KAKO se čini, a prema pisanju lokalnih medija, kao i vrlo često u javnosti je bila potpuno iskrivljena percepcija o čudnom i neprimjerenom incidentu koji je izgleda potpuno namjerno izazvao gospodin Đelo Jusić u caffe Taliru prije nekoliko tjedana. "Zbog neistinitog i zlonamjernog prikazivanja nemilog događaja, nažalost, promijenio sam mišljenje i prisiljen sam ipak podnijeti kaznenu prijavu protiv g. Đele Jusića!", kaže nam g. Josip Radeljak.
"Tog jutra mirno sam kao i obično sjedio u kafiću sa prijateljima i pio kavu kada me je Đelo, poslije mog prijateljskog i najpristojnijeg pozdrava nerazumljivo napao. Nema tu nikakvog sukoba! U međuvremenu shvatio sam da dubrovačka policija, da bi možda pokušala spašavati neukusni ispad i ugled `gospara` Đele ustraje na tome da smo `mi` napravili nered i remetili javni red i mir. To nismo `mi`, nego je gospodin Đelo mene prostački i meni nepoznatim razlogom iz čista mira napao! Naš sukob nije uopće vezan ni u kojem slučaju, kao što je možda želio prikazati, za gospođicu Vandu Petković i njen slučaj. Đelo je pripremljeno ciljano došao do mene, i što je najgore sa sobom poveo dva fotoreportera koji su zajedno s njime ušli u uličicu. I pametnome dosta!", dodaje.
"Nejasna je njegova želja, jer do sada ga poznam kao miroljubivog, da valjda bar jednom u svom gradu pomisle da je heroj. Ni jednom riječju i nikada o njemu nisam rekao ružno. Nemam nikakvog pametnog objašnjenja za Đelov napad osim činjenice da je možda vrlo nezadovoljan svojim životom ili valjda što mu ne daju dirigirati orkestrom Dubrovnika iako zato nema ni kvalifikacije dirigenta??? U toj tuzi mu ja zaista ne mogu pomoći, zalijevao me on vodom ili ne! Bolje je da pođe završiti školu, nikada nije kasno! Još dan prije nekulturnog napada `gospara` Đele sjedili smo skupa u istom kafiću!? Dakle, jasno je da tu nije bilo nikakvog sukoba, već je to bio običan napad na mene. Nismo se Đelo i ja nikad i nizašto sukobili, niti ćemo se ikada moći sukobiti jer čak nemamo ni zajedničkih intelektualnih tema, za eventualno sukobljavanje!", kaže odlučno Radeljak prema kojem su lokalni mediji apsolutno iskrivili percepciju događaja u ulici kafića Talir.
RAZJASNIMO JEDNOM ISTINU O OPORUCI g. AXELA PETKOVIĆA
U svom javnom istupu na televiziji Dubrovnik u kojem je svak tko je to uopće želio mogao lijepo potpuno jasno shvatiti tko je u slučaju Vande Petković želio profitirati, nisam uvrijedio nikoga, a najmanje "gospara" Đelu. I dalje smatram i ponavljam moju žalost a što sam već rekao: da Axelovi i moji dubrovački "prijatelji" koje svi Dubrovčani dobro poznaju, vrlo dobro i detaljnu znaju tužnu istinu u vezi sa njegovom oporukom i bolesnom sestrom, da im ponašanje da poslije svega "mudro i kukavički šute” o svemu, ne služi na čast. Svaki je od njih nakon Axelove smrti čuo je i dobio u ruke kopiju oporuke i svu ostalu dokumentaciju, koju je još k tome nakon sprovoda i na javnom mjestu pročitao g. Joško Juvančić i nitko tada na moj upit IMA LI ŠTO NEJASNO?? nije imao nikakvih pitanja a kamo li primjedbi. Nitko se kukavički nije javio ni kasnije kada su neumjesne i kukavičke laži o "okradanju Vande" po Axelovoj oporuci počele kružiti kaletama Dubrovnika. To je nažalost tipično dubrovački šutjeti i misliti: "Što ću se ja petljat' kad to nije moj pos'o”. a ima nažalost i onoga jalnoga "pa što Axel nije njima više vjerovao".
Axelovoj sestri Vandi ne trebaju podlo smišljeni samohvaljivi milodari. Ona je bogata nasljednica, a javni bilježnik Dubrovčanin Nikša Viđen, odvjetnik Dragan Suša i ja smo oporukom određeni da skrbimo o njoj. Prava je istina da u smo s Vandinim "zainteresiranim" skrbnicima pokušali stupiti kontakt i pismeno i usmeno barem deset puta i o tome smo svu dokumentaciju dostavili medijima a stavljamo je na uvid i kome god treba!!! Nije istina kako se je pisalo po izjavama njenih velikodušnih "skrbnika" da ih nismo nikada kontaktirali i to na sve načine! Upravo oni koji je "čvrsto okružuju" onemogućuju nam kontakt za dobrobit Vande. Nije nas nikada primio ni Centar za socijalnu skrb, iako smo par puta čekali u čekaonici moleći sastanak sa njima.
Apeliramo svim samozvanim "dušobrižnicima” da nas puste da radimo svoju svetu dužnost obećanu Axelu, da otvorimo nepotrebno zapečaćenu kuću, da je poslovno iznajmljujemo kako je to Axel oporučio i od toga će Vanda živjeti mnogo bolje nego od zlonamjero izmišljenih i samoreklamerskih "gosparskih milodara". Sve to je moguće ostvariti samo dogovorom pa neka u međuvremenu teku njihovi "dušobrižnički" sudski zahtjevi.
Stoga apeliram na Vandu, nek se oslobodi bar na trenutak svojih "dobročinitelja" i nek se javi bilo kojem od nas troje oporučnika! Predlažemo da se napravi i zajednički sastanak svih zainteresiranih na kojem će svakako biti prisutni i mediji te da se sve raščisti jer nam je svakojakih laži "dobronamjernih Vandinih dušobrižnika" dosta!!
Zaboga, radimo samo ono što je nas trojicu prijatelj na samrti posljednjom željom zamolio Axel i nećemo ga iznevjeriti, ni zbog "zainteresiranih" a ni zbog "ulice". Kuća i sve u njoj nije naša nego Vandina, a kasnije kada Vanda jednom ode sa ovoga svijeta, sve što ostane, oporukom je predviđeno da uđe u Zakladu Axel Petković i namijenjeno je stipendiranju siromašnih studenata Dubrovnika. Za "zlonamjerne dušobrižnike iz kale" Axel nažalost oporukom nije ništa ostavio, žao nam je!
Apeliram na Vandine "dobročinitelje" da se ostave nekorektnosti, jer da se nijedan od nas trojice, nije i neće prepasti pritiska ulice (zato nas je Axel i odabrao) isto kao što nitko od nas troje nije i neće nikada dobiti ni kune od ove nesretne oporuke, već smo preuzeli samo nezahvalnu dužnost da izvršimo posljednju želju pokojnog prijatelja Axela.
A što se tiče "gospara" Đele i sličnih "Vandinih velikih prijatelja" pozivamo ih da ako i kada god zažele, i to od sutra, preuzmu sva "neizmjerna bogatstva Axelove oporuke", preuzmu od nas sve "blagodati", ali i obaveze kako je to prije smrti zahtijevao od nas gospodin Axel Petković!
Josip Radeljak