"Žilet žica izum je bolesnog uma iz Ljubljane ili iz Budimpešte ili iz nekog bunkera ispod Berlina"
Foto: Slađana Bukovac/HRT
NOVINARKA HRT-A Slađana Bukovac danas je u Buzetu razgovarala sa slovenskim vojnicima koji postavljaju bodljikavu žicu na granicu s Hrvatskom. Nakon toga na svom je Facebook profilu napisala vrlo upečatljiv status.
"To ime, "žilet žica", vrlo je precizno. Nemoguće je progurati ruku na drugu stranu da se čovjek teško ne ozlijedi. Na udaljenosti od jedva centimetra, poslagane su mala metalna sječiva, na koja jedva da se smije nasloniti prst. Na pitanje što će biti sa životinjama, vojnici sliježu ramenima. Već ujutro će vjerojatno uokolo ležati leševi malih krznenih glodavaca i srna, na pitomim proplancima regije koja je do jučer bila transgranična. Bit će to lijep božićni prizor, osobito kada padne snijeg. Crveno i bijelo.
Gledam veliku, lijepu prugasto-bijelu mačku, leži smotana u polukrug, desno od dvojice carinika, jednog s hrvatskim oznakama, a drugog s planinom Triglav na rukavu. Stoje tijesno jedan pored drugog, na dovratku ostakljene zgradice u kojoj zajednički provode vrijeme, na toj pustopoljini. Gdje su udomili napuštenu kućnu životinju, s kojom dijele u papir ili aluminijsku foliju umotanu, kod kuće pripremljenu hranu.
Pitam se hoće li mačka nastradati prva; u prirodi, ni u civilizaciji, ne postoje objekti opasni poput te žice, ne vjerujem da postoji životinja koja prema njoj ima razvijen obrambeni mehanizam. Kako će reagirati kada se vrate sutra, ili prekosutra ujutro, i pronađu je iznakaženu, i mrtvu?
Vojska nas je pustila da pređemo na "njihovu" stranu, preko graničnog prijelaza, naravno, i da snimamo izbliza.
Treba im nekoliko sati za kilometar, simpatični mladi ljudi koji samo slijede naredbe. Bolesnog uma iz Ljubljane, ili iz Budimpešte. Ili iz nekog bunkera ispod Berlina, svejedno.
Sve vrvi ljubaznim ljudima."