Čovjek se ponada da će Dnora biti malo zabavnija. Dnora je poznata po katastrofalnoj organizaciji, problemima sa zvukom, bliještećim svjetlima u lica izvođača, glupim šalama voditelja, unaprijed poznatim pobjednicima, prevelikom novcu koji iz ruku poreznih obveznika ode u HRT vešmašinu i, još gore, potpunom izostanku meritokracije na svim razinama.
Ali da je prva večer bila zabavna za ruganje HRT-u i puna memova, bila je. Od Saše Lozara koji izbacuje kamenac iz bubrega na zadnjim tonovima, preko Lane Mandarić i Eugena koji su zvučali kao pijani studenti u Praćki, pa do popratnih memova, poput Severine koju je šefica planeta Marija Nemčić osobno pripremala za nastup voljenog Leta 3 (khm, khm), žicanja glasova u onim klošarskim štaimapp grupama i Šerićeve šale na račun Kanyea Westa… bilo je tu svega.
Prva večer je zaista bila najveći shitshow u povijesti Dnore. Ako zaboravite koliko je tu našeg novca potrošeno i koliko su se osramotili neki kandidati koji su se legitimno potrudili ne znajući previše o HRT-ovom modus operandiju, bilo je jako zabavno i sjajno smo se nasmijali. Kao da gledamo raspad sistema u epizodi Arrested developmenta.
A onda su se u drugoj večeri vratili na staro. Kriminalan zvuk je bio nešto bolji, izvođači su valjda u panici odbili vokalno išta riskirati (ne krivim ih), svi su bili preplašeni da će ispasti glupi na presici kao finalisti iz prve večeri… Ukratko, više smo show iznijeli svi mi koji smo komentirali nego ova jadna organizacija i produkcija - a zajedno s njima i kandidati.
A o kandidatima, redom pojavljivanja, imam reći sljedeće:
Lu Dedić
Usprkos dobrim genima (mislim na djeda), Lu je benigna i vokalom i pojavom, ne shvaćam zašto želi biti pop zvijezda. Nadam se da scenografija nije bila skupa, a o pjevušenju i užasnim problemima s ritmom nema smisla ni počinjati, uhvatit ću se komentiranja nje kad je neminovno pokušaju gurati na radio ne bi li vegetirala na tantijemama kao većina. 2/10
James Night
Sjajan dokaz koliko dobro može izgledati nastup kad se stvarno, ali stvarno jako potrudiš oko njega i pokušaš zagristi najveći komad koji možeš. Leonardo Šajin je vokalno ograničen kapacitet, nije neka pojava, autorski ima još puno prostora za razvoj, a pjesma od sinoć je prosječan kolaž popa 2010-ih čije se najpotentnije fraze naslanjaju na Lady Gagu kao Plenković na Klaićev rječnik kad se obraća sirotinji.
I kad sve to zbrojiš, opet su prevladale njegove najveće vrline: fantastična radna etika i ozbiljno shvaćanje posla pop zvijezde. Dao je sve od sebe da scenski izdominira (i izdominirao je), pjevanje je bilo ozbiljno (u granicama njegovog kapaciteta - nije bilo super, ali ga je jako ozbiljno shvatio i nije se vokalno skrivao), a sveukupno je prava sramota ne dati njemu mjesto u finalu s obzirom na dio garniture koja je prošla. Ali svi vi koji pratite moje članke znali ste da ne ide dalje što god napravio pa se nećemo ni praviti naivni. 5/10
Lara Demarin
Ova pjesma je ista kao i pjesma Leonarda Šajina, ali su uzori 10 godina stariji. Dosadne strofe, refren koji zvuči kao bridge, ništa u njoj se ne lijepi, ona rep dionica je ravna hororu čak i nekome tko ne voli glazbu koliko je volim ja, aranžman je toliko očit hommage da je potreban fenomenalan vokal da to izvuče. A Lara to nije niti je sinoć digla ljestvicu.
Kežualno šetanje dok plesači rade cirkus oko nje dodatni je minus za sve koji nisu u kategoriji vokalnih diva - ne možeš to raditi i pjevati onako prosječno. Jedan od dva potpuno neobjašnjiva prolaza - ako ne uzmete u obzir kojekakve utjecaje iza kulisa. Jako loše. 2/10
Alen Đuras
Prvi mem ove večeri bio je Đurasov ples u onoj čipkastoj majici preko koje je u maniri Nike Turković obukao sako i nekakve vojničke čizme. Neću lagati, Alen me jako iznenadio pokušajem da se uklopi u Eurosong prezentaciju, iako je sve to bilo loše, nesigurno i ne baš svojstveno njegovom karakteru (koji je i dalje teško pronaći kao da je X na mapi blaga u Indiani Jonesu).
