NOGOMETAŠI su stvarno došli na loš glas. U redu, prošla godina zaista nije bila reprezentativna za naše reprezentativce, ali to je sport, neke dobivaš, neke gubiš, lopta je okrugla i slični klišeji. Ubrzo nakon neslavnog nastupa u kvalifikacijama, nogometaše smo počeli ganjati po klubovima, standardno prozivati zbog slušanja narodnjaka i otkrivati "nevjerojatne" podatke kao što su "izlaze pijani iz kluba u sitni sat" kao da je riječ o nesvakidašnjoj pojavi. Iskreno, Jeti koji u tri ujutro bauljajući izlazi iz Shamballe vijest je o kojoj treba pričati. Dvadesetineštogodišnjaci koji obilaze klubove u potrazi za ženama i zajebancijom nisu vijest - to se zove vikend.
No, Pandorina je kutija otvorena i više nije bilo povratka. Odjednom su grozne istine počele izlaziti na svjetlo dana. "Nogometaši više nisu prvi izbor manekenki" bio je samo jedan od naslova koji vas tjeraju da se zapitate kuda ovaj svijet ide i koje su opcije preostale poštenoj sponzoruši. Zamijenili su ih ni više ni manje nego poduzetnici i menadžeri. Menadžeri. Kada vas u popularnosti prestigne ekipa čiji je životni poziv već odavno eufemizam za "budućeg zatvorenika", morate se zapitati kako je do toga došlo i čime ste zaslužili takav medijski tretman. Nikog niste ubili ili silovali, nemate partijsku knjižicu, nikog niste okrali, ne plešete pred otpuštenim zaposlenicima, niste pobjegli sa dužnosti premijera i vratili se kao pučist, a barem bi ovo posljednje trebalo nešto značiti. Dakle, potpuno ste čisti pred bogom i narodom, ali popularnost vam iz nekog razloga pada.
Posljednji udarac u nizu udaraca nanesen je nedavno. Djevojka, poznata i kao "djevojka", nedavno je viđena u društvu Dinamova igrača u jