Screenshot: YouTube

NOVINAR portala Balkan Insight Igor Spaić u nedavnom članku izvještava o filmu koji je potpuno drugačiji od uobičajenih ratnih filmova, filmu "Muškarci ne plaču".

Radnja filma "Muškarci ne plaču" redatelja Alena Drljevića, koji je i sam ratni veteran, grupna je terapija u udaljenom hotelu u Bosni i Hercegovini, koju financira međunarodna mirovna organizacija, a na kojoj se sastaju ratni veterani suprotstavljenih strana te iznose međusobno osjećaje i unutarnje sukobe. To pak stvara antagonizam, ali i neobična prijateljstva.

Drljević je odlučio napraviti dokumentarni film o pomirenju bivših neprijatelja prisustvujući takvom sastanku za traumatizirane vojnike iz balkanskih ratova iz 1990-ih. Pritom se suočio i s vlastitim sjećanjima.

Nakon razgovora s producentima Jasmilom Žbanić i Damirom Ibrahimovićem, odlučili su da to ipak bude drama, a ne dokumentarac.

Dubinsko razumijevanje

Redatelj se nije usredotočio na "otkrivanje istine", nego na mogućnost razumijevanja među ljudima, s namjerom poticanja publike da preispita vlastite osobne istine. S timom iz poduzeća koje je produciralo film, Deblokada, želi upotrijebiti film za pokušaje pomirenja diljem Bosne. Drljević kaže da želi okupiti ljude sa suprotnih strana, kao u filmu, da ga pogledaju zajedno i da poslije govore njemu. Misli da je većina spremna govoriti o tome i da to žele.

Kaže da ima premalo dobrih filmova o ratu, a puno plitkih. Nastoji predstaviti psihologiju u pozadini rata te dodaje da je pomirenje u Njemačkoj počelo dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata te da se Balkan sada nalazi u tom vremenskom okviru.

Gledatelji dirnuti

Poznati bosanski glumac Emir Hadžihafizbegović, koji glumi u filmu, i sam je veteran bosanske vojske i kaže da je ovo jedan od najvažnijih poslijeratnih filmova. Premijera mu je bila u srpnju na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma, gdje je osvojio nagradu za najbolji europski film i posebnu nagradu žirija. Ostavio je i dubok dojam na gledatelje iz Sarajeva kada je prikazan na godišnjem međunarodnom filmskom festivalu.

Iako nema stvarnog pucanja, uspješno prikazuje napetu ratnu atmosferu kako se veterani, jedan po jedan, slamaju i iznose priče iz svoje prošlosti.

Jedna od gledateljica, imena Elmira, nakon gledanja kazala je da ju je gluma oborila s nogu i da film ulazi duboko u umove ljudi koji su međusobno pucali jedni na druge.