OVO s Generalom, domoljubnim trash spektaklom Antuna Vrdoljaka, izmiče realnim mogućnostima medija. Tek što pobrojimo gluposti posijane po svakoj epizodi, a upadaju u oko na prvo gledanje poput boce Jane na stolu generala Bobetka ili hrvatskih vojnika koji jedni drugima pucaju u leđa, opazimo veću besmislicu, pravu poslasticu za ljubitelje Vrdoljakovog monumentalnog promašaja.
Idiotska scena napada
I evo je, u petoj epizodi, emitiranoj prošlog ponedjeljka na Hrvatskoj televiziji, vidjeli smo vrdoljakovski idiotsku scenu napada hrvatskih vojnika na kuću s četnicima. Glupi četnici, iz nama nedokučivih razloga, izlaze na prednju stranu kuće, pravo u hrvatsku vatru, pa bježe iza kuće, ali recimo da se to možda nekako i može opravdati. Nešto drugo ne može.
Tijekom pucnjave Hrvati ubiju ili rane četnika s malo dužom kosom. Vidimo ga s manje distance, no jasno je da mu je očna duplja krvava, pogođen je u glavu, pada ispred kuće. Slijede dvije kraće scene pucnjave - u jednoj strada drugi četnik, u drugoj vidimo hrvatske vojnike u trku - pa se ponovno vraćamo istom prostoru pred kućom gdje je isti srpski vojnik opet pogođen.
I opet pada.
Čudotvorni nestanak rane
Uklonimo sve mogućnosti da nije riječ o Vrdoljakovoj pogrešci: pretpostavimo da smo pogrešno vidjeli i da je riječ o drugom vojniku - gdje je onda prvi? Ranjen je u glavu, padao je, nije mogao ispariti iz dvorišta. No nama se čini da je riječ o istom vojniku, ali i tada imamo pitanje bez odgovora - kako mu je u drugoj sceni nestalo crvenilo iz oka? Prema dostupnim podacima, čak ni u Međugorju nije zabilježen tako hitar slučaj izlječenja rane od metka kao u Generalu.
Opisane Vrdoljakove scene izgledaju kao filmski prikaz glasovite Oliverove pjesme Dvaput san umra ili svjedoče o dosad nepoznatoj, a svakako čudnovatoj sposobnosti regeneracije četničkog tkiva.
Kamo su nestali milijuni?
A cijeli projekt ukazuje na nevjerojatnu neodgovornost Hrvatske radiotelevizije i Hrvatskog audiovizualnog centra. Oni su u Vrdoljakov beznadežni projekt usuli milijune kuna - HRT 9,6, a HAVC 4,2. Nemamo pojma kamo je novac nestao, znamo da neki sudionici i danas potražuju svoj dio honorara, ali i da je Vrdoljakov proizvod baš ovakav kako izgledaju opisane scene.
Tragikomičan.