POSLJEDNJIH godina svjedočimo brojnim trendovima koji su gotovo potisnuli iskonsku ulogu automobila kao prijevoznog sredstva. Tako se umjesto performansama bavimo veličinom ekrana, a ideja praktičnosti ocjenjuje se kroz upotrebljivost menija u infotainment sustavima.

Sve su glasniji zagovornici povratka na staro. Oni ne negiraju tehnološki napredak, ali čvrsto vjeruju da smo se olako odrekli pojedinih rješenja. Najbolji primjer su klasične tipke i zakretne kontrole, koje se vraćaju na scenu.

Automobilska industrija posljednjih godina priznaje da baš svaka funkcija ne mora završiti na zaslonu osjetljivom na dodir. Volkswagen, Hyundai i Mercedes samo su neki od proizvođača koji ponovno uvode više fizičkih kontrola.

Tipke nisu jedino praktično rješenje koje je posljednjih desetljeća nestalo iz automobila. Postoji cijeli niz detalja zbog kojih su neki stariji automobili u svakodnevnom životu bili praktičniji od novih.

Mjerna šipka za ulje

Jedan od najjednostavnijih primjera je klasična mjerna šipka za ulje. Rješenje teško može biti jednostavnije: otvorite poklopac motora, izvucite šipku, obrišite je, vratite je i ponovno izvucite.

Za nekoliko sekundi znate koliko ulja ima u motoru. Danas je u modi elektroničko provjeravanje razine ulja. Zvuči naprednije, ali ponekad znači prolazak kroz nekoliko izbornika i čekanje da automobil obavi mjerenje.

Ovaj primjer uvelike podsjeća na mit kako su Amerikanci potrošili milijune dolara da bi razvili olovku koja bi radila u svemiru bez gravitacije, dok su Rusi jednostavno koristili običnu grafitnu olovku.

U svakom slučaju, ponekad je komad metala ipak sasvim dobro rješenje.

Stražnje staklo koje se otvara zasebno

Još jedna praktična značajka gotovo je nestala s modernih SUV-ova i karavana: stražnje staklo koje se može otvoriti neovisno o cijelim vratima prtljažnika.

Prednost takvog rješenja nije bila samo u tome što ste mogli ubaciti manju torbu bez otvaranja velikih i teških vrata. Otvor kroz staklo mogao je poslužiti i pri prijevozu dužih predmeta.

BMW je godinama bio poznat po tom detalju na svojim karavanima, a nudili su ga i brojni SUV-ovi.

Manje zamarajućeg svjetla

Saab je svojedobno imao jedno od onih rješenja čiju korisnost najbolje shvatite tijekom duge noćne vožnje.

Funkcija Night Panel gasila je većinu instrumenata i osvjetljenja na armaturnoj ploči, ostavljajući vozaču samo najvažnije informacije. Ideja je bila smanjiti količinu svjetla pred vozačem i omogućiti mu da se bolje koncentrira na cestu.

U vrijeme golemih digitalnih zaslona koji dominiraju unutrašnjostima automobila, takva ideja možda ima više smisla nego ikada.

Klasični instrumenti

Nekada je čak i ugašen sportski automobil bio zanimljiv. Mogli ste kroz prozor vidjeti brzinomjer s oznakom od 300 km/h ili veliki brojač okretaja.

Danas, nakon gašenja kontakta, u mnogim automobilima ostane tek velika crna površina. Digitalni instrumenti imaju brojne prednosti i omogućuju prikaz mnogo više informacija, ali teško mogu ponuditi isti dojam.

Bugatti je kod Tourbillona otišao u potpuno suprotnom smjeru i napravio složeni mehanički sklop instrumenata inspiriran skupocjenim ručnim satovima. Naravno, riječ je o rješenju koje si iznimno malo ljudi može priuštiti.

A gdje je rezervni kotač?

Možda je rezervni kotač najkorisnija stvar koja je nestala iz mnogih novih automobila.

Probušena guma nekada je značila nekoliko minuta posla uz cestu. Izvadite rezervni kotač i dizalicu iz prtljažnika, zamijenite kotač i nastavite put.

Danas vas ispod podnice često dočeka komplet za popravak s kompresorom i sredstvom za brtvljenje.

Takvo rješenje može pomoći kod manjih oštećenja, ali neće riješiti svaki problem. Ako je guma ozbiljnije oštećena, primjerice na bočnoj stijenci, vozaču može preostati samo poziv cestovne pomoći.

Stari monovolumeni kao majstori praktičnosti

A onda dolazimo do detalja koji možda najbolje pokazuju koliko su proizvođači nekada razmišljali o svakodnevnoj upotrebi automobila.

Renault Scenic jedan je od najboljih primjera. Generacije ovog obiteljskog monovolumena nudile su mnoštvo pretinaca i skrivenih spremišta, uključujući pretince u podnici ispred stražnjih putnika.

Upravo su monovolumeni pokazivali koliko praktičan automobil može biti kada dizajneri dobiju zadatak da maksimalno iskoriste svaki centimetar prostora.

SUV-ovi su ih gotovo potpuno izgurali s tržišta, a s njima su nestala i neka od tih domišljatih rješenja.

Treba li baš sve biti električno?

Na popis možemo dodati i sasvim običan ključ za pokretanje motora.

Pritisak na tipku praktičniji je kada automobil ima sustav ulaska bez ključa, ali klasični ključ imao je svoje prednosti. Uvijek ste točno znali jeste li automobil ugasili i gdje se ključ nalazi.

Slično vrijedi za klasičnu ručnu kočnicu. Električna parkirna kočnica oslobađa prostor između sjedala i može automatski aktivirati kočnicu, ali obična poluga bila je jednostavna, intuitivna i vozaču je davala neposrednu kontrolu. Da ne spominjemo da otpuštanje električne kočnice zna zakazati, pa je start na uzbrdici tada itekako kompliciran manevar.