BOJANA GREGORIĆ VEJZOVIĆ je nedavno sa sinom Raulom prvi put stala pred kamere i snimila reklamu. "On je u zadnje dvije godine stalno inzistirao na tome. Kad bi vidio kako nam neki drugi klinci glume djecu, uvijek bi ga zanimalo zašto on to ne može. S obzirom na to da je rad na seriji nešto stravično naporno, na takvo nešto se ne bismo nikada odvažili. A kad je došla ponuda za snimanje reklame, rekli smo da je to idealna prilika da proba, kad već toliko želi. Nakon prvog kadra je rekao da mu ne pada na pamet da bude glumac, da će radije biti redatelj, jer mu ide na živce da mu drugi naređuju. A kad je vidio da i redateljica, koja je bila sjajna, ima nadređene, rekao je da neće biti ni redatelj, već predsjednik. Mi smo rekli `Samo naprijed, sine`", ispričala nam je kroz smijeh lijepa glumica.
Bojana dodaje kako Raulu snimanje nije bilo naporno, ali mu se nije baš svidjelo. "Rekao je da je gluma užasno dosadan posao. Tako da za sada neće maminim stopama", kaže Bojana. Budući da se malenom Raulu ne sviđaju naredbe, pitali smo je voli li on i doma biti glavni. "Po karakteru je vrlo svoj, zapravo, oboje su takvi. S jedne strane ih želite zaštititi, pustiti im slobodu da razvijaju svoju kreativnost, da ih ne sputavate ili da im ne režete krila. Stalno plešemo na niti između autoriteta i usmjeravanja i neke slobode, koju svako dijete mora imati", rekla nam je Bojana.
Sa svojom obitelji, suprugom Enesom i djecom Raulom i Zoe, glumica duge kišne dane, kakvi su česti u jesen, najradije provodi doma. "Većina klinaca voli slične stvari ili je neka slikovnica na redu, ili neka društvena igra. A igraonice su sastavni dio njihovog odrastanja, one su mi draže od kompjutera i svih mogućih igrica, tako da to pokušavamo držati pod kontrolom", kaže.
O nekom novom proširenju obitelji i ne razmišlja. "Ne znam, mislim da ne bih imala više djece. Ali to čovjek ne može potpuno odrediti, iako mislim da je broj dva sasvim solidna brojka", smije se Bojana.
Bojanu, koja je i UNICEF-ova ambasadorica dobre volje, smo pitali bi li se ikada odlučila za posvajanje, no ona o tome odgovara vrlo promišljeno. "Naravno da je to plemenit čin, bez daljnjega. I sama sam krenula s akcijom `Svako dijete treba obitelj`, ali na nekom estradnom nivou, da kažem da bih voljela usvojiti dijete, to mi je smiješna rečenica koja nema težinu. Kod nas je to strašno teško, UNICEF pokušava utjecati na to da se neki zakoni promijene, na primjer, taj da se jedan poziv mjesečno smatra brigom i tada dijete ne može biti dano na usvajanje. To je poražavajuće, ali takav je taj zakon. A o samom usvajanju; ja bih rado, ali za to je potrebna i logistika, i financijska mogućnost, da ne ulazim u neke druge životne detalje", rekla nam je Bojana.
O usklađivanju posla i obitelji: Nekada je sve fantastično, a nekada bih najradije vikala upomoć i poslala sve kvragu
Sa suprugom usklađuje karijeru i obiteljski život te se, baš kao i sve zaposlene mame, ponekad upravo bori da sve "klapa". "Kao i svi drugi zaposleni roditelji, trudiš se u jednom danu stići sve, i skuhati dobar ručak i provesti neko kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, a imati i neku svoju kreativnost, ostvariti se u poslu. Neki dan je više uspješan, neki manje. Nekada je sve fantastično, a nekada bih najradije vikala upomoć i poslala sve kvragu", iskrena je Bojana.
"Enes je čovjek kojem ne morate ništa govoriti, on jednostavno vidi i uskače"
Dok usklađuje posao, djecu, kućanske poslove i sve ostalo, Bojani je velika potpora suprug. "Enes je sjajan, jednom riječju. On je čovjek kojem ne morate ništa govoriti, on jednostavno vidi i uskače bez da mu se kaže. Jednostavno je prisutan", puna je hvale glumica. Ako između svega ulovi pokoji trenutak samo za sebe, Bojana se najradije opušta u društvu dragih ljudi. "Najbolje se odmaram u društvu svojih prijatelja ili čitajući neku dobru knjigu. Volim otići u kino kad nam baka-servis to omogući", kaže Bojana.