ANNA (ime promijenjeno) iz Berlina nije predugo uživala u svom novom električnom biciklu. Iako je 2600 eura skupo vozilo uvijek držala u zaključanom podrumu svoje stambene zgrade, to nije mnogo pomoglo. Prije nekoliko dana joj je skupi bicikl ukraden. I to nije jedini slučaj, piše Deutsche Welle.

Samo prošle godine je u Njemačkoj, prema podacima Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA), prijavljeno 260.000 krađi bicikla u vrijednosti od oko 200 milijuna eura. Polovica bicikala je bila osigurano. Kako DW saznaje od Njemačke osiguravajuće privrede, krovne udruge njemačkih osiguravajućih društava, kradljivci u posljednje vrijeme biraju skuplje modele. Sada se za ukradeni bicikl isplaćuje u prosjeku 730 eura. Prije deset godina ukradeni dvokotači su bili gotovo upola jeftiniji, 400 eura.

Najveći dio krađa se dogodi u Hamburgu i Bremenu, kao i u istočnim saveznim pokrajinama Berlinu, Brandenburgu i Saskoj. Malo od ukradenih bicikala biva pronađeno, 2020. tek oko deset posto.

Jeftinije bicikle kradljivci pokušavaju prodati preko interneta ili na specijaliziranim sajmovima bicikala. Skuplji modeli se rado prodaju u dijelovima, ali ponekad i cijeli. No unutar Europske unije je to za kradljivce riskantan posao jer su skuplji bicikli u pravilu registrirani i lako im je ući u trag. Zbog toga većina skupljih bicikala završi izvan granica EU. Doduše, i na granicama je moguća kontrola registarskih brojeva bicikala, no provjere se obavljaju tek sporadično.

Kamo putuju ukradeni njemački bicikli?

Zahvaljujući informacijama iz Ukrajine, DW je uspio Anninom biciklu ući u trag. Volodimir, koji živi u ukrajinskom gradu Dnjipru, u jednoj trgovini biciklima Annin ukraden bicikl kupio je za oko, preračunato, 800 eura. "Prodavač mi je rekao da bicikl dolazi iz Njemačke, ali mi nije dao nikakve dokumente. Samo račun", kaže Volodimir.

Niska cijena i nedostatak službenih dokumenata koje posjeduje svaki bicikl u ovoj kategoriji ga nisu čudili. "Na kraju krajeva sam pomislio: pa i ne radi se o novom biciklu. Čak sam mislio da su mi ga kao polovni mogli prodati i za manje novca", kaže Volodimir.  

DW je kontaktirao trgovinu u kojoj je Volodimir kupio svoj bicikl. Rekli su da prodaju i rabljene bicikle iz Njemačke i da za sve bicikle imaju papire. No na upit o kakvim se papirima radi, u trgovini su objasnili kako oni nisu uvoznici, nego bicikle kupuju preko jedne internetske platforme ili im dolaze privatne osobe za koje oni prodaju bicikl i uzmu proviziju.

Anni je iz trgovine u kojoj ga je kupila na temelju registarskog broja potvrđeno da se radi o njezinom biciklu.

Unosan posao - prodaja bicikala

Internet u Ukrajini vrvi od oglasa u kojima se prodaju "rabljeni bicikli iz Njemačke". Gotovo sve trgovine rabljenim biciklima također nude "robu iz Njemačke". No koliko zaista ukradenih bicikala završi na tržištu u Ukrajini, teško je procijeniti. Pouzdane statistike ne postoje, tako da se procjene kreću od nekoliko desetaka pa sve do 100 tisuća.

Legalno uvoženje rabljenog bicikla iz Njemačke je skup i mukotrpan proces i u pravilu se ne isplati. Tu su troškovi transporta, porez i carina. "Legalno uvezeni rabljeni bicikli po cijeni ne mogu biti konkurencija ukradenima. To se jednostavno ne isplati", kaže trgovac Anton Vakulenko. Zato se više isplati prodavati nove bicikle, kaže vlasnik trgovine biciklima iz Kijeva.

Mihajlo Umanez je jedan od rijetkih trgovaca koji prodaje legalno uvezene rabljene bicikle iz Europske unije. On godišnje preko trgovaca iz Njemačke uveze od 1000 do 1300 rabljenih bicikala iz Njemačke i Nizozemske. I svojim mušterijama, osim računa, nudi i registraciju bicikla te certifikat o vlasništvu. Koji put i knjižicu servisiranja.

No svi sugovornici u Ukrajini se žale na činjenicu da je većina rabljenih bicikala koji se prodaju u Ukrajini ukradena. Kupce ne zanimaju papiri, nego samo cijena. Pritom se posljednjih godina sve više prodaju bicikli više kategorije i električni bicikli.

Jedan trgovac iz zapadnoukrajinskog Luzka, koji je htio ostati anoniman, kaže kako je uvoz ukradenih bicikala jednostavan. Transport preuzimaju vlasnici kombija koji redovito voze na rutama prema zapadnoj Europi. Brojevi na okviru bicikla se sakriju, ostali dijelovi se prijavljuju kao rezervni dijelovi. Vozač kombija po Njemačkoj sakupi pakete i prevozi u Ukrajinu. "Kada imate svoje ljude na granici, tada možete uvesti sve", kaže naš sugovornik.

U međuvremenu je tržište rabljenim biciklima u Ukrajini zasićeno pa ukradeni bicikli idu dalje prema Rusiji i Kazahstanu.

Kolika je šansa da njemački vlasnik pronađe svoj bicikl?

Anna iz Berlina je bila vrlo iznenađena kada je saznala da je njezin bicikl pronađen u ukrajinskom Dnjipru. No ona svoj bicikl ne želi natrag. Volodimir pak ne želi kontakt s Annom jer strahuje da bi mogao imati posla s policijom.

DW je htio od njemačkih i ukrajinskih vlasti saznati poduzima li se nešto protiv trgovine ukradenim biciklima. Berlinska policija kaže kako nema suradnje s ukrajinskom stranom na tom polju. "Nema nikakvih međunarodnih sporazuma koji bi regulirali ovo pitanje", kažu. 

Međutim, u slučaju da ukrajinske vlasti reagiraju i zatraže od njemačkih kolega pomoć, moglo bi doći do rasvjetljavanja pojedinih slučajeva. No malo je vjerojatno da će se ovakav mehanizam pokretati zbog jednog jedinog ukradenog bicikla.

Ukrajinska policija, međutim, tvrdi kako uvoz i prodaja ukradenih bicikala iz zapadne Europe ne predstavljaju masovni fenomen, tako da nije ni potrebno statistički bilježiti ove "pojedine slučajeve".

U 2020. ukrajinska carina je zabilježila ukupno 17 slučajeva pokušaja uvoza ukradenih bicikala, godinu dana prije ih je bilo sedam. Annin bicikl nije bio među njima.