u međunarodnoj javnosti i na planu demokracije, Plenković je tvrdio kako se uvjerio da je riječ o "vrhunskom intelektualcu s čvrstim antifašističkim stajalištima". Primjedbe javnosti na neodrživost opstanka Pave Barišića na poziciji ministra znanosti i obrazovanja odbacio je "kao linč uglednog znanstvenika zbog nevažnog tipfelera". Ministra zdravstva Milana Kujundžića branio je argumentom da je riječ o "čovjeku iz struke", iako je potonji zazivao svećenike umjesto liječnika i posljednju pomast zdravstvu. Naravno, kad je upozoren o neprihvatljivosti imenovanja Zdravka Marića na poziciju ministra financija zbog toga što dolazi iz najvećeg gospodarskog koncerna i potencijalnog sukoba interesa, isticao je njegovu "profesionalnost i posvećenost ciljevima Vlade". Činjenicu da su se svi redom iskazali kao kadrovski promašaji s katastrofalnim radnim učinkom, nema namjeru priznati.

Jer premijer Plenković zna ono što mi ne znamo. Bahato daje do znanja kako raspolaže širom slikom, s insajderskim informacijama. Pa onda kad sve već znaš i ne treba ti ničije mišljenje "sve dok ne osvoji vlast", evo ti tvoje igračke i igraj se sam do novih izbora. Super ti ide.

Ako ih polomiš, nove nećeš dobiti, a gotovo da više nema cijele nakon godinu dana njegova anemična mandata.

Ponašaju se kao da ne postojimo

I zar je čudno da mu svi redom otkazuju poslušnost i zdvojno mašu glavom na mogućnost opstanka ove Vlade u punom mandatu? Sve što su dotakli, od INA-e preko kurikularne reforme do Agrokora, učinili su gorim nego što je bilo, a pravi izazovi im tek predstoje. No, osim opravdane sumnje da su nesposobni stvoriti uspješno gospodarstvo i funkcionalnu državu, spoznaja koja uznemiruje jest da se gomilaju neriješeni problemi, a oni redom ostaju bez socijalnih partnera, podrške poduzetnika, javnog sektora, jedinica lokalne samouprave i samog građanstva. Način na koji su probali riješiti probleme Agrokora šalje nedvosmislenu poruku ostalim poduzetnicima da su neravnopravni, pravne ucjene kojima su spriječili štrajk prosvjetara i nastavak kurikularne reforme ili Nacrt Zakona o nekretninama, kojim se država izuzela od obaveze plaćanja i sav financijski teret prebacila na proračune županija i općina, sugerira isključivo zaključak da je hrvatska Vlada zapravo katalizator, a ne rješenje problema.

Jednostavno se ponašaju kao da ih se ne tiče skora nestašica lijekova ili poslovni problemi vukovarskog Borova u kojem su slavodobitno pokrenuli proizvodnju kao vid "trajne gospodarske skrbi za grad heroj", a čiji radnici danas ne primaju plaće i nemaju što staviti na obiteljsku trpezu.

Ponašaju se kao da ne postojimo i zato im je stigla gesta srednjeg prsta u preporučenom odgovoru.

Srećom, usput smo pronašli muda

Ne treba dvojiti oko ispravnosti reakcije javnosti. Država se odavno izuzela iz rješavanja stvarnih problema hrvatskog naroda, postala samodostatni i sveproždirući entitet ljudi i resursa koji živi u paralelnom svijetu samo njima razumljivih odluka i moralno neodrživih privilegija. Premijer Plenković glumi Kissingera drveći o rusko-ukrajinskoj krizi i Brexitu kao hrvatskim top temama, prepuštajući manualne državničke poslove potpredsjednicima Zdravku Mariću i Martini Dalić, predsjednica Kitarović živi u svom bizarnom svijetu "sukreirajući američku vanjsku politiku" tako da zbog njezinih pogrešnih procjena Hrvatska trpi najjače udarce američke administracije u novijoj diplomatskoj povijesti, a hrvatski ministri nisu u stanju sagraditi most s tuđim parama ili izračunati točnu svotu poskupljenja struje i plina. O samovolji svih silnih ravnatelja, predstojnika ili direktora državnih institucija da ne govorimo - niti znaju što rade niti ih itko kontrolira.

I zato, na svoj uvrnut način kao i većina stvari u Hrvatskoj, propast Agrokora, u svom dosadašnjem obliku, najbolje je što nam se moglo dogoditi na planu društvene svijesti. Sav taj šlamperaj zorno je ilustrirao svu nesposobnost, pomanjkanje ideja i volje da se radi u općem interesu. Gospodarsko čudo ne postoji. Socijalna pravda je misaona imenica. Funkcionalna država je iluzija. Ljudima je dopizdio taj birokratski mastodont kojeg vode pohlepni nesposobnjakovići bez političke vizije i s dobrim razlogom je počašćen uskratom povjerenja.

Činjenica da smo usput pronašli i muda, pa im to i poručili, jedna je od sretnijih od osamostaljenja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala