VRHOVNI sud raspravljao je danas o zahtjevu nekadašnjeg predsjednika tzv. SAO Krajine Milana Martića koji je u žalbi tražio da mu se preinači presuda kojom ga je Županijski sud u Zagrebu osudio na sedam godina zatvora zbog granatiranja Karlovca. Martić je u žalbi, kako se doznaje, tražio od Vrhovnog suda da ga oslobodi ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalbu u ime Martića, koji u Estoniji izdržava 35-godišnju kaznu zatvora zbog zločina počinjenih u Hrvatskoj od 1991. do 1994. te zbog granatiranja Zagreba u svibnju 1995., podnio je zagrebački odvjetnik Tihomir Rubeša. Radi se o postupku u kojem se Martiću i bivšem načelniku glavnog stožera tzv. Srpske vojske Krajine Milanu Čeleketiću sudilo za granatiranje Jastrebarskog i Karlovca, a Čelektiću i za raketiranje Zagreba, za što se Martiću sudilo u Haagu.

Odvjetnik: Sud je donio odluku samo u odnosu na raketiranje Zagreba

Presudom zagrebačkog Županijskog suda Čeketić je osuđen na 20 godina zatvora, a Martić na zatvorsku kaznu od sedam godina, s time da su obojica oslobođeni optužbi za granatiranje Jastrebarskog. Martić je u žalbi naveo kako je sud u presudi povrijedio kazneni zakon jer njegovo djelovanje pravno nije okvalificirao kao produljeno kazneno djelo, što je primijenio za Čeleketića koji se nalazi u Srbiji koja ga odbija izručiti.

Odvjetnik Rubeša je na sjednici Vrhovnog suda istaknuo da se Martić u trenutku podizanja optužnice pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) teretio za granatiranje Karlovca, Siska i drugih mjesta u Hrvatskoj temeljem jedinstvene zapovijedi te naglašava da je taj sud donio odluku samo u odnosu na raketiranje Zagreba.

Rubeša smatra da u istoj činjenično-pravnoj situaciji nije bilo ispravno primijeniti različite koncepte prema kojima je Čeleketiću suđeno za počinjenje produljenog kaznenog djela, a Martiću za počinjenje pojedinačnog.

Uz Martića žalbu podnio i Čeleketić

Martićev branitelj naveo je kako je uvriježen stav da pravomoćna presuda o produljenom kaznenom djelu obuhvaća sva kaznena djela, bez obzira na to jesu li u presudi ili nisu te je li sud za njih znao ili nije, kao i da se u slučaju otkrivanja dodatnih kaznenih djela ne može posebno suditi.

Uz to, Rubeša tvrdi kako nije dokazano postojanje Martićeve naredbe da se gađaju civilni ciljevi, dodajući da upotrebu oružja neposredno određuje zapovjednik postrojbe, a to nije bio Martić. Nadodao je kako u spisu postoji podatak da je Čeleketić u Kninu 1. svibnja 1995., dan prije raketiranja Zagreba, izričito naredio gađanje nepreciziranih ciljeva u Sisku, Karlovcu, Zagrebu i Kutini.

Također, Martić u žalbi navodi da je zagrebački Županijski sud trebao izreći jedinstvenu kaznu jer se u to vrijeme već nalazio na izdržavanju zatvorske kazne koju je izrekao MKSJ.

Uz Martića, na presudu se žalio i Čeleketić koji smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenicu o zapovjednoj odgovornosti prema kojoj je Martić, smatra nekadašnji krajiški general, bio na čelu vojske SAO Krajine, a žalio se i na visinu maksimalne kazne koju mu je izrekao sud.

Također se žalilo i na tužiteljstvo koje traži izricanje strože kazne jer smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi težinu djela, kao i otegotnim cijeniti izostanak Martićevog žaljenja zbog počinjenih djela koja mu se stavljaju na teret. Vrhovni sud odluku će donijet naknadno i poslati je optuženicima, njihovim braniteljima i tužiteljstvu.