ČLAN Dječaka i Kiše metaka, reper i producent Vojko V, izbacio je svoj prvi solo album jednostavno nazvan Vojko.
Iako ga već dugo smatraju jednim od najboljih repera na sceni, Vojko je dodatno učvrstio status albumom koji je istovremeno oduševio i publiku i kritiku koja ga je odmah po izlasku proglasila "albumom godine".
Međutim, priča ovdje nije stala na još jednom jalovom kritičarskom razbacivanju ispraznim titulama. Njegovi singlovi u kratkom vremenu skupili su preko milijun pregleda na YouTubeu, a Vojko je krenuo na aktivno koncertiranje Hrvatskom, što samo potvrđuje da se radi o solo karijeri kojoj nije teško predvidjeti sjajnu budućnost.
Porazgovarali smo s Vojkom koji nam je otkrio ponešto o novom albumu, hvalospjevima kritičara, planovima za budućnost, a dotakli smo se i osobnih tema.
Kritike novog albuma su tu. Svi su oduševljeni materijalom. Stvaraju li ti svi ti hvalospjevi pritisak oko rada na sljedećem albumu?
Malo, da. Drago mi je čitati pozitivne reakcije, ali mi smeta to šta većina hrvatskih kritičara od hrvatskih repera očekuje da u apsolutno svakom tekstu "kritiziraju društvo" i "satirički se osvrću na stanje u državi". Tako da ovih dana čim otvorim notepad, sjetim se takvih recenzija i instant izgubim volju za pisanje.
Smetaju li ti negativne kritike? Jesi li jedan od onih koji ne obraćaju pažnju na to ili spadaš u skupinu onih koji se moraju boriti protiv sebe da ne odgovore kritičarima?
Tko god se bavi glazbom ili bilo kakvom javnom djelatnošću mora biti spreman na kritike publike kojoj plasira materijal. S vremenom sam naučio prihvatiti sve kritike, osim možda u komentarima na Indexu, to nikad ne čitam jer tu je najogorčenija ekipa koja dođe istrest dnevne frustracije. Pozdrav za ekipicu na dnu članka.
Ekipa je posebno dobro reagirala na pjesmu s Huljićem? Kako je uopće došlo do te suradnje?
Krešo i ja smo odlučili semplirati pjesmu "Gamele" od benda Madre Badessa, tek tako jer je to možda najneočekivaniji odabir sempla za rap pjesmu. Kad su je čuli u Croatiji Records, rekli su mi da moram kontaktirati Huljića za dopuštenje korištenja sempla i njemu se svidjela stvar.
Kakav je Huljić suradnik i je li sugerirao kako pjesmu pretvoriti u još veći hit?
Uredan. On je čuo demo verziju pjesme koja je trajala 2:50 i sugerirao mi je da je produžim na 3:30 jer je to standardni radijski format
Je li ti otkrio neke "tajne glazbene industrije"?
Ispitao sam ga koliko sam stigao o tome kako funkcionira njegova glazbena radionica, gdje i kako nalazi pjevačice za svoje pjesme i slično.
Da ti je ponudio da napišeš pjesmu za nekog iz njegove ergele izvođača, bi li pristao?
Četvrto pitanje o Huljiću, hahah. Mislim da bih pristao, popularno ne mora značiti nužno loše.
Osim što ne moraš s ostatkom benda raspravljati oko tema koje ćete obrađivati, postoje li još neke razlike u pristupu rađenju solo materijala od onog na što si navikao u Dječacima i Kiši metaka?
Odgovornost je veća, ja sam jedini odgovorni ako je pjesma loša, nemam nikoga drugoga za okriviti. Na dane zna biti teško procijeniti šta je dobro, šta nije, jedan dan se ustanem na lijevu nogu i cijeli album mi se čini kao smeće i dođe mi ga izbrisati. Kad si u bendu i znaš da je drugim članovima materijal dobar, to ti daje određenu sigurnost da ne moraš više mozgati o tome.
Zamislio si ovo kao trilogiju. "Dvojko" i "Trojko" će izaći kad skupiš dovoljno materijala, imaš li otprilike neku ideju kako ćeš to raditi? Hoće li se albumi međusobno razlikovati stilski?
Trenutno skupljam beatove i rime, ako se pojavi ikakav znak da bi nešto moglo biti single, izbacit ću odmah. Nemam plan rada, nikad nisam imao koncentracije zadati sebi okvirni koncept za album i držati se toga.
Što je ono što ti predstavlja glazbeni izazov, a volio bi to isprobati na albumima?
Zadnjih godinu dana sam otkrio mikrotonalnu muziku, to je glazba van našeg ustaljenog sustava od 12 nota. To je skroz novi, slabo istražen svijet nepoznatih harmonija i izazov mi je probati napraviti mikrotonalni rap hit, ali zasad nemam uspjeha jer sve skupa zvuči malo presuludo.
Što se budućeg rada tiče, koliko ti je uopće bitno izbacivati album?
Bilo mi je bitno izbaciti jak prvi album kao konkretan početak solo karijere, ali mi se čini da mi je odsad pa nadalje pametnije priču održavati s kvalitetnim singlovima i spotovima, a albumi izađu kad izađu.
Koliko proračunato ulaziš u albume? Ideš li pristupom "bitno je da se meni sviđa" ili ipak gledaš na to da je bitno od ovog uzeti neki novac pa prema tome prilagođavaš sadržaj?
