AKO PRIPADNIKE generacije odrasle u devedesetima pitate da navedu najbolju teen seriju, postoji nekoliko opcija, ali možete biti sigurni da će jedan od odgovora (vjerojatno najčešći) biti Beverly Hills jer to je jedini razlog zašto itko od nas zna poštanski broj koji nije naš.
Privlačnost kultne teen serije ili, s obzirom na broj epizoda (preko 300), možda bolje reći sapunice, teško je opisati bilo kome tko u vrijeme emitiranja nije bio savršenog uzrasta. Ako ste bili premladi, promicao vam je sadržaj, a ako ste bili prestari, nema šanse da biste mogli prijeći preko neuvjerljivih zapleta. Štoviše, čak i ako ste bili "idealno stari", vjerojatno ste naslućivali da je serija na momente neizdrživo čistunska i cmoljava.
Međutim, čak ni nama klincima koji smo seriju pratili u tada ratom zahvaćenoj Hrvatskoj nije bilo pretjerano teško poistovjetiti se s blizancima koji iz Minneapolisa sele na Beverly Hills i doživljavaju kulturološki šok.
Proizvod dokazanih profesionalaca i hitmejkera
Koliko god udaljeni bili od raskoši i razmaženih američkih bogatuna, osjećaj nepripadanja i izgubljenosti bio je univerzalan. Radnja Beverly Hillsa bez ikakvih je problema mogla biti smještena na Mars jer toliko je Beverly Hills bio udaljen od balkanskog srednjoškolskog iskustva. No Brenda (Shannen Doherty) i Brandon Walsh (Jason Priestly) onamo također nisu pripadali i to je bila ulazna točka za sve tinejdžere devedesetih, bez obzira na to odakle dolazili.
Serija koju je stvorio talentirani Darren Star, koji je od tada stvorio Melrose Place, Sex and the City, Younger i Emily in Paris, a producirao Aaron Spelling (čija lista postignuća zaslužuje zasebni tekst), u našim je krajevima bila apsolutni hit i predmet rasprave kada je ograničenost ponude rezultirala time da niste mogli pronaći osobu s kojom ne biste mogli popričati o tome što se dogodilo u novoj epizodi BH-a. Međutim, prva sezona serije imala je prilično lošu gledanost i publiku je pronašla tek na ljeto 1991., odlukom da objave "ljetnu sezonu" kad su se tradicionalno prikazivale samo reprize.
Zahvaljujući toj odluci, serija je postala najveći hit na Foxu, a nedugo zatim i globalni fenomen.
Globalne zvijezde
Jason Priestly, Shannen Doherty, Luke Perry i Jennie Garth postali su teen zvijezde na svjetskoj razini. Niste mogli kupiti časopis a da u njemu nije bila barem jedna priča o zvijezdama serije ili poster jednog, više ili svih članova glumačke postave.
I svatko je pronašao svog junaka. Brandon je bio dobrica, Brenda je imala divlju stranu, Kelly Taylor (Jennie Garth) je bila popularna cura i razmažena bogatašica, a Dylan McKay (Luke Perry) "opasni samotnjak", "zločesti dečko" i verzija Jamesa Deana za devedesete. Oni s kojima smo se daleko manje poistovjećivali bili su Steve Sanders (Ian Ziering), koji je uvijek djelovao kao seljačić, Donna Martin, koja je bila draga, ali ste ju doživljavali kao privjesak, Kelly Taylor, David Silver (Brian Austin Green), čijih se osobina vjerojatno ni ne sjećate, i Andrea Zuckerman (Gabrielle Carteris), koja je bila iritantna štreberica (ciljano stvorena za tzv. "hate-watch") i uvijek je izgledala kao da je barem 20 godina starija od svih ostalih.
To nije bilo daleko od istine jer "srednjoškolka" Gabrielle Carteris imala je 29 godina kada je serija počela s emitiranjem i držala je svoje godine za sebe sve dok novinari na ilegalan način nisu došli do njezinog datuma rođenja i onda to razglasili na sva zona. Ian Ziering (Steve) imao je 26 i svoje godine skrivao je daleko bolje, Luke Perry (Dylan) 23, Jason Priestly 20, Shannen Doherty 19, Jennie Garth 18, Tori Spelling 17 i Brian Austin Green 17, što je savršeno za uloge srednjoškolaca.
Usavršena špranca
Iako joj neki to pripisuju, serija nije stvorila koncept teen sapunice, ali definitivno ga je usavršila i popularizirala. Star je stvorio nevjerojatno uspješnu šprancu koju su kasnije mnogi kopirali s više ili manje uspjeha.
I dok mnogi od nas pamte gotovo tragikomične trenutke, kao situaciju koja nastane kad Andrea uhvati Brandona kako vara na ispitu, što stvori takvu dramu i moralne dileme da na trenutak pomislite da je netko mučen, ubijen i zakopan u šumi, serija se bavila temama koje su tinejdžerima daleko zanimljivije i bitnije.