Sve skupa: šok faktor jer nije samo stajao, već se zapravo investirao je plus, styling je plus jer je bilo smiješno gledati i hrabro od njega, sve ostalo zanemarivo, uključujući pjesmu koja je jedna od lošijih ove godine, kompozicijski jako dosadna oda najgoroj fazi EDM-a. 4/10
Splitters
Ovaj cijeli bend je pokušaj pjesme Goodbye teens Plavog orkestra, a sinoć su išli all in na tu prezentaciju. Vizuali iza njih bili su simpatični i dobro odrađeni s obzirom na željeni cilj - opraštam im onaj mjesec u rezoluciji 640x480. Oni su bili unutar očekivanja, jednostavno nema ničega oko čega se čovjek može uzbuditi u vezi ovog benda. Eventualno fanovi Silentea mogu pomisliti da Sanin ima neki projekt sa strane kad ugledaju Splitterse, ali i to je kratkog roka trajanja. 3/10
Boris Štok
Najveće iznenađenje večeri. Boris je teturao po najdosadnijoj sceni ove godine kao da je bio posebno pun sebe. (Kužiš, Štok? Itko? Ne? OK.)
Ne znam što reći na ovu audiovizualnu komprimiranu dosadu osim što zaista ne nalazim ni jednu jedinu kvalitetu koja bi mogla opravdati prolaz ovakve grozote. Scenski nastup možda najgori i najdosadniji. Karaktera ni u tragovima. Pjesma grozna, jedna od najgorih ove godine. Čak je i pjevanje bilo potpuno bezvezno, a uzmite u obzir da je Štok jedan od najvećih vokalnih ziheraša u Hrvatskoj. Kad se samo sjetim one Dragaševe horor rečenice: “Ako smo već izgubili Massima, zar ne bi bilo lijepo da dio njegovog prostora na pop-sceni popuni Boris Štok?” Trnci me prolaze.
Uglavnom, grozno - na njegovom mjestu bih se iz poštovanja prema drugim kandidatima povukao iz finala pod izlikom da sam bolestan ili nešto tako. Daj to mjesto nekome drugome, Borise. 1/10
Baby Lasagna
Marko, približi taj mikrofon, za Boga miloga. Baby Lasagna se malo zanio na sinoćnjem nastupu, što je u gabaritima njegovog zanesenjačkog DIY šarma vjerojatno najbolja od svih grešaka koje je mogao napraviti. Live vokal se nije dovoljno dobro čuo, previše dionica je bilo nasnimljeno (pogotovo mu zamjeram potpuno prešućivanje onog call-and-response razrješenja na refrenu), ali se u ovoj točki sve zajedno može lako opravdati prvim važnim nastupom u ovakvoj ulozi.
Osim toga, mnogi će mu zamjerati Kaarija rukave - uključujući i mene - ali jasno je koliko oni pridonose vizualnom doživljaju Markovih ruku u plesu pa ne znam isplati li se smisliti drugo rješenje za Eurosong. S jedne strane će ga zasuti usporedbama, a s druge strane Baby Lasagna je favorit publike kao i Kaarija, pa možda ljudi jednostavno to dožive kao priliku za ispravak nepravde prošlog Eurosonga. Tu otprilike i staju sve primjedbe.
Scenski nastup je izdominirao, objektivno daleko najbolji na ovoj Dnori. Od svirača preko plesača do njegovog zaraznog i iskrenog entuzijazma zbog kojeg smo svi bili toliko investirani, ovo je bio jedan predivan Lose yourself trenutak u našoj pop kulturi, kad smo kolektivno vjerovali u nekoga da će nas spasiti od konstantnog sramoćenja pred očima Europe i u bajkovitom finišu je opravdao očekivanja.
Svakako očekujem još bolji nastup u nedjelju i predlažem rim tim tagi timu da shvate to kao zagrijavanje za Švedsku. Čestitke, dragi moji! 7/10
ET
Zamjeram HRT-u što nakon Baby Lasagne nisu stavili 4-5 minuta pauze jer ovaj nastup vjerojatno nitko nije ni gledao. Meri je razočarala, očekivao sam puno više energije i vokalne istaknutosti, Ćulibrk je bio uobičajeno simpatičan, ali sve zajedno mi je u magli kao i svim ostalim gledateljima. Stavio bih ovo mrvicu iznad Lare Demarin, ali radi se o nijansama. 3/10
Vatra
Osim Dečakovog režanja koje je bilo na pola puta između Grinča i pinča, nismo dobili ništa zanimljivo. Taj mem je jedina stvar koju vrijedi upamtiti, a što se tiče ostalog, samo jedna stvar je sigurna: možete li zamisliti da nije bilo odustajanja Jelene Žnidarić? Ovo apsolutno smeće od skladbe koja zvuči kao beba Mije Dimšić i Of monsters and men te audiovizualne prezentacije bilo bi u top 3 najizglednija predstavnika Hrvatske glazbe na Eurosongu!
