O STRUČNOM nadzoru koji je Hrvatska ljekarnička komora u prosincu prošle godine provela nad 21 ljekarnom u Hrvatskoj, pri čemu su samo dvije od njih prošle nadzor dok grubi prekršaji nisu sankcionirani, i ranije se pisalo na Indexu (članak možete pročitati ovdje).

Stručni nadzor nije, kako bi bilo očekivano, polučio neke konkretne rezultate, odnosno nije doveo do zatvaranja ljekarni koje su počinile grube prekršaje, a morao je, i to po nekoliko zakonskih akata i pravilnika.

Možda je najzanimljiviji od njih Pravilnik o stručnom nadzoru u ljekarništvu, koji u svom čl. 14 i 16 navodi da se zbog prekršaja koji su navedeni u spornom izvješću o stručnom nadzoru jasno navodi mjere koje se moraju poduzeti. A čl. 18 istog tog pravilnika navodi kako je "provoditelj stručnog nadzora odgovoran ako ne podnese prijavu kako je navedeno u čl. 16" istog pravilnika.

Kako kaže Mate Portolan, predsjednik Hrvatske ljekarničke komore, "Za utvrđene  nedostatke koji se odnose na povredu propisa za koje je nadležno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ( MZ i SS), Komora je u skladu s člankom 16.  Pravilnika o stručnom nadzoru podnijela prijavu MZ i SS na daljnji postupak", no, nigdje u zapisniku sa sjednice Vijeća ne vidimo da su te prijave podnesene (podsjetit ćemo, vidi se samo da je podnesena prijava protiv ljekarne u kojoj je skoro došlo do fizičkog sukoba), tako da imamo pravo sumnjati da su nekakve prijave, ako i jesu podnesene, podnesene nakon objavljivanja članka o nadzoru.

No, nepravilnosti ne prestaju ovdje. Prekršaji utvrđeni nadzorom krše Pravilnik o radu i kaznenim mjerama stegovnog suda HLJK-a, te  Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Ti pravilnici, osim što navode prekršaje, navode i stegovne mjere za njih. Izvješće ne pokazuje da su ikakve stegovne mjere provedene, a ni Mate Portolan nije napomenuo da jesu. Bitna stvar je ta što su prekršaji utvrđeni nadzorom teoretski dovoljni da se ljekarne zatvore dok se ti nedostaci ne uklone. To se nije dogodilo. 
 
Ili, kako će reći ministar zdravstva Neven Ljubičić, "Važno je spomenuti da ukoliko neka ljekarna nema zaposlenog magistra farmacije, ljekarna će biti zatvorena rješenjem". Ono što ministar nije spomenuo (nije smatrao važnim spomenuti ili je mislio da će se provući, pitanje je sad) je to da, dok se to rješenje ne donese, ljekarna može 2 mjeseca i dalje raditi, a kao takva predstavlja opasnost (doslovno opasnost, zamislite da dođete u liječničku ordinaciju i da vam dijagnozu postavlja medicinska sestra, a liječenje propisuje tajnica) za korisnike.

Šećer na kraju cijele stvari je sljedeći: sredstva za stručni nadzor nad ljekarnama se izdvajaju iz državnog proračuna. Što znači da je, na vaš račun, dragi čitatelji, proveden nadzor nakon kojega ljekarne u kojima nema magistra farmacije i dalje rade. Cijeli problem bi se dao riješiti vrlo jednostavno: zakonskom uredbom koja bi navodila da se ljekarna u kojoj se ne nađe magistar farmacije mora zatvoriti na licu mjesta. Tako se radi u kulturnijim zemljama. Na to će ministar Ljubičić, čovjek koji vama glavom i bradom odgovara za zdravlje, reći "Zakoni se rade da bi se ustanovila pravila. Stvoriti zakone kojima ćemo u cijelosti onemogućiti da netko krši zakon jednostavno rečeno nije moguće". To je točno, ali može se donijeti zakone koji će stvar regulirati daleko bolje nego sad. Vlada je donosila uredbe kad je to trebalo Komori, ali ne donosi ih kad treba građanima. A posao Vlade nije štititi magistre farmacije koji svoj posao obavljaju loše, nego je posao Vlade štititi nas.

Zapravo, prepiska s ministrom Ljubičićem i s predsjednikom Komore Portolanom pokazala je da njih dvojica samo prebacuju odgovornost jedan na drugoga, a obojica još prebacuju odgovornost i na HZZO.

Ljekarne kontroliraju tri institucije: Ministarstvo zdravstva, HLJK i HZZO. Kad se skupljaju dokumenti za otvaranje ljekarne, treba skupiti odobrenja HLJK, Ministarstva i HZZO-a. Ministarstvo ima konačnu riječ. Kasnije se samo obnavlja ugovor o suradnji s HZZO-om i - ništa više. Svake se godine nanovo potpisuje ugovor s HZZO-om, a bez tog ugovora ljekarna po zakonu ne smije raditi kao - ljekarna. Daljnje kontrolne mjere su upravo inspekcije, koje provode sve tri institucije. Vidjeli smo kako ih provodi HLJK. Svaki magistar farmacije u RH koji radi u ljekarni mora biti članom Komore.

U Hrvatskoj ima 924 ljekarničke jedinice, a Komora ima 2300 članova. Čista matematika daje 2,48 magistara farmacije po ljekarničkoj jedinici. Svi članovi Komore nisu i djelatnici u ljekarnama. Pretpostavka Hrvatskog farmaceutskog društva je da je trećina magistara farmacije zaposlena van ljekarni, a kad oduzmete trećinu od onih 2300, dobijete puno manji broj. Dodajmo tome da ima ljekarni u kojima radi i po 10 magistara farmacije. Dakle, šanse da svaka ljekarna ima magistra farmacije je ništavna.

Istodobno, kontrolne mjere nadležnih institucija su jako slabe, i to namjerno jako slabe. Ljekarništvo je ogroman posao, u kojem se vrte basnoslovne novčane svote, a mi trenutno imamo sustav koji štiti nesposobne, a istodobno baca ljagu na poštene, prave profesionalce koji obavljaju svoj posao savjesno, kvalitetno i na razini koju korisnici zaslužuju. Ne radi se o tome da su sve ljekarne u Hrvatskoj loše, nego o tome da zastarjeli, neefektivni sustav štiti ljekarnike koji bi, prepušteni tržištu i pravoj kontroli, nestali sa scene. A to si ne žele dopustiti ni oni, niti to (barem zasad) želi kontrolirati ijedna od nadležnih institucija.

Ministar Ljubičić navodi kako je u prošlom ugovornom razdoblju zatvoreno 10-ak ljekarni, a Mate Portolan se zahvaljuje Indexu na članku koji je natjerao Ministarstvo da poduzme mjere po njihovim prijavama. U međuvremenu, nitko (nitko!) ne štiti korisnike koji odlaze u ljekarne u kojima nema magistara farmacije.  

Jovan Dragišić