ZA PAR dana obilježava se 50. godišnjica prvog slijetanja čovjeka na Mjesec. Mediji su stoga puni raznih sadržaja i informacija o toj fascinantnoj misiji. Neki pišu koliko je ona bila opasna ili tehnički zahtjevna, a neki se više fokusiraju na osobne doživljaje astronauta i njihovih obitelji.

Rijetki novinari, poput bosanske znanstvene novinarke Jelene Kalinić, odlučili su tom prilikom spomenuti prve pionire svemirskih istraživanja – životinje – koje smo poslali, često bez povratne karte, u daleka nebeska prostranstva kako bi jednom pripadnik ljudske vrste mogao izreći svima poznatu rečenicu: "Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo."

Sve je krenulo s vinskim mušicama u nacističkoj raketi

U jednom od niza članaka koje Jelena Kalinić povodom ove obljetnice piše za VOA (Voice of America, Glas Amerike), navodi da su prve životinje u svemiru bile nama neugledne, ali znanstvenicima vrlo drage vinske mušice. One su bile savršene za prva svemirska istraživanja jer se brzo razmnožavaju te se pomoću njih mogao pratiti utjecaj kozmičkog zračenja na nasljedni genetski materijal.

''I tako su 20. veljače 1947. vinske mušice lansirane iz Novog Meksika u zarobljenoj nacističkoj raketi V-2 do 'ruba svemira'. Iz rakete su izbačene i padobranom vraćene na Zemlju. Ispostavilo se da su preživjele i to je potaknulo znanstvenike na daljnje slanje nama sličnih organizama u svemir'', piše Kalinić za VOA.

''Daljnji logičan izbor za eksperimentalne životinje bili su makaki majmunčići. Nažalost, ovi majmuni nisu imali puno sreće; oko dvije trećine onih koji su poslani u svemir od 1940. - 1950. nije preživjelo. U raketama su se događali kvarovi ili su životinje stradale prilikom slijetanja. Albert II. je prvi makaki koji je dospio u svemir, 14. lipnja 1949. godine, nakon neuspjeha misije s majmunčićem Albertom I. Ipak, Albert II. nije preživio povratak na Zemlju; poginuo je u udaru prilikom slijetanja. Poslije ovog majmuna još nekoliko 'Alberta' probno je slano u svemir, a većina ih je stradala, uglavnom zbog tehničkih problema s letjelicama, a ne zbog izmijenjenih uvjeta života'', dodala je.

Majmun Yorick i 11 miševa

Nakon navedenih eksperimenata SAD je 20. rujna 1951. uspio u svemir poslati majmuna Yoricka koji je preživio taj let. S njim je poslano, u raketi Aerobee, i 11 miševa koji su se također vratili živi i zdravi na Zemlju, piše Kalinić. Yorick je zbog toga postao medijska zvijezda kao prvi majmun koji je preživio svemirsko putovanje.

''22. svibnja 1952. u raketu Aerobee stavljena su dva filipinska majmuna, Pat i Mike, i to u različitim položajima: Pat je stavljena u sjedeći, a Mike u uspravan položaj. Naime, znanstvenike je zanimalo kako položaj tijela utječe na preživljavanje pri ovakvim letovima. Na istom letu su bila i dva bijela miša, Mildred i Albert. Nalazili su se u jednoj vrsti rotirajućeg bubnja gdje su mogli 'plutati' u bestežinskom stanju. Sve životinje su preživjele i vratile se na Zemlju. Pat je uginula otprilike dvije godine kasnije od bolesti koje nisu bile povezane s letom, dok je Mike uginuo 1967. u Nacionalnom zoološkom parku u Washingtonu'', napisala je bosanska novinarka.

Ruski psi i njihove smiješne priče

Sovjetski Savez pomno je, prilikom svemirske utrke, pratio letove raketa Aerobee i V-2 te je odlučio u svemir poslati pse.

Mada su kujice Lajka i Strjelka postale najpoznatiji psi u svemiru, prije njih su Rusi 1951. lansirali pse Cigana i Dezika, a važno je napomenuti da su oba psa preživjela let. 

Iste su godine u svemir poslane, piše NASA, Smelaja i Maljška. Smelaja je dan prije lansiranja pobjegla znanstvenicima i istrčala iz objekta. Rusi su bili zabrinuti za nju, mislili su da će je pojesti vukovi koji žive u blizini. No ona se vratila dan kasnije i otputovala na kratak probni let u svemir s kojeg se vratila živa i zdrava.

Rusi su u tom periodu na probne letove slali još nekoliko pripadnika pseće vrste, neki su se vratili, a neki nisu preživjeli testne letove.

