HRVATSKIM vrtićima širi se novi, zabrinjavajući trend. Naime, siromašnu djecu njihovi vršnjaci zovu "lidlićima".

>> Siromašnu djecu u vrtićima druga djeca zovu "lidlićima"

Podsjetimo, korištenje ovog pogrdnog naziva od strane vrtićke djece zasad je primijećeno samo u Splitu. "Lidlićima" tako djeca nazivaju onu djecu čiji su roditelji siromašniji te im odjeću kupuju u Lidlu, trgovačkom lancu poznatom po niskim cijenama.

Povodom tog zabrinjavajućeg trenda obratili smo se Gordani Buljan Flander, ravnateljici Poliklinike za zaštitu djece i mladih.

Za početak smo je pitali zbog čega uopće dolazi do pojave ruganja djeci zbog (jeftinije) odjeće koju nose?

"Djeca se vrijednostima uče i kod kuće"

"Mislim da se to ne događa samo u jednom vrtiću, vjerujem da se to događa i šire. Djeca su danas izložena raznim utjecajima i raznim, nazovimo ih tako, negativnim herojima. Naime, djeci su danas heroji oni koji nose markiranu robu, oni koji su nasilni. Curicama su heroji seksualizirane djevojke. To im nameću mediji, okolina, a naravno da su mi kod kuće roditelji prvi modeli za identifikacije, koje potom imitiraju. Djeca o vrijednostima uče i kod kuće i zato bi uloga roditelja trebala biti da stanu između obiteljskih vrijednosti i svih ovih drugih negativnih vrijednosti koje se djeci nameću sa strane", rekla nam je Buljan Flander, pa dodala kako, nažalost, roditelji danas nemaju puno vremena za bavljenje djecom.

No, stručnjakinja za nasilje među djecom i mladima kaže da se ipak ne može reći da su izraze poput "lidlići" djeca čula kod kuće od svojih roditelja.

"To ne možemo tvrditi da sigurnošću, ali kad se to dogodi, bitna je uloga roditelja i odgajatelja da djecu pouče ispravnim vrijednostima", rekla je Buljan Flander za Index.

Pitali smo ravnateljicu Poliklinike za zaštitu djece i mladih kakve posljedice može imati takvo ruganje za djecu kojoj je upućeno.

"Zbog toga se djeca osjećaju manje vrijednima"

"Takvi nazivi definitivno se mogu smatrati bullyingom. Zbog toga se djeca osjećaju manje vrijednima i neprihvaćenima od strane vršnjaka, a to je u toj dobi jako važno. I tu se opet vraćam na ulogu roditelja i odgajatelja, jer se te teme moraju otvoriti i u vrtiću i u školi, mora se pokazati nulta tolerancija na svaki oblik takvog ponašanja. Ono što ne smijemo je zatvarati oči pred time. O tome nije dovoljno samo govoriti, moramo u praksi pokazati nultu toleranciju prema takvom ponašanju. Čim vidimo da se neko dijete tako ponaša, treba otvoriti tu temu i iskoristiti priliku da se djecu poduči pravim vrijednostima. To je isto kao i u školi - kad nastavnik primijeti da je grupa djece izolirala drugo dijete, potrebno je isti čas prestati pričati o jednadžbama i otvoriti temu emocionalnog nasilja prema djetetu koje to nasilje doživljava", tumači Buljan Flander.

"Djeca su izložena raznim utjecajima i time je danas odgoj djece teži, a veća je i roditeljska odgovornost. Roditelji ne smiju odustati od svoje odgovornosti i reći 'ja tu ne mogu ništa jer je dijete to vidjelo na televiziji'", zaključuje Buljan Flander.