NAPAD Rusije na Ukrajinu počeo je prije točno tri godine, 24. veljače 2022. godine. Tada su ruske snage, po zapovijedi predsjednika Vladimira Putina, pokrenule invaziju na ukrajinski teritorij.

>> Rusija napala Ukrajinu

Putin je rat nazvao "specijalnom vojnom operacijom" s ciljem "demilitarizacije i denacifikacije" Ukrajine. Cilj je bilo brzo zauzimanje Kijeva, ali ukrajinski otpor poremetio je ruske planove. Invazija je odmah izazvala međunarodnu osudu.

Ljudski gubici na obje strane od početka rata su ogromni. Iako je Ukrajina pružila otpor koji je Rusiju spriječio da osvoji Kijev, Kremlj trenutačno drži nešto malo manje od petine ukupnog teritorija Ukrajine, što se uglavnom odnosi na regije Donjecka, Luhanska, Hersona i Zaporižje. I Ukrajina drži jedan dio ruske regije Kursk, koji je zauzela u kolovozu prošle godine.

Danas, tri godine poslije, jasno je kako je ovaj sukob zauvijek promijenio svijet.

Avdagić: Ovaj rat je epohalan

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za Index napominje da su iza Ukrajine tri užasne godine.

"Rusija se brutalno razračunava s Ukrajinom, vidimo da i dalje traje konstantno gađanje infrastrukture ove zemlje, to su direktni udari na civile. Svijet se jest promijenio, ali zapravo se još uvijek i mijenja. I tek kad stvari budu gotove možemo reći koliko se promijenio.

A ove promjene sad se osjete na svakom koraku. Zato je ovaj rat epohalan. Značajan je gotovo kao i svjetski ratovi. Nisam pobornik teze da je već počeo svjetski rat, ali ovo je svakako jedan od epohalnih ratova. Ovo je razina svjetskih ratova, Vijetnama, Korejskog rata.

Promjene se itekako primjećuju. Jedan primjer - kad Trump govori o Grenlandu i poseže za teritorijem, vidljiv je direktan utjecaj diskursa ovog rata na tu vrstu zabrinjavajućih poteza. Puno toga je s ovim ratom trenutačno u svijetu uzročno-posljedično povezano", govori.

Izbjeglice, utjecaj na energetski sektor, žitarice...

Rat je izazvao masovni priljev izbjeglica iz Ukrajine, posebno u Poljsku, Njemačku i Češku. Snažno je utjecao na europski energetski sektor, uzrokovavši nagli porast cijena energije, što je dovelo do inflacije i povećanja troškova života diljem Europe.

Imao je i dubok utjecaj na globalno tržište žitarica, posebno u Europi, jer su Ukrajina i Rusija ključni izvoznici pšenice. Sukob je izazvao poremećaje u opskrbi, rast cijena i promjene u trgovinskim tokovima.

Najveće promjene tiču se međunarodne politike i geopolitičkih odnosa. I dok zemlje globalnog juga odbijaju zauzeti stranu, svijet je ponovo blokovski podijeljen na zapadne demokracije i autoritarne režime predvođene Rusijom.

Proširio se NATO, jačaju krajnje desne opcije

Došlo je i do proširenja NATO-a u Europi. Prvo je prošle godine u Sjevernoatlantski savez ušla Finska te se tako udvostručila granica Rusije s članicama NATO-a. Nakon dva stoljeća neutralnosti savezu se priključila i Švedska. Potezi su to koji su definirani kao jasan poraz Vladimira Putina.

U Europi u zadnje tri godine svjedočimo i jačanju krajnje desnih ili populističkih političkih opcija. Njihovo jačanje više se odnosi na migracijske krize i nezadovoljstvo političkim elitama, no neke su i jasno proputinovske te iskazuju sklonost smanjenju financijske podrške Ukrajini.

Tako je Herbert Kickl, vođa austrijske krajnje desne Slobodarske stranke koja je jesenas pobijedila na izborima u ovoj zemlji, u više navrata iskazao protivljenje pružanju pomoći Ukrajini. I Calin Georgescu, putinovac čija je pobjeda na izborima u Rumunjskoj poništena, rekao je da bi mogao ukinuti svu podršku Ukrajini.

Ukrajina razdvaja Europu i Ameriku

Pitanje Ukrajine jedna je od točaka koje razdvajaju Ameriku i Europu. Da Amerika okreće leđa Europi, vidjelo se u načinu na koji ignorira Europu u vezi s ratom u Ukrajini. Amerika je, tako barem tvrdi Trump, dogovorila mirovne pregovore s Rusijom o okončanju rata u Ukrajini bez europskih saveznika i Kijeva.

Vjerojatno bi do tog razdvajanja uz Trumpovu "America first" politiku došlo i bez Ukrajine, no rat u ovoj zemlji procese je ubrzao. 

Na pomolu su tektonske promjene jer se Europa sad mora snaći sama, što uključuje i jasan stav i plan djelovanja u vezi s ratom u svojem dvorištu dok Trumpov izaslanik Steve Witkoff govori "da Rusija ne bi nužno trebala biti okrivljena za izazivanje rata u Ukrajini".

"Financijski Europa to može izdržati"

Avdagić za Index napominje da se europskim djelovanjem sad može dokazati da Ukrajina nije ostavljena.

"Financijski Europa to može, može pomoći Ukrajini i taj dio nije sporan. Vojno gledano ne može; odlaskom Amerike Europa do daljnjeg gubi kapacitete koje nema. Prije svega obavještajni segment. Tu se potpuno naslanja na SAD. Nije nam u interesu razvrgavati to partnerstvo, ali nisam siguran ni je li to u interesu SAD-u", rekao je.

Pitamo ga više o scenarijima razvoja situacije u ratu. Jedan od njih je dogovor SAD-a i Rusije bez ukrajinskog sudjelovanja. Ovaj scenarij podrazumijeva postizanje sporazuma koji bi mogao uključivati ustupke teritorija ili neutralni status Ukrajine.

"To se ne može napraviti. Bez obzira na bilo što, meni je ta priča nerealna. Što znači taj dogovor? Zar će Ukrajinci položiti oružje jer se netko dogovorio da sad svoje dijelove moraju prepustiti Rusiji? Tako to ne funkcionira. Ne možete dogovoriti rješenje mimo Ukrajine.

Ukrajina se bori i dalje, europska podrška nije prestala. Ukrajina mora biti prisutna, makar joj rekli da je gubitnik", govori on.

"Trajni mir nije moguće dogovoriti"

U slučaju prekida vatre razmatra se mogućnost raspoređivanja europskih, ali ne i NATO-ovih trupa kako bi se osigurala stabilnost i spriječila daljnja ruska agresija. 

"Ne znam koliko apetita Europa ima za takvu misiju. Koliko bi ta misija bila velika? Kakva je uloga EU ako dođe do prekida vatre? Vrlo nerealno to zvuči. Ne vidim izvedivost toga. No sve te priče su hipotetske", kaže.

Pitamo ga što su najrealnije opcije.

"Pa iskreno, bojim se da nekakav trajni mir zasad nije moguće dogovoriti. To je loše. Bilo bi dobro da je moguće. Mislim da je relativno lako dogovoriti primirje, ali to podrazumijeva mjesece i mjesece pregovora. Trenutačno imamo te američko-ruske dogovore, oni idu u nekom smjeru formaliziranja budućeg odnosa i otvorenih pitanja, pri čemu je Ukrajina ključ svega.

Trumpa treba uzeti s dozom upitnika, pitanje je i što će biti s američkom ulogom ovisno o tome kako se razriješi priča s rudnim bogatstvom Ukrajine. Može se o tome moralizirati, ali to tako funkcionira", govori Avdagić.