Foto: Drago Sopta / Cropix, Bernard Čović / Cropix

ZAGREBAČKI taksisti svoju štrajkašku akciju do daljnjeg su stavili u mirovanje. Očekuju nastavak pregovora s predstavnicima zagrebačke Skupštine, a u međuvremenu će svojim sugrađanima "velikodušno" omogućiti da se i dalje voze najskupljim taksijem u Europi. Dok se istovremeno bore da takav i ostane.

Znate li zbog čega štrajkaju taksisti u Zagrebu? Kad bi ovisilo o njima, nikad ne bismo ni saznali. Radio taksi Zagreb prije aktualne mobilizacije rijetko je kad slao priopćenja medijima, ali zadnjih su dana dokazali da im umijeće spina leži, neučestaloj komunikaciji sa sedmom silom usprkos. Pravovremeno su nas obavještavali o svojim namjerama da krenu u štrajk, da ga prekinu, pa opet pokrenu, stave u mirovanje ili vozeći u sporoj koloni blokiraju promet u centru grada. Ali nikad nam nisu jasno i nedvojbeno objasnili zbog čega se oni to točno bune.

Taksistička "omerta"

Odgovore smo pokušali potražiti kod Mirsada Hukića, glasnogovornika udruge Radio taksi Zagreb. Međutim, sve je ostalo na floskulama i prodavanju magle, iz čega je sasvim očito da taksistima zapravo nije u interesu da njihovi sugrađani saznaju što točno zahtijevaju od gradske uprave. "Nadamo se ishodu koji će biti na zadovoljstvo i na korist svih građana Zagreba", rekao je Hukić u razgovoru za Index.

Međutim, kad smo zatražili nešto detaljnije obrazloženje, naišli smo na "omertu", zavjet šutnje kakvog se ne bi posramio ni rođeni Sicilijanac. "Nema potrebe sada opet žvakati tu priču, mi smo jasno rekli za što se borimo i rješenje će biti napravljeno na korist svih", kazao nam je Hukić uz dodatak da će sve postati puno jasnije u ponedjeljak, za kada je zakazana iduća runda pregovora.

Na našu konstataciju kako nije baš demokratski (a ni pretjerano moralno) da taksisti štrajkaju zbog dolaska konkurencije u grad, Hukić odgovara: "Apsolutno je netočno da se mi opiremo dolasku konkurencije. Mi se osjećamo prevarenima, kao što sam objašnjavao u ranijim priopćenjima". Međutim, pitanje na koji su način taksisti prevareni i zakinuti opet je ostalo bez odgovora. Ponedjeljak nije tako daleko, ponavlja Hukić i naglašava da će nakon pregovora imati nekakve komentare. Do tada nam neće čak ni reći zbog čega taksisti štrajkaju.

Ne raditi i od nerada živjeti

U normalnim okolnostima radnici štrajkaju kada ne dobivaju plaće ili kada im je egzistencija ugrožena. Zagrebački taksisti, međutim, bune se protiv slobodnog tržišta. Ono što njima doista smeta, iako to neće otvoreno priznati, jest najavljeni dolazak taksija Cammeo u Zagreb. Njihove prijetnje štrajkovima i bunama, uostalom, datiraju točno od trenutka u kojem je Kosta Minovski najavio da se Cammeo, nakon Rijeke i Osijeka, širi i na metropolu.

Taxi Cammeo nudi uslugu koja je čak triput jeftinija od Radio taksija Zagreb: cijena vožnje od pet kilometara bit će 20 kuna, a start se neće naplaćivati. Pet kilometara vožnje u automobilu sadašnjih zagrebačkih taksista košta tek nešto manje od 60 kuna. Djelatnici udruge Radio taksi Zagreb se, međutim, i dalje pokušavaju predstaviti kao žrtve. Prema njihovom tumačenju, koje će rado prepričati svakome tko ih je za vrijeme vožnje voljan saslušati, Radio taksi Zagreb ne može sniziti cijene jer onda neće moći namiriti sve obveze koje su dužni plaćati Gradu Zagrebu.

Kad se nakon toga susretnu s konstatacijom da bi s manjim cijenama vozili više i češće (pa bi zarada sigurno bila jednaka ili čak veća od ove koju im donose astronomske cijene, a mali broj putnika), sva njihova argumentacija pada u vodu. Nameće se tek jedan zaključak: zagrebački taksisti više vole sjediti na stanicama i igrati šah nego raditi.

Nije ukidanje monopola, nego je korupcija

Kako drugačije objasniti njihove zahtjeve prema gradskim vlastima. Udruga Radio taksi Zagreb se, naime, protivi potrebi da taksisti svakih pet godina moraju obnoviti svoju dozvolu. Jer valjda smatraju da bi se one trebale izdavati doživotno. Protive se dovođenju dodatnih 267 taksija u Zagreb (povrh 1034 postojećih) jer ne žele konkurenciju koja će im izbiti monopol iz ruke. I, što je možda i najapsurdnije, žele svoje poimanje cijene taksi prijevoza nametnuti kao zakonsku regulativu, čime bi se smisao tržišne konkurencije u potpunosti izgubio.

Zbog toga se šef Gradske skupštine, SDP-ov Boris Šprem, prema tumačenju udruge Radio taksi Zagreb, ne zalaže za bolju i jeftiniju taksi uslugu kad otvara prostor dolasku konkurencije, već "radi u vlastitom interesu i nastoji pogodovati tajkunima". Nije ukidanje monopola, nego je korupcija. Gradska skupština i njen predsjednik ih pokušavaju opljačkati. "Sve se vraća, sve se plaća", rekli bismo kad bismo željeli biti zlobni. Jer, i ono što zagrebački taksisti svojim cijenama već 20 godina rade građanima metropole, ne može se opisati nikako drugačije nego kao pljačka.