UKRAJINSKA vojska nije imala ovako loš mjesec još od gubitka Lisičanska prije skoro godinu dana. Malo prije toga pao je i Severodonjeck. Nakon toga se bojište stabilizirao, pa su uslijedile dvije velike i vrlo uspješne ukrajinske ofenzive u Harkivskoj i Hersonskoj oblasti.

Svibanj je po svim najavama zapravo trebao biti potpuno drukčiji. Umjesto gubitka Bahmuta, trebala je započeti dugo najavljivana velika proljetna ofenziva. Zapadno oružje i streljivo je stiglo. Obuka je obavljena. Vrijeme se proljepšalo. A ona famozna "naredna dva tjedna" odavno su prošla. Kad ono - ništa.

Glavni savjetnik ukrajinskog predsjednika Zelenskog Mihajlo Podoljak dao je intervju za talijanski radio RAI1 u kojem je ustvrdio kako je ofenziva već počela. Činjenicu da to nitko nije primijetio Podoljak je objasnio ovako: "Ovo nije jednokratni događaj koji će započeti u točno određeni sat određenog dana svečanim rezanjem crvene vrpce. Radi se o desecima različitih akcija usmjerenih na uništenje ruskih snaga, koje su se odvijale jučer, provode se danas i nastavit će se sutra."

Ako je to što je Podoljak rekao istina, onda od velike proljetne ofenzive neće biti ništa. Ni od prodora ukrajinskih snaga do obala Azovskog mora, još manje od oslobađanja Krima. Velikim uspjesima smatrat će se pomicanja crta bojišta za koji kilometar. Upravo tako se odvijala ruska zimska ofenziva - bez primarnog cilja svela se na pokušaje osvajanja nekoliko ukrajinskih uporišta. Na kraju je neslavno propala.

Bude se sumnje među saveznicima

Ofenziva koja nikako da krene počela je među ukrajinskim saveznicima buditi sumnje u sposobnost ukrajinske vojske. Hoće li ukrajinska vojska znati i htjeti iskoristiti sve te silne količine oružja koje je dobila? Ako se pita načelnika glavnog stožera češke vojske, generala Karela Řehku, baš i neće.

General Řehka je u intervjuu njemačkom Bildu (26. svibnja) vrlo otvoreno progovorio o mogućnostima propasti ukrajinske ofenzive, koja će dovesti do produženja rata u nedogled. Stoga je pozvao ukrajinske saveznike da se pripreme za pomaganje Ukrajini u dužem razdoblju, ne samo oružjem i obukom vojnika nego i moralno, diplomatski, financijski, obrazovno i na drugim područjima.

Zbog svega toga vrlo je vjerojatno da bi najveći uspjeh ukrajinske proljetne ofenzive mogao biti oslobađanje Bahmuta. Bahmut je pao, ali bitka za Bahmut nastavit će se sve dok ukrajinske snage budu pokušavale vratiti ga. S obzirom na najave Podoljaka da prave velike ofenzive neće biti, vrlo je izgledna mogućnost da će predsjednik Zelenski natjerati vojni vrh da upotrijebi dvije ili čak tri novoformirane udarne brigade koje bi prodorima sa sjevera i juga okružile grad i natjerale Ruse na povlačenje. Potencijalno, bio bi to početak još jedne ne toliko dugačke, ali zasigurno jako krvave bitke za Bahmut.

Wagner i Prigožin se kupaju u slavi

Prigožin je najavio da će se zadnje snage Wagnera povući iz Bahmuta do 1. lipnja. Još 25. svibnja odgovornost za obranu grada preuzela je ruska vojska, preciznije 123. brigada vojske Narodne Republike Donjeck. Mjeseci napada i najtežih optužbi na račun ruskog vojnog vrha omogućili su Prigožinu da osvajanje Bahmuta isključivo pripiše Wagneru, a to znači sebi. I to se više nikad neće moći promijeniti. 

Wagner i Prigožin trenutno se "kupaju" u slavi. Čak se najavljuje da će svi pripadnici Wagnera koji su sudjelovali u bici biti odlikovani. Prigožin je odmah odgovorio da njegovim borcima ne trebaju odličja ruskog ministarstva obrane jer ta odličja nisu dodijeljena ni tisućama poginulih. Tako pokušava izbjeći bilo kakvu umiješanost ruskog ministarstva obrane u svoj uspjeh. Ako njegovi borci, a i on sam, naravno, dobiju odlikovanja, neka ih odlikuje Putin osobno, a ne neki ministar obrane.

Uspjeh Wagnera jako je naštetio ruskom vojnom vrhu, puno više nego ukrajinskom, jer su mjeseci Prigožinovih javnih nastupa postigli da Bahmut ima jednaku političku težinu u Ukrajini i Rusiji. Toliko da bi, u slučaju da Ukrajinci oslobode Bahmut, karijere Sergeja Šojgua (ministra obrane) i Valerija Gerasimova (načelnika glavnog stožera) bile okončane, kao i velike većine najviše pozicioniranih ruskih generala. Zbog toga, ako ukrajinska vojska pokuša osloboditi Bahmut, ruska vojska branit će ga svim snagama.

Rusi napali Ruse. To je ispao problem i za Rusiju i za Ukrajinu

Pad Bahmuta bio je, najblaže rečeno, neugodan za ukrajinski vojni i politički vrh, prije svega za predsjednika Zelenskog. Zato se netko dosjetio da bi bilo dobro poslati ruske partizane (koji to zapravo nisu jer ne djeluju u ruskoj pozadini, već s teritorija Ukrajine) u Rusiju i time maknuti Bahmut iz medija. Tako je u Rusiju poslano oko 500 Rusa (i Bjelorusa). S obzirom na to da su Rusi napadali Ruse, onaj koji je planirao akciju vjerovao je da Ukrajina može samo dobiti. No nije ispalo baš tako.

Netko se jako zeznuo kad je Legiju Sloboda Rusiji i Ruski dobrovoljački korpus opremio američkim borbenim vozilima. Prvo je u utorak (23. svibnja) reagirao Pentagon preko glavnog glasnogovornika, brigadnog generala Pata Rydera, izjavom da "američka vlada nikad nije dozvolila transfer američkog oružja paramilitarnim organizacijama koje nisu dio ukrajinske vojske, niti je ukrajinska vlada to zatražila".

Potom je reagirala i sama Bijela kuća preko glasnogovornika Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Johna Kirbyja. On je za CNN izjavio da je administracija američkog predsjednika Joea Bidena upozorila Ukrajinu da ne podržava korištenje svoje opreme za napade na ciljeve unutar Rusije.

"Još jednom smo vrlo jasno dali do znanja Ukrajincima što su naša očekivanja u vezi s napadom na Rusiju - ne želimo to poticati ni omogućiti, ne želimo da se bilo kakva oprema američke proizvodnje koristi za napad na rusko tlo", rekao je Kirby. "I dobili smo jamstva od Ukrajinaca da će poštivati te želje... Bili smo vrlo jasni da želimo da Ukrajina može braniti svoje tlo, vlastiti teritorij. Oni su napadnuti. Imaju pravo braniti se", rekao je. "Ali, također smo bili jasni da ne želimo vidjeti kako ovaj rat eskalira dalje od ovoga", zaključio je. 

Sve se to događa istovremeno sa sve žučnijim raspravama na Zapadu o tome hoće li isporuka F-16 biti korak previše. Pritom je glavni argument protivnika isporuke upravo mogućnost da Ukrajina avione upotrijebi za napade na ciljeve u Rusiji.

U analizi stanja u Ukrajini na Sky Newsu profesor Michael Clarke istaknuo je još jedan problem upada ruske naoružane opozicije u ruski teritorij - Moskva će ovaj napad iskoristiti kao potvrdu tvrdnji kako se Rusija u Ukrajini brani od NATO-ove agresije. Činjenica da ruski pobunjenici s ukrajinskog teritorija NATO-ovim/američkim oružjem napadaju Rusiju najbolji je dokaz za tu teoriju.