POČETKOM siječnja objavljeno je prvo otkriće planetarne maglice za koje je zaslužan Hrvat.

Fotografirajući poznati zvjezdani skup Messier 37 u zviježđu Kočijaša, zabilježio ju je astronom amater Robert Žibreg. Nalaz je potvrdio u suradnji s iskusnim kolegom iz SAD-a Danom Patchickom, a maglica je službeno upisana pod radnim nazivom PaZib 1 - koji je kombinacija njihovih prezimena.

Slučajno otkriće, ali uz dobru opremu i puno rada

Žibreg kaže da mu je otkriće planetarne maglice, prvo iz Hrvatske, donijelo veliku radost i potvrdilo da amaterska astronomija može značajno doprinijeti znanstvenoj zajednici.

"Otkriće je bilo slučajno, no rezultat je godina rada s visokospecijaliziranom opremom", kaže Žibreg.

"Snimanje je započelo u dvorištu roditelja moje supruge Jasne, u Medincima, gdje sam tijekom zimskih blagdana imao priliku raditi pod vedrim noćnim nebom, daleko od svjetlosnog onečišćenja. Koristio sam refraktorski teleskop promjera 90 mm, specijaliziranu kameru za astrofotografiju ASI2600MM-Pro i set filtera koji omogućuju snimanje pojedinih valnih duljina svjetlosti, poput emisija vodika i kisika", tumači naš astronom amater, inače po struci informatičar.

Već prva četiri dana snimanja donijela su mu čak 40 sati materijala. Nakon povratka kući u Varaždin uhvatio je dodatnih desetak sati, što mu je omogućilo vrlo detaljnu obradu podataka.

"Na snimkama mi je pažnju privukla neobična mrlja, smještena uz Messier 37, najveći i najsjajniji otvoreni zvjezdani skup u Kočijašu. Iako postoji obilje dostupnih online kataloga koji evidentiraju poznate objekte u svemiru, poput galaksija, zvijezda i maglica, za moj objekt nije bilo nikakvih podataka. Tu činjenicu pažljivo sam provjerio kroz Simbad, Vizier, pa čak i istraživačke baze poput Hubbleovog teleskopa i Spitzerovih podataka, no nisam našao nikakve dokaze da je mrlja već zabilježena. Sumnja je počela prelaziti u uzbuđenje", priča nam Žibreg, kojem je astronomija strast još od ranog djetinjstva.

Što su planetarne maglice?

Planetarne maglice su oblaci ioniziranih plinova koji nastaju u posljednjim fazama života zvijezda sličnih Suncu. Kada takva zvijezda iscrpi sve svoje nuklearno gorivo, odbacuje svoj vanjski sloj, dok se u središtu formira bijeli patuljak. On emitira ultraljubičastu svjetlost koja pobuđuje izbačene plinove tako da svijetle u spektrima vodika i kisika. Zbog kružnog ili simetričnog oblika planetarne maglice podsjećaju na planete, ali nemaju nikakve veze s njima. Naziv je povijesna pogreška nastala u 18. stoljeću, kada su ih prvi promatrači kroz teleskope pogrešno identificirali kao planete.

Maglice su važne jer svjedoče o završnom stadiju života zvijezda. Iz proučavanja njihove kemije i dinamike saznajemo više o tome kako se elementi poput ugljika, dušika i kisika raspršuju po svemiru, što ima izravan utjecaj na stvaranje novih zvijezda, planeta, pa i života.

Ključne linije kisika i vodika

Planetarne maglice najjače emitiraju u dvostruko ioniziranom kisiku ([O III] na valnoj duljini od 500.7 nm) i vodikovim Balmerovim linijama, posebno Hα (na 656.3 nm).

Žibreg kaže da je to bilo presudno za njegovo otkriće.

"Kombiniranje mojih snimki i analiza iz kataloga poput IPHAS-a i PanSTARRS-a pomoglo nam je identificirati središnju zvijezdu koja ionizira maglicu. Ona se uopće nije nazirala na mojoj slici, no bila je ključna za konačnu potvrdu. Proveo sam nekoliko dana istražujući dostupne snimke istog dijela neba, pokušavajući pronaći potvrdu o postojanju objekta koji sam zabilježio. Iako su snimke bile brojne, zbog specifičnih filtera i dužine integracije koju sam koristio, nisam naišao ni na što što bi moglo potvrditi da drugi promatrači vide isto što i ja. Počeo sam razmišljati o pokretanju diskusije na forumu koji okuplja astronome amatere i profesionalce iz cijelog svijeta, kako bi se kolege uključili u rješavanje zagonetke. Sumnjao sam da postoji mogućnost da je mrlja samo nedovoljno zabilježen dio nekog postojećeg objekta. No, u jednom trenutku kontaktirao me je Dana Patchick, iskusni astronom amater koji se specijalizirao za planetarne maglice i iza sebe ima već desetke otkrića. Njegovo golemo znanje i sposobnost prepoznavanja obrazaca u podacima odmah su došli do izražaja - gotovo na prvi pogled bio je siguran da se radi o novom objektu. Predložio je zajednički rad na potvrdi otkrića, a njegov detaljan pristup bio je ključan. Ubrzo smo na PanSTARRS-u pronašli slabo vidljivu središnju zvijezdu, a dodatna analiza kroz IPHAS potvrdila je njezinu prisutnost i ionizacijsku ulogu. UV-osjetljivi podaci također su ukazali na snažnu emisiju zvijezde, čime su naše sumnje o postojanju maglice bile razriješene", priča nam oduševljeni Žibreg.

Planetarna maglica uvrštena je u kataloge 1 i 2.

Savjet za astronome amatere

Žibreg kaže da je otkriće PaZiba 1 dokaz da i amateri mogu unaprijediti astronomski katalog planeta i nebeskih tijela.

"Otkako je amaterska oprema postala pristupačnija, a specijalizirani filteri kvalitetniji, astronomi amateri počeli su otkrivati sve više stvari za koje se ranije nije znalo. Otprilike jednom u dva mjeseca osvane neko novo otkriće. Moj savjet mladim astronomima amaterima je da počnu skromno i ne boje se učiti. Fotografije ne moraju odmah izgledati kao NASA-ini posteri, učenje i praksa donesu rezultate. Pridružite se astronomskim društvima, forumima poput "Zvjezdarnice Astroforuma" ili specijaliziranim grupama na društvenim mrežama. Tu se surađuje, komunicira i dijele se savjeti. Moje otkriće rezultat je upravo takve zajednice."

Zimsko bdjenje

Žibreg kaže da će se uvijek s radošću prisjećati tih hladnih zimskih noći pod zvijezdama i trenutka kada je neobična "mrlja" prešla iz sfere nepoznatog u povijesno otkriće.

"Nadam se da će priča o PaZibu 1 inspirirati druge da podignu pogled prema nebu. Iako se uvijek smrzavamo vani, zimi imamo idealne uvjete za promatranje, pa astrofotografi često na temperaturama daleko ispod ništice borave vani kako bi prikupili što više ekspozicija. Nadam se također da će ovo otkriće pobuditi svijest o svjetlosnom onečišćenju kojem smo svakodnevno svjedoci te da u budućnosti neće biti potrebno ići u Liku kako bismo mogli uživati u noćnom nebu", poručio je Žibreg.