UHIĆENJE Draže Mihailovića, vođe četničkog pokreta i zapovjednika Jugoslavenske vojske u otadžbini (JVuO) tijekom Drugog svjetskog rata, dogodilo se u ožujku 1946. godine, nakon završetka rata. Operacija njegova uhićenja bila je pažljivo organizirana od strane jugoslavenskih komunističkih vlasti, točnije Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA), obavještajne službe pod kontrolom Josipa Broza Tita.

Nakon poraza četničkih snaga u sukobima s partizanima i povlačenja pred nadmoćnijim snagama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) krajem 1944. i početkom 1945., Mihailović se skrivao u istočnoj Bosni i Srbiji, pokušavajući očuvati ostatke svog pokreta.

Partizani su, uz podršku Saveznika koji su od 1943. postupno preusmjerili pomoć s četnika na Tita, preuzeli kontrolu nad Jugoslavijom. Nakon sloma četničkih snaga na Zelengori u svibnju 1945., Mihailović je bio u bijegu, često mijenjajući lokacije kako bi izbjegao potjere jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) i OZNA-e.

Operacija uhićenja

Operacija uhićenja započela je početkom 1946., a ključnu ulogu odigrao je Nikola Kalabić, bivši četnički zapovjednik kojeg je zarobila OZNA. Prema službenoj verziji, Kalabić je, pod pritiskom ili u zamjenu za vlastiti život, pristao surađivati i odvesti agente OZNA-e do Mihailovićeva skrovišta. Akcija je kulminirala u noći između 12. i 13. ožujka 1946. u selu Dobrunska Rijeka, u blizini Višegrada (današnja Bosna i Hercegovina).

Pripadnici OZNA-e, prerušeni u četnike ili savezničke vojnike (ovisno o izvorima), uspjeli su pridobiti Mihailovićevo povjerenje uz pomoć Kalabića, koji ga je uvjerio da idu u susret savezničkoj pomoći ili da je situacija u Srbiji povoljna za nastavak borbe. Mihailović je uhvaćen bez većeg otpora i prebačen u Beograd.

Organizaciju operacije vodio je Aleksandar Ranković, tadašnji ministar unutarnjih poslova FNRJ, dok je neposrednu realizaciju nadzirao Slobodan Penezić Krcun, šef OZNA-e za Srbiju. Vijest o uhićenju objavljena je javnosti 24. ožujka 1946.

Suđenje, smrt i nepozant grob

Nakon uhićenja, Mihailović je izveden na suđenje u Beogradu, poznato kao "Beogradski proces", koje je trajalo od 10. lipnja do 15. srpnja 1946. Optužen je za izdaju, suradnju s okupatorom i ratne zločine, uključujući masakre nad civilima koje su počinile četničke jedinice pod njegovim zapovjedništvom. Proces je bio javan, praćen velikim medijskim zanimanjem, a mnogi su ga smatrali politički motiviranim kako bi se učvrstila komunistička vlast i diskreditirao četnički pokret. Mihailović je osuđen na smrt strijeljanjem, a kazna je izvršena 17. srpnja 1946. Točno mjesto pogubljenja i groba ostalo je nepoznato, iako se najčešće spominje Ada Ciganlija ili Lisičji potok u Beogradu.

Zločini pod vodstvom Draže Mihailovića

Četničke snage pod Mihailovićevim zapovjedništvom počinile su brojne zločine tijekom rata, usmjerene protiv nesrpskog stanovništva i političkih protivnika. Procjenjuje se da su odgovorne za smrt desetaka tisuća ljudi, uključujući Hrvate, Bošnjake i pripadnike drugih etničkih skupina. Neki od najpoznatijih zločina uključuju masakre u istočnoj Bosni i Sandžaku, gdje su četnici provodili etničko čišćenje s ciljem stvaranja etnički homogene "Velike Srbije".