Top 3!!!!! A i s Baby Lasagnom je opet javno dokumentirano koliko je HRT gurao ovaj užas! Uglavnom, horor na svim razinama. 2/10
Damir Kedžo
Jednu od dosadnijih simp himni čak i u Kedžinom repertoaru, koji se sastoji skoro isključivo od njih, ne može spasiti ničija vokalna superiornost, a tako ni Kedžina. Poznato je o kakvom se vokalnom kapacitetu radi, fali mu samo sve ostalo. 3/10
Natalie Balmix
Nažalost, u odnosu na očekivanja, ovo je bilo moje najveće razočaranje večeri.
Od Natalie sam očekivao puno više iz nekoliko razloga. Prvi razlog je njen monstruozan vokalni kapacitet koji je dobro dokumentiran online, a drugi je pjesma u kojoj to zaista može pokazati i nije potrebno ništa više od toga da bude u top 3.
Scenski je na kraju bila više nego korektna osim par koreografskih nesigurnosti. Usput, ovo je bio dobar primjer decent usklađenosti pjevačice koja pretendira biti vokalna diva i plesača oko nje, čemu je pomogla i haljina s dijamantima koja ju je jasno izdvojila.
Natalie ima magnetski privlačnu pojavu koja ne može skriti iskrenost, sirovost i njen karakter stvoren za život u trenutku - dakle, pozornica joj je drugi dom i to se vidi.
Ono čim se trebala izdvojiti bio je i najveći problem - vokal. Pjesma jest strašno zahtjevna, očigledno je zamišljena kao poligon za vokalnu dominaciju, ali se Natalie iz ovog ili onog razloga valjda prepala hvatanja u koštac s njom. Napravljeno je dosta prilagodbi da bi se olakšao performans, što je oštetilo dojam od starta - poslušajte samo koliko kompromisa je napravljeno da vokal ne ide u najviše tonove do samoga kraja. A sam kraj, odnosno najviši tonovi, bili su jednostavno loši, slabo pogođeni i lelujavi.
Ipak, Natalie je zasluženo prošla - ako ni zbog čega, a onda zbog ambicioznog zadatka koji si je pjesmom postavila (što cijenim) i zbog toga što bi se svi ostali kandidati na ovoj pjesmi toliko osramotili da bi zvučali kao Saša Lozar mem kroz cijelu pjesmu.
Sad je samo pitanje hoće li prevladati razliku između karaoke show natjecatelja i vrhunskih izvođača poput Mariah Carey ili Rihanne do nedjelje. Jer bi one ovu pjesmu pojele i ne bi ostavile drugim kandidatima ni mrvicu. Natalie to isto može - pitanje je samo hoće li. 4/10
Marcela
Jedan od narativa ove večeri bio je okršaj dvije najveće vokalne dive Dnore 2024 - Marcele i Natalie. Marcela je unatoč lošijem scenskom nastupu (nije uopće imala koreografiju nego se oslanjala na pjevačice cijeli nastup, dosta lijeno) odnijela pobjedu temeljem toga što je bila potpuno sigurna kroz cijeli performans. Može joj se prigovoriti par sitnica poput onog visokog “gasoline” na drugom refrenu i samog kraja, ali sveukupno nema tu ozbiljnijih kikseva.
Marcela je inače kao iz neke pop tvornice - savršen amalgam pop zvijezda starog kova, očigledno uvježbana i odgovorna, simpatična i pojavna. Možda joj je jedini pravi minus to što nema ništa hiperspecifično. Izuzev toga što joj daju toliko prosječne pjesme, ona bi u pravim rukama bila strašan materijal. Ali to možemo reći za stvarno puno hrvatskih izvođača. 6/10
Tl;dr: izuzev toga što je pobjednik očigledan, nedjelja ima nekoliko zanimljivih narativa čiji razvoj se isplati vidjeti. Je li to vrijedno našeg novca? Naravno da ne, ali o tome ćemo poslije Dnore. Idemo sad izmusti malo zabave dok se još može.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.