Foto: Neja Markičević (Cropix)

ŠTO JE to sa SDP-ovcima i Franjom Tuđmanom? Zašto pokojnika ne ostave na miru? Zašto ga uporno pokušavaju iskoristiti za dodvoravanje njegovim obožavateljima i dokažu da je SDP,a ne HDZ, istinski sljedbenik njegova lika i djela?

Stranka Desnih Populista

Nakon što je Zoran Milanović još kao glasnogovornik SDP-a prvi položio vijenac na Tuđmanov grob, pa potom to učinio i kao šef stranke, sada je istim - ali još gorim - putem krenuo i predsjednički kandidat Stranke Desnih Populista. On je potegnuo do Velikog Trgovišća ne bi li kampanju uveličao posjetom Tuđmanovoj rodnoj kući. Tamo se upisao u spomen-knjigu, pomislivši kako će sada Tuđmanova sljedba glasati upravo za njega, a ne za hordu ostalih (para)hadezeovih kandidata. Nije to bilo prvi puta da se ljevičar (ili što već Josipović jest) pokušava predstaviti kao nacionalist.

Nešto je sasvim drugo odati poštovanje liku i djelu Franje Tuđmana

Međutim, u ovoj Josipovićevoj predizbornoj vratolomiji krije se jedna bazična pogreška. Jedno je odati počast instituciji prvog hrvatskog predsjednika na Mirogoju, a nešto sasvim drugo odati počast osobi Franje Tuđmana u njegovoj rodnoj kući. I to u kući koju je obnovila Pašalićeva Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta. I to novcima za koje se sumnja(lo) da su ukradeni od hrvatskih iseljenika.

Ivo Josipović nije se u Velikom Trgovišću došao pokloniti instituciji prvog hrvatskog predsjednika, već upravo liku i djelu Franje Tuđmana. Političara koji je udario temelje upravo onakvoj Hrvatskoj protiv kakve se Josipović navodno bori: korumpiranoj, nedemokratskoj, nepravednoj, primitivnoj, nepotističkoj, kriminalnoj, mafijaškoj.

Zar se u Tuđmanovoj kući svjedoči domoljublje?

Kao da nije dovoljno da SDP ničim izazvan obilazi Tuđmanov grob na Mirogoju, već sada njegov predsjednički kandidat ulazi u onaj falš spomenik mitu Tuđmanizma. U trenutku kad je čak i HDZ digao ruke od Tuđmana, SDP se gura u prostor koji mu uopće ne pripada. Umjesto da vodi brigu o svojim - ionako nepovjerljivim - biračima, on pod svaku cijenu želi osvojiti tuđe. I to ne bilo koje, nego baš Tuđmanove. Tko kaže da su tamo dobrodošli? I zar se baš u Tuđmanovoj kući svjedoči domoljublje?

Zašto ne smije Bandić, a smije Josipović?

I kad smo već kod toga... Otkud SDP-u pravo da kritizira Bandićevo populističko koketiranje s desnicom, kad Josipović radi upravo to? Opet, nije to bilo klanjanje državničkoj instituciji, nego osobi.

Onoj osobi koja je ostala upamćena kao izuzetno tašta, autokratska, netolerantna, ona koja je vrijeđala svoje protivnike, uhodila neistomišljenike, izolirala i sramotila Hrvatsku, skrivala tešku bolest, omogućila obitelji da se bogati, od države napravi kopiju stranke ogrezle u korupciju. Što je, zaboga, Josipović našao pozitivno u svom posjetu Tuđmanovoj rodnoj kući?

Tuđmanova kuća kao inspiracija za napredak

"Posjetio sam rodnu kuću prvoga hrvatskog predsjednika želeći Hrvatskoj napredak i izlazak iz krize", ispalio je kandidat SDP-a. To je zvučalo kao neka loša šala, kakve Josipović inače priča. U Tuđmanovoj kući nalazi inspiraciju za napredak? Smjernice za izlazak iz krize? Nadahnuće za predsjedničku funkciju? Nije valjda Josipović cugnuo ono što su mu Zagorci natočili?

Godinama se govori o "detuđmanizaciji" Hrvatske. O potrebi brisanja nasljeđa prvog hrvatskog predsjednika koji je gušio demokraciju i poticao korupciju. SDP je - u nedostatku boljih opcija - postao lučonoša takve politike. Franjo Tuđman bio je i ostao razdjelnica demokratske i nedemokratske Hrvatske, napredne i nazadne, europske i balkanske, pravedne i nepravedne, poštene i nepoštene. On je dijelio, a ne ujedinjavao.

I što je onda Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, radio u njegovoj rodnoj kući? Obećavao da neće biti kao on? Poručivao da će poništiti njegovo negativno nasljeđe? Ili je ipak snubio Tuđmanove obožavatelje porukom da će ih na početku 2010. godine vratiti u mračne devedesete?

Hebrang uz Tita, Josipović uz Tuđmana

Ruku na srce, nije Josipovićev odlazak u Tuđmanovu kuću ne znamo kako sudbonosan. Samo je glup. I promašen. Bio je to jadan pokušaj populističkog kokošarenja po tuđem dvorištu. Kao što je jadno i ono Hebrangovo koketiranje s Titom, čovjekom koji mu je ubio oca, tako je jadno i Josipovićevo koketiranje s Tuđmanom, čovjekom koji je ubio demokraciju u Hrvatskoj. Tuđman je oduvijek bio civilizacijska razdjelnica. Trebao bi to i ostati.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje