Koji je bio plan vašeg putovanja?
Nije bilo posebnog plana, odredili smo rutu dugu 850 kilometara i napravili plan puta za svaki dan putovanja.
Kako ste se na to odlučili?
Jednostavno smo odlučili, u sekundi, Davor je imao jiu-jitsu seminar u tom malom gradiću koji nam je bio cilj, Gambulaga, nedaleko od Ferrare, i pitao mene hoćemo li ići tamo biciklom, nije bilo razloga da odbijem. Redovito treniramo obojica pa posebne pripreme za ovaj put nije bilo.
Kako ste uopće došli na ideju za jedan takav pothvat?
Čim je Davor saznao da bi trebao ići u Italiju palo nam je na pamet ići na ovaj način.
Koji je bio cilj putovanja?
Avanturizam je cilj. I preispitivanje vlastitih mogućnosti.
Kako se čovjek osjeća nakon jedne takve avanture?
Sjajno! I samouvjereno.
Što vam je bilo najbolje?
Cijeli put je protekao bez problema, kako s nama, tako i s biciklima, imali smo samo pozitivnih iskustava na putu, zapravo nismo očekivali da će sve ići tako glatko.
Što vam je bilo najgore?
Nije bilo nepremostivih problema, no treba izdvojiti dvije teške etape, prva početna iz Đakova do Zagreba duga preko 250 kilometara koja je psihički iscrpljujuća, i središnja etapa, od izvora rijeke Krke do Italije koja nije toliko duga, 120 kilometara, ali se vozi u planinama s pregršt uzbrdica i velikih uspona.
Je li bilo trenutaka kad ste mislili da nećete moći ili da ste pogriješili s ovakvom odlukom?
Začudo, nije! To nam je najveće iznenađenje, mislili smo da će toga biti dosta, rekao bih da smo bili psihički pripremljeni na cjelokupno putovanje, što je zapravo i najbitnije.
Koliko je put trajao?
Prešli smo oko 850 kilometara sveukupno u pet etapa koje smo vozili u sedam dana, odmarali smo jedan dan u Zagrebu, a drugi put u Veneciji. Najduže smo u danu putovali 250 kilometara, a najkraće 110 kilometara.
Kad planirate u neku novu avanturu?
Iduće godine svakako, na malo duže putovanje, ali neka zasad ostane tajna.