NEMA više labavo. Premijer Ivo Sanader počeo dijeliti verbalne šamare kome god stigne. Budući da se na oporbu nema razloga osvrtati, u petominutnoj rafalnoj paljbi šibao je uglavnom po savezničkim redovima: po ministru Draganu Primorcu zato što se, kao i obično, razbacuje megalomanskim obećanjima o besplatnim udžbenicima, po ravnatelju policije Vladimiru Faberu zato što ovaj više ne želi "smrdljivi proizvod zamatati u celofan", a potprašio je i pete čak i šefici Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU Vesni Pusić zato što ga (navodno) nije pozvala na okrugli stol. Svatko je dobio porciju. Primorca je Sanader podsjetio da sve duguje HDZ-u, Fabera da mu je mjesto na ulici, a Pusićku da ju je upravo HDZ postavio na čelo odbora. Falili su samo crveni i žuti vragovi.

Doista, čini se da smo ovakvoj baražnoj vatri zadnji puta svjedočili davne 1996. godine, kad je Franjo Tuđman upriličio legendarni spektakl u zagrebačkoj zračnoj luci nakon povratka s liječenja u SAD. Njegov nasljednik dr. Ivo Sanader očito se jako naljutio. Bilo je sličnih ispada i ranije: u saborskim raspravama kada je premijer nastupao samouvjereno i nabusito, ali i na press konferencijama kada se, izbačen iz takta, znao obrecnuti na novinare zbog nepoćudnih pitanja. No, nikad do sada nije u tako malo minuta na tako mnogo adresa odaslao tako žestoke, grube, pa čak i infantilne reakcije na stvari koje su zapravo bile prilično bezvezne.

Primorac prijetnja Sanaderovoj nedodirljivosti

Dragan Primorac već godinama ministarsku poziciju koristi za privatnu političku kampanju. Ubire zasluge i delegira krivnju, kupuje naklonost građana, podilazi njihovim željama i popušta pred nerealnim pritiscima. I zbog toga je godinama najpopularniji ministar. I zbog toga je najveća prijetnja Sanaderovoj nedodirljivosti. I zašto bi upravo sad Primorčeva poruka da svi srednjoškolci trebaju imati besplatne udžbenike zasluživala takvu reakciju, pa i prozivku na Predsjedništvu HDZ-a? 

Vladimir Faber postavljen je na mjesto ravnatelja policije da se obračuna s organiziranim kriminalom i terorizmom. Za to je premijer dobio čestitke opozicije i medija. Ali sad kad Faber na okruglom stolu govori o tome da Hrvatska više nije sigurna zemlja, da ne treba zatvarati oči pred mafijom, odnosno "smrdljivi proizvod zamatati u celofan", što samo sugerira da je policija spremna na obračun sa sigurnosnim prijetnjama, to je odjednom teški prijestup. "Posao ravnatelja nije da sudjeluje na okruglim stolovima, nego da bude za radnim stolom i s policijom na ulici", odbrusio je Sanader, zamjerivši organizatorici okruglog stola Vesni Pusić što za jednog od glavnih govornika nije postavila državnog odvjetnika Mladena Bajića. Koji, sudeći po tome, ne mora biti za svojim ( i to krcatim) radnim stolom, već među glavnim govornicima na skupu gdje je očito bilo zabranjeno spominjati mafiju. Ili terorizam. Ili "smrdljivi proizvod". 

I konačno, spočitnuti šefici Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, tijela koje ima zadatak pratiti i kritizirati rad svih državnih tijela (a naročito Vlade) u procesu približavanja Europskoj uniji, da se usudila bez premijerova odobrenja organizirati neki skup doista je suludo. Dobro, u najmanju ruku iracionalno. Ma ipak suludo. Sada uopće nije bitno je li Pusić slala pozive u Ured premijera, je li to bilo četiri puta ili nijednom, kada je svima unaprijed bilo jasno da će Sanader taj poziv ignorirati. Obratio je pažnju tek kad je shvatio u što se to pretvorilo. I koje reakcije je izazvalo.  

Ali sve skupa je prilično bezvezno, zar ne? Svi znaju da je Primorac beznadežni samoreklamer, da je Faber pompozno od strane samog premijera predstavljen kao čudotvorni borac protiv mafije, da su okrugli stolovi Vesne Pusić čista šminka. Što je onda Sanadera tako naljutilo da je krenuo šamarati sve slijeva i zdesna? 

Neki trikovi očito više ne prolaze

Možda to što se bliže predsjednički izbori na kojima bi se Primorac mogao kandidirati. Možda to što je Faber u prvom intervjuu (i to baš Dijani Čuljak) kritizirao "stranačku i nesposobnu policiju". Možda što se Pusićka drznula nešto raditi na svoju ruku. A možda zato što ima osjećaj da mu situacija izmiče iz ruku.

Bruxelles je demantirao njegovu (opet suludu?) tvrdnju da je Pelješki most uvjet za članstvo. Cijela Europa smije se njegovoj zabrani Božićnih domjenaka i darova. Sindikati zbog politike "stezanja remena" prijete prosvjedima. U medijima se širi tvrdnja da država srlja u bankrot. A cijela ova nervoza naslanja se na paniku nastalu nakon ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića.
Dakle, Sanader gubi živce. Nakon godina hinjene odlučnosti, lažne uglađenosti i maskirane nesposobnosti neki trikovi očito više ne prolaze. I što je još gore - za građane više nego za politiku -  brojni računi dolaze na naplatu. Očajnička vremena pozivaju na očajničke poteze. U našem slučaju pod parolom: "Spašavaj se tko može".

Foto: Index