Lajka i njena tužna sudbina

''Lajka je 3. studenoga 1957. lansirana u svemir na Sputnjiku II. Nalazila se u kabini u kojoj je imala iste uvjete života kao na Zemlji, a hranila se pomoću automatskih distributera hrane; bila je izdresirana da njima upravlja. Njena letjelica je sedam dana rotirala oko Zemlje, ali ona, nažalost, nije preživjela putovanje. Smatra se da je uginula uslijed pregrijavanja letjelice'', piše Kalinić

Naime, navodi Space.com, Lajka je bila trenirana za putovanje svemirom tako što je, zajedno s ostalim psima astronautima, u kavezima dobivala hranjivi gel te je naučila baratati uređajem koji joj je davao hranu.

Plan je bio da preživi barem nekoliko dana u svemiru, no mnogi smatraju da je uginula već nekoliko sati nakon leta zbog velikih vrućina i dehidracije prilikom pregrijavanja letjelice.

SAD i dalje šalje majmunčiće

Paralelno sa sovjetskim testovima, SAD nastavlja svoje eksperimente koristeći se i dalje uglavnom majmunima astronautima. 1958. u svemir šalje vjeveričastog majmuna zvanog Gordo.

Gordova kapsula završila je negdje u Atlantskom oceanu i nikad nije pronađena. Poginuo je prilikom slijetanja zbog tehničkog kvara u letjelici. No znanstvenici su rekli kako su dosta naučili iz tog njegovog putovanja i da su instrumenti koji su mjerili njegovo disanje i otkucaje srca pokazali da čovjek može preživjeti sličan stres, piše NASA.

Prva čimpanza u svemiru

Testiranja s majmunima, psima i miševima su se nastavila, a 31. siječnja 1961. u svemir je poslana i prva čimpanza.

''Čimpanza Ham bio je istreniran da se sam hrani bananama koje su se nalazile u kapsuli, ali istovremeno i obučen da obavlja neke jednostavne zadatke. Inače za tu misiju MR-2, koja je trebala biti uvertira i test za slanje čovjeka u svemir, bilo je prvotno odabrano 6 čimpanzi, a dan prije leta izbor je pao na Hama i ženku Minnie.

Ham, u tom trenutku star 3 godine i 8 mjeseci, bio je nešto boljeg zdravstvenog stanja pa je on odabran za taj let. Uspješno se vratio na Zemlju i prva stvar koju je napravio po povratku bila je da je pojeo ponuđenu jabuku kao nagradu i nasmijao se kao prava zvijezda. Tri mjeseca nakon ovog događaja SAD u svemir šalje Alana Sheparda, koji time postaje prvi Amerikanac u svemiru'', navodi Kalinić.

Što je s mačkama?

''U godinama koje slijede, u svemir je poslano još mnogo životinja. Letjeli su miševi zvani Fe, Fi, Fo, Fum i Fui na Apolu 17, zatim žabe i žabe krastače, nematode i pauci, koji su uspješno pleli mreže u svemiru i time postali prvi pauci koji su to učinili u svemiru. U svemir smo slali još i kornjače, cvrčke, zamorce te niz beskičmenjaka, od kojih su najzanimljiviji bili dugoživci (vodeni medvjedići), za koje se ispostavilo da mogu preživjeti i radijaciju'', napisala je Jelena.

''Pitate se gdje su mačke u cijeloj priči o životinjama u svemiru? Francuzi 18. studenoga 1963. godine u svemir lansiraju mačku Félicette. Ona je preživjela let, no ubijena je dva mjeseca nakon tog pothvata kako bi znanstvenici mogli istražiti jesu li u njenom mozgu nastale neke promjene uslijed boravka u svemiru'', dodala je.

Svi ljubitelji životinja misle isto

Upitali smo Jelenu Kalinić zašto se odlučila pisati baš o životinjama prilikom ovako važne obljetnice prvog čovjekovog slijetanja na Mjesec, a ona je odgovorila onim riječima koje su vjerojatno šumile u srcima svih čitatelja koji kod kuće imaju svoje kućne ljubimce ili su veliki zaljubljenici u životinje.

"Dogovorila sam s urednicom da ću pisati niz članaka o misiji Apollo 11 koji će ići od dana lansiranja pa do datuma povratka na Zemlju. Htjeli smo pokriti i neke manje poznate stvari, vezano uz projekte, ali i događaje koji su doveli do Apolla 11. I tu je neizostavno spomenuti životinje. Još kao dijete znala sam za Lajku, Strjelku i majmuna Hama i uvijek mi je bilo teško što je toliko životinja moralo biti žrtvovano da bi Gagarin otišao u svemir i da bi se ostvarila misija Apollo 11. Uvijek ću smatrati da su sve ove životinje skriveni heroji odiseje u svemiru ljudskog roda'', rekla je za Index Jelena Kalinić.