JEDAN od prvih potpisnika inicijative za osinvanje HDZ-a, autor brojnih knjiga o Hrvatskoj i kršćanstvu te raznih tekstova objavljenih u nizu novina i časpisa, jedan od sudionika pri osnivanju novinske agencije HINA i načelnik Odjela za informiranje službe vanjskih poslova u MVPEI-u,Zdravko Gavran, poslao nam je svoju izjavu u kojoj se osvrće na neke detalje knjige Ankice Tuđman "Moj život s Francekom".

U toj je knjizi Gavran našao svoje ime spomenuto u kontekstu koji smatra negativnim, odnosno, uočio je da je Ankica Tuđman navela jedan razgovor s pokojnim predsjednikom, iz kojeg proizlazi da je Gavran bio nekakav "trojanski konj" ubačen u redove HDZ-a od strane bivšeg režima.

Gavranova izjava odnosi se na sljedeću rečenicu: "Jurica se počeo sve čudnije ponašati, zauzima sve problematičnija stajališta. Pitao me Horvatić kako sam mogao pristati da na naš popis za Inicijativni odbor dođu Petrač i Gavran. Predložio ih je Jurica - odgovorio sam", a koju je Franjo izrekao Ankici Tuđman. Kasnije se u knjizi navodi kako se taj Neven Jurica upustio u pokušaj "likvidacije" HDZ-a u osnivanju.

Dakle, Zdravko je Gavran revoltiran spominjanjem njegova imena o ovakvom kontekstu u jednoj sasvim beznačajnoj knjizi bivše Prve Dame Hrvatske i ne želi da ga povijest zapamti kao mračnog lika. Naravno, pomislili bismo da će malo tko primijetiti Gavranovo spominjanje u jednoj marginalnoj knjizi kojom je Ankica odlučila prije smrti izmusti još malo novaca od naivnih čitatelja i rijetkih preostalih obožavatelja lika i djela Franje Tuđmana, ali Gavran je odlučio reagirati.

To nije jedino mjesto u knjizi na kojem se Gavran spominje. Na još jednom mjestu je on opet povezan s Juricom: "Oko daljeg rada došlo je i do glasovanja gdje se vidjelo da si je Jurica otvarao oslone na Petrača i Gavrana".

Gavran pobija ove navode kao neutemeljene, ali nije baš najjasnije koji je cilj cijele te njegove izjave. Ankica Tuđman je njega ovlaš spomenula kao sasvim sporednog lika, koji se dvaput u knjizi pojavljuje kao predmet razgovora, a naveden je i u popisu imena knjige.

On također spominje svoje mjesto u povijesnom vremenu osnivanja HDZ-a, u kojem je bio jedan od prvih potpisnika inicijative za osnivanjem te stranke, a ne, kako se navodi u knjizi, bio "stavljen u Inicijativni odbor". Spominje svoj rad u ulozi savjetnika pokojnog predsjednika, te naglašava kako ni on ni njegovi prijatelji nisu bili "ni članovima komunističke partije, ni suradnicima tajnih službi, ni članovima (para)masonskih loža, ni predstavnicima interesnih grupacija". Interesi kojima se oni služili bili su interesi "hrvatskog čovjeka i hrvatskoga naroda te nacije kao ideala".

"Bez nas nekih i našeg zauzimanja u toj ranoj i delikatnoj fazi općenacionalnog pokreta u začecima, u društvu i pod budnim očima raznoraznih (srpski rečeno) prevejanih igrača, veliko je pitanje bi li taj čovjek bez nas nekoliko mlađih ljudi koji smo se među te "starije" nekako ugurali nošeni spomenutim idealima, ikada bio postao to što je poslije doista i postao", navodi Gavran u izjavi.

"Gorka je, ali doduše u povijesti česta, ironija "sudbine" to da unatoč svemu što smo neki učinili za "nacionalnu stvar", za HDZ i za Franju Tuđmana osobno, namjesto "hvala", doživimo i iz kruga njegove obitelji neodgovorna retroaktivna sumnjičenja u pogledu događaja od prije 17-18 godina. I to baš (tadašnji) MI!".

Ovo je kraj Gavranove izjave, koji možda najbolje daje opis cijele stvari. Postoji cijeli jedan niz ljudi koji su surađivali s Tuđmanom, a koji su javnosti i povijesti nepoznati. Svaki put kad se spomene njegovo povijesno naslijeđe, uvijek se pojavi nova ličnost koja želi istaknuti koliko je njen nesebični rad potpomogao borbi Hrvata za državom. Sad će jedan mali dio tog povijesnog naslijeđa biti i Gavranova polemika s Ankicom Tuđman.

J.D.