Waldo Waterman, američki zrakoplovni inženjer, bio je pionir u razvoju letećih automobila. Njegov prvi značajan projekt bio je Whatsit, eksperimentalni zrakoplov bez repa s nisko postavljenim zakrivljenim krilima i motorom smještenim straga. Whatsit je prvi put poletio 1932. godine.
Potaknut uspjehom Whatsita, Waterman je 1935. godine razvio Arrowplane za natječaj koji je financirala vlada SAD-a, tražeći siguran i pristupačan zrakoplov za širu javnost. Arrowplane je zadržao osnovni dizajn prethodnika, ali s visokim krilom poduprtim potpornjima i motorom smještenim visoko na stražnjem dijelu trupa.
Iako nije bio namijenjen za cestovnu vožnju, njegov uspjeh potaknuo je Watermana na razvoj vozila koje može letjeti i voziti se cestom.
Tako je nastao Arrowbile, poznat i kao W-5. Ovaj dvosjed bez repa imao je motor smješten straga u konfiguraciji "pusher" i mogao je brzo ukloniti krila i propeler za cestovnu vožnju. Za razliku od prethodnih modela, Arrowbile je koristio vodeno hlađeni Studebakerov motor od 95 konjskih snaga, smješten niže u trupu, koji je putem sustava remena pokretao propeler na vrhu trupa. Na cesti je motor pokretao glavne kotače preko diferencijala, a upravljanje je bilo omogućeno prednjim kotačem.
Prvi let Arrowbilea izveden je 21. veljače 1937. godine. Unatoč inovativnom dizajnu i pažnji koju je privukao, tržište nije pokazalo dovoljno interesa te je proizvedeno samo šest primjeraka do 1938. godine.
Jedan od tih rijetkih primjeraka, poznat kao Aerobile, danas je izložen u muzeju Steven F. Udvar-Hazy Center, koji je dio Smithsonianovog Nacionalnog muzeja zrakoplovstva i svemira u Dullesu.
Iako Arrowbile nije postigao komercijalni uspjeh, predstavljao je značajan korak u povijesti razvoja letećih automobila.