Jučer u kasnim poslijepodnevnim satima objavili smo listu potencijalnih dobitnika Oscara, s čijim imenima i filmskim naslovima nam se jutros poklapa lista nagrađenih od strane Američke filmske akademije. Iako se čini da se hvalimo, zapravo se tu ne radi o bogzna kakvoj pameti ili okultnim sposobnostima. U Hollywoodu se (osim boje tepiha) ništa ne mijenja već desetljećima.
Na svečanosti 95. dodjele Oscara Akademija filmske umjetnosti i znanosti nagradila je najbolje filmove objavljene prošle godine. Ceremonija je izgledala kao i svih dvadesetak godina prije, ali se ovaj put nije panično borila za gledanost. Za sve one koji su prijenos gledali na HRT-u, nije se promijenilo ni ono besmisleno buljenje u telop s logotipom Oscara za vrijeme emitiranja reklama u Americi, uz čavrljanje o tome tko je što odjenuo ili nemušto komentiranje radnje filmova.
Istina, neki od nas su prošli bal zombija i mučenje u vidu prijenosa događanja s tepiha u boji šampanjca, gdje je najsubverzivniji bio Hugh Grant u svom opskurnom bombardiranju posla oversize modela Ashley Graham. Stojeći u nekim gaćama i s isturenim stomakom ispod crne mreže, voditeljica mu je postavljala pitanja o odijelu, pitala ima li neka posebna očekivanja i zamolila da kaže dojmove o radu na filmu Murder Mystery (Knives Out), u kojem se pojavio na doslovno dvije sekunde.
Njegovo ponašanje i izraz lica sve su rekli o "uvažavanju" i potenciranju različitosti u svijetu u kojem će sve biti ok ako se na tepih stavi dovoljno crnih, bijelih, kosookih, debelih i seksualno (ne)opredijeljenih, ali i glasovni tumač znakova za gluho-nijeme.
U najvažnijoj noći u životu svakog filmskog radnika Jimmy Kimmel je svojim šalama osvježavao prostor između proglašenja dobitnika nagrada, isto onako kao nekad Ellen DeGeneres i Billy Crystal.
Na ceremoniju je stigao padobranom u stilu Top Guna, donoseći sa sobom nemilosrdne šale na račun Spielberga, Nicole Kidman i trajanja filmova Jamesa Camerona, a prisutnima je rekao da ostanu mirno sjediti ako se dogodi neko nepredviđeno nasilje, aludirajući na prošlogodišnji incident Willa Smitha i Chrisa Rocka.
Red pjesme i šale te red nagrada koje su uručivali slavni holivudski djelatnici smjenjivali su se po očekivanom maniru konzervativnog glasačkog tijela Akademije, koje nije operirano od politike, a strašno voli nagrađivati bolesti. Iako je geopolitički trenutak takav kakav jest, ishod u glavnim kategorijama nije bilo teško predvidjeti.
Očekivano, dokumentarni film o ruskom aktivistu Navalnom uzeo je Oscara, supruga mu je sa scene poručila da ga voli i da bude jak u zatvoru. Glumac Brendan Fraser se nakon 30-ak godina rada domogao Oscara, i to zahvaljujući mučnoj ulozi pretilog učitelja u filmu The Whale.
Matrix iz porezne uprave
Večer je protekla u dominaciji naslova Everything Everywhere All at Once, američko-kineskog filma o transhumanizmu, koji je donio prvog Oscara Jamie Lee Curtis, ali i Michelle Yeoh, prvoj glumici azijskoj podrijetla ikada nominiranoj. Film je imao 11 nominacija, a potvrdio je njih sedam, podsjetivši na južnokorejsku senzaciju Parazit iz 2020. godine. Uzeo je sve što je mogao uzeti.
Priča je to, kako je rekla Michelle Yeoh, o svim majkama zaglavljenima u Matrixu, doista neobičan film o obitelji kineskih imigranata koji upravljaju praonicom rublja u Americi i koji za vrijeme posjeta poreznoj upravi počinju doživljavati transmisiju kroz različite paralelne stvarnosti.
Tu očekivanom nije bio kraj jer je Netflixov antiratni film All Quiet on the Western Front osvojio četiri Oscara, kao najbolji internacionalni film te film s najboljom kamerom, scenografijom i scoreom. Svijetu u ovom trenutku očajnički trebaju antiratna poruka i nulta tolerancija na nasilje, ali je njemački film zaista jedan od najboljih filmova prošle godine, za razliku od razvikanih gubitnika večeri Elvisa, Mavericka, Avatara i ostalih koji su prošli s utješnim tehničkim nagradama. Loše je prošao i veliki favorit, irski film Tha Banshees of Inisherin.
Na zapadu zaista nema ništa novo, osim da se publika u kina zaista vratila i pored velike dominacije streaminga. Jimmy Kimmel se u svom maratonskom uvodnom govoru osvrnuo na nedolazak Jamesa Camerona i Toma Cruisea: "Ljudi koji su nas natjerali da se vratimo u kino večeras nisu došli u kino." No lica su ostala savršeno ispeglana, a tko gubi - ima se pravo ljutiti.
Sve u svemu, nedostajalo je malo više neizvjesnosti u smislu nagrađivanja, ali se Hollywood nakon pandemijskih godina vratio svojim starim preokupacijama i našim starim navikama koje teško odumiru. Ne znamo koliko je sve to skupa dobro, ali naprosto volimo sav taj šušur, sve to na čemu smo odgojeni kao televizijska publika. Zaista nema biznisa kao što je šoubiznis.