Seks, spolne bolesti, silovanje, homofobija, prava životinja, droge, obiteljsko nasilje, rasizam, poremećaji prehrane, suicid i trudnoća. Naravno, nisu svaku od tih tema obradili na najbolji mogući način, ali za mnoge od nas to je bio prvi susret sa serijom koja nam je prilagođena i te teme obrađuje na interesantan način.
Cancel kultura prije cancel kulture
Točnije, obrađuje ih na savršeno sapuničav način, što je do izražaja došlo već na kraju prve sezone kad Brenda izgubi nevinost s Dylanom. U vremenima prije nego što smo svaku kritiku nazivali "kulturom otkazivanja", roditelji diljem SAD-a bili su zgroženi serijom jer Brenda nije doživjela ni posljedice niti je žalila zbog svoje odluke, što je bilo nezamislivo 1991. Ljudi su pisali pisma, zivkali Fox i tražili da netko odgovara za ovako "neodgovorno" ponašanje.
Nažalost, Fox je popustio pod pritiskom i već u drugoj sezoni Brenda i Dylan "kažnjeni" su tako što strahuju od neplanirane trudnoće, a to je zadovoljilo roditelje i razbjesnilo izvršnog producenta Charlesa Rosina, koji je kritizirao odluku rekavši: "Jednog ću dana napisati dugi esej o cenzuri koja se dogodila nakon što je Brenda izgubila nevinost sa svojim potpuno zdravim dečkom, ali je nakon toga bila sretna, a ne prepuna kajanja."
Natezanja iza scena također su bila česta i uglavnom su se vrtjela oko razlike u honorarima, a mediji su u vrijeme najveće popularnosti serije uglavnom pričali o problematičnom ponašanju Shannen Doherty, koja je prolazila kroz buntovno razdoblje i često se sukobila s čelnim ljudima, ali i kolegama. Ono što joj se često zamjeralo bila su navodna kašnjenja na snimanje, što je glumica godinama kasnije odbacila rekavši da nije bilo tako kako su neki prikazali.
Ipak, jedan od producenata rekao je da su scenaristi obožavali Shannen jer je svaku napisanu riječ odradila bez pogovora i onako kako su oni zamislili. S druge strane, producenti i kolege nisu dijelili to mišljenje. Problem je bio što je razljutila Tori Spelling, koja je kći glavnog producenta, i to je dovelo do otpuštanja Doherty iako su scenaristi imali brdo ideja vezanih za ljubavni trokut Brende, Dylana i Kelly.
U petoj sezoni zamijenila ju je Valerie Malone (Tiffani-Amber Thiessen) i premda se radilo o dobrom liku i dobroj odluci, odlazak Brende Walsh osjetno je promijenio seriju, koja je ostala gledana do posljednje, desete sezone, ali Doherty se više nije vratila i serija više nikada nije bila ista.
Život nakon 90210
Iako su svi glumci glavne postave imali uglavnom solidne karijere nakon završetka serije, nikada se nisu uspjeli približiti slavi koju im je donijela velika teen sapunica. Doherty je imala uspješan izlet s Charmed, Priestly nekoliko solidnih serija, Perry se u posljednjoj ulozi prije smrti pojavio u filmu Quentina Tarantina Once Upon a Time in Hollywood, Jennie Garth imala je nekoliko serija koje su ostavile trag, s tim da je What I Like About You najpopularnija, Ian Ziering vratio se tek u trasherskim "hitovima" Sharknado, a Brian Austin Green osim glumačke imao i je rap karijeru, jedva postojeću, ali dajte šansu njegovom albumu One Stop Carnival.
Bilo kako bilo, naslijeđe serije je neupitno. Iako je nastala kao odgovor na kanadsku teen seriju Degrassi Junior High, uspjela je stvoriti vlastitu priču koja je odjeknula neusporedivo jače od kanadskog uzora.
Imali su sve. Sladunjave priče kao skrojene za tinejdžere koji seriju gledaju ili mrtvi ozbiljni ili s ogromnim sarkastičnim odmakom, ali obje skupine jednako uživaju. Imali su zločeste cure, od problematične Brende do daleko gore Emily Valentine. Imali su Donnu Martin koja je napokon maturirala i niz kasnije poznatih glumaca u manjim ulogama, kao što su dvostruka oskarovka Hilary Swank, Matthew Perry, Jessica Alba, Eva Longoria i Seth Green.
Međutim, mnogi i dalje ističu da je jedna od najboljih stvari bila da su glavne glumice izgledale samo malo bolje od prosječnih djevojaka. Nisu bile holivudske ljepotice čiji je izgled friziran do najmanjih detalja. Bile su seks-simboli, ali seks-simboli iz normalnog svijeta. Odijevale su se uglavnom normalno, imale uobičajene probleme i tu i tamo eksploziju feminizma kao u slučaju Kelly, koja je birajući između Brandona i Dylana izgovorila povijesnu: "Biram sebe."
I dok mnogi ističu Prijatelje ili Seinfelda (i u tome ne griješe), želite li osjetiti PRAVE devedesete, pogledajte prve četiri sezone Beverly Hillsa.