Bitno je da se sviđa meni jer ja nisam tip koji može svaki drugi vikend izaći na pozornicu i glumiti da mi se ne gadi pjesma koju izvodim. Ali bitno mi je i da se sviđa publici jer su oni ti koji će doći na koncert. Tko god kaže da mu uopće nije bitno mišljenje publike je možda neki ozbiljan umjetnik s jakim artističkim principima, ali je vjerojatnije da laže.
Ako pitaš prosječnog mamlaza s neta, svi koji su uspjeli su se "prodali". Međutim, bi li radio pjesme za domaće zabavnjake i postoji li ta neka granica preko koje ne bi prešao?
Radio bih grozne pjesmice za bilo koga za paricu, samo da ih ja ne moram izvoditi i sramotiti se. Ako oćeš dobre pjesmice, možemo i taj đir.
Krešo je snimio pjesmu s Grupom Best i reakcije su, najblaže rečeno, podijeljene. Bi li prihvatio poziv na neku takvu suradnju?
Morao bih dobro izvagati koliko mi nude novaca za gostovanje i koliko će to negativno utjecati na imidž mene kao izvođača.
Postalo je jasno da u solo vodama funkcioniraš i više nego dobro. Postoji li ikakva šansa za neki novi album Dječaka ili Kiše metaka?
Teško.
"Kako to" je zapravo jedina pjesma, recimo to tako, "socijalne tematike" na albumu, ali vidljivo je da i generalno nestaje taj angažirani moment na sceni. Iako imamo i više nego dovoljno materijala za pjesme, ispada da takvih pjesama nikad nije bilo manje. Kako to?
Mislim da je ljudima previše svega toga. Koji god medij upališ, iskaču Mamići, Dalićke, Todorići i Agrokori, tako da ljudima ne treba još i da netko pjeva o tome.
"Dump Around" je očito jedna od najosobnijih pjesama na albumu. Jesu li ljudi prepoznali i dobro reagirali na pjesmu ili misle da se zajebavaš i, pun intended – "sereš"?
Javljaju mi se i šalju mi emotivne poruke da im je predrago da je netko konačno istupio i progovorio o toj temi. Preko noći sam postao glasnogovornik svih seronja.
Na "Ceci u Parizu" semplirao si Cecu, što misliš o ovoj sveopćoj "zgroženosti" Hrvata cajkama?
Dovoljno je pogledati imena u top 10 na hrvatskom YouTube trendingu (listi najgledanijih videa u državi) i odmah je jasno koliko smo "zgroženi" cajkama.
Spotovi su vrh. Tko je ekipa s kojom radiš i kako ste se uopće našli?
"Zovi čovika" je radio Marijan Jurčević, a "Pastu" i "Ne može" je radio Rino Barbir, obojica iz Splita. Radim samo s ljudima koji znaju svoj posao, ulažu kreativan trud u spotove i ne rade standardne domaće spotove gdje tužna cura gleda u daljinu.
Tu je i koncert u Domu sportova u pretrpanom desetom mjesecu. Kako gledaš na taj preokret na sceni u kojem odjednom svi idu puniti tako velik prostor?
Postoje velika dvorana i mala dvorana Doma Sportova, ja idem u malu gdje stane otprilike 3500 ljudi šta nije toliko veliko kad gledaš realno. Rap scena je malo skočila u zadnje vrijeme, a i Zagreb je velik i kulturan grad gdje su ljudi spremni platiti kartu za koncert.
Neću te pitati što misliš o ekipi sa scene već me zanima kako gledaš na to da su trenutno najpopularniji izvođači zapravo taj neki zajebantski rap ili je barem ono što rade rap s odmakom? Nedostaje li trenutnoj hip-hop sceni malo raznolikosti?
Mislim da zajebantski rap prolazi jer Hrvatskoj očajno fali humora da nije đir tipa "Nad lipom 35", zato likovi kao Ivan Šarić pune arene i stranice kao "Di su Pare?" imaju more followera. Slažem se da rap sceni nedostaje raznolikosti, ali nema dovoljno ljudi za to.
Dobiješ li ikad poriv "istresti dušu na papir" i snimiti neku ful ozbiljnu/intimnu pjesmu?
Nemam dušu.
Uskoro postaješ tata, peru li te strahovi vezani za očinstvo?
Nikad se nisam bavio sportom, tako da me strah kad sina budem morao učiti nogometu, da se ispostavi da igram lošije od njega, da skroz promašim branku i on počne plakat jer je tata jadnik.
Bavljenje alternativnom glazbom na domaćoj sceni često dolazi s određenom dozom egzistencijalnih strahova jer sve ovisi o uspjehu singla. Kako se ti nosiš s tim, posebno sad kad u jednadžbu ulazi i briga o djetetu?
S psihološke strane, bilo je nelagodnih dana prije nego sam izbacio album, često bi mi došlo da izbrišem sve i odem nazad na Zavod. Vrhunac psihoze mi je bio desetak dana prije izlaska spota za "Zovi čovika", na Novu Godinu sam se napio i naglo odlučio vratiti se programiranju pa sam išao kući i pijan počeo učiti programirati u JavaScriptu do jutra. Ali otkad sam vidio kako je "Zovi čovika" dobro prošao, ponovo sam reper.
Znamo da se od glazbe može živjeti, ali misliš li da je rap nešto što ćeš moći raditi i za 20 godina?
Trenutno još uvijek radim na sebi kao izvođaču, ali mi je želja da u budućnosti radim za druge. Ne vidim se kako s 50 godina na pozornici urlam da sam Bach.
Ako karijera stane, koji je plan B?
Zaposliti se negdje normalno