SUDEĆI po komentarima koji su nakon puštanja Veselina Šljivančanina na privremenu slobodu, ni Srbima, koji ga imaju za dočekati po odlasku iz Haaga, nije pretjerano drago što se ovaj haški optuženik vraća u njihovu zemlju. Neki pišu kako se nadaju da umirovljeni oficir bivše JNA neće biti dočekan kao nacionalni heroj, "jer bi to udaljilo pomirenje za još 100 godina".

Neki su se prisjetili i Šljivančaninove predstave za javnost, kada je po cijenu života odbijao predati se Haškom sudu, što je rezultiralo uličnim neredima koje su izazvali njegovi pristaše. Šljivančanin je, naime, uhićen u lipnju 2003. godine, nakon dvije i pol godine skrivanja. Cijenu njegova privođenja platilo je preko 50 pripadnika srbijanskog MUP-a, kao i nepoznat broj prosvjednika, koji su tog dana izazvali nerede u beogradskom naselju Cerak i u neredima zadobili, neki teže, neki lakše ozljede. Prije nego je ušla u Šljivančaninov stan, policija se, naime, morala suočiti s prosvjednicima naoružanim kamenjem i bocama.

"Hoće li se gospodin Šljivančanin sada ispričati svim onim povrijeđenim policajcima i građanima koji su ga branili od odlaska u 'haški kazamat'. Zamislite kakav je to čovjek, prijetio da će se ubiti, brani ga divizija 'patriota', a na kraju ga sud osudi na 5 godina zatvora, i sada nikomu ništa. A cijeli rat na ulicama zbog njega, to smo zaboravili. On da ima obraza, barem bi se ispričao što je u napadu svog kukavičluka, uvukao stotine ljudi u potpuno nepotrebne sukobe, povrede i nevolje", piše jedan od srbijanskih forumaša. Neki u komentarima pišu kako je Haški sud "već odavno postao sprdačina".

"Zašto sam srušio Vukovar"

Ne valja zaboraviti ni na intervju kojega je Šljivančanin dao 27. studenog 1992. godine, na godišnjicu pada Vukovara, za crnogorski "Monitor", a koji je uvršten i kao dokazni materijal na sudu protiv Šljivančanina. U to vrijeme Šljivančanin je bio načelnik štaba Prve gardijske motorizirane brigade s Dedinja, a od listopada 1993. do veljače 1996. godine zapovjednik 5. motorizirane brigade u Podgorici.

U tom intervjuu novinar, čije ime, zbog zakonskih propisa, nije moguće objaviti, piše kako su mu se Šljivančaninove riječi tada činile kao nečije tuđe, skinute s matrice propagande. Novinar je napisao i kako mu je čak na neki način bilo žao Šljivančanina, jer mu se činilo kao da ovaj ne shvaća u čemu je sudjelovao ni što je učinio. "Na kraju razgovora, htio sam pitati ima li grižnju savjesti, ali se ispostavilo da bi to bilo suvišno. Rekao sam mu da je igračka u ruci krvavih manipulatora. Ne čini mi se da je shvatio", napisao je novinar.

"Da su Vukovar branili i Srbi? Ne, nije bilo takvih"

U spornom intervjuu Šljivančanin, naime, govori o tome kako nije bilo nikakvog noćnog odvođenja zarobljenika na Ovčaru te kako strijeljanja i ubijanja nije bilo. Masovne grobnice objašnjava riječima: "Postojali su leševi koji su skupljani na gomilu prilikom čišćenja grada. Bile su to većinom ustaše. Zamislite kako je bilo teško sada njih sahranjivati, a uz to im i davati neke vojne počasti".

"Reći ću Vam... Mi smo te zarobljenike doveli na tu Ovčaru. To je neko selo, što ja znam. Ali, oni su bili osigurani svim stražama i mi smo spriječili bilo kakav masakr nad njima. Oni su tu bili dan-dva (više se ne sjećam) i odatle smo ih sproveli direktno u zatvor, u Srijemsku Mitrovicu. Mnogi od njih nedavno su pušteni na slobodu... A ti svi, u bolnici, su u pratnji EZ i drugih organizacija sprovedeni u Hrvatsku. Istog dana, Hrvati su ih sami otuda vratili", tvrdio je 1992. godine Šljivančanin.

Upitan o tome kako to da zna za ratne zločine počinjene od hrvatske strane, ali ne i za one počinjene sa srpske, Šljivančanin je odgovorio kako ne može tvrditi da sa srpske strane nisu počinjeni zločini, ali da on može govoriti o ustaškim zločinima, jer ih je sam doživio. "Hrvati su prvi počeli sa zlodjelima", kazao je za "Monitor" Šljivančanin, dodavši kako "ne može ni sanjati da je napravio zločine za koje ga Hrvati optužuju".

Na pitanje je li mu jasno da su Vukovar branili i Hrvati i Srbi, Šljivančanin odgovara: "Da su ga branili Srbi? Ne, nije bilo takvih. Bilo je samo njih dvojica, iz miješanih brakova. Predali su mi se i rekli da su prisilno mobilizirani".

"Ako treba, rušit ćemo sve do temelja"

Zašto ste srušili Vukovar, bilo je jedno od pitanja. "Mi nismo htjeli rušiti Vukovar. Ali, ako hoćemo voditi neku vojničku operaciju...Postavljalo se pitanje: Kako rušiti gradove? Kako rušiti svoju domovinu? Kako ubijati svoj narod, s kojim si do jučer bio prijatelj? Ali, kad je svim silama od strane ustaške Hrvatske, od strane Europe, od strane svih, navaljeno na armiju i srpski narod, onda smo mi krenuli u odlučujuću bitku za Vukovar. Recimo, da je tada taj ustaški komandant Dedaković pošao prema meni i rekao 'Slušaj, Šljivo, ej, majore, oficire, četniče', da mi je rekao 'Slušaj da se dogovorimo kao ljudi', ja bih svim vojnicima zabranio da pucaju. Ali, kada su mi 6. rujna ubili vozača... Neka mi priča tko što hoće, ja više milosti prema tim ustašama nisam imao, niti ću imati. Onda sam na komandnom mjestu rekao: ako treba, rušit ćemo sve do temelja, ali ćemo spasiti živote naših vojnika, građana, žena i ostalih, ali da imamo što manje mrtvih, pa ćemo srušiti taj grad i kazat ćemo ustašama da oni ne mogu nama naređivati. I uspjeli smo! Žao mi je, ja sad gledam iz drugog ugla, što je Vukovar srušen, ali to treba biti opomena svima onima koji hoće silom rješavati politička pitanja", objasnio je tada Šljivančanin.

Novinar-suradnik neovisnog crnogorskog tjednika "Monitor", koji je obavio intervju sa Šljivančaninom, kasnije je pozvan da svjedoči u procesu protiv umirovljenog oficira bivše JNA, no odbio je.

Šljivančanin je kasnije tvrdio da je pristao na intervju na nagovor jednog drugog Crnogorca, generala Dimitrija Baucala, tadašnjeg šefa Političke uprave Generalštaba Vojske Jugoslavije. Intervju nikada nije bio demantiran.

B.S.
Foto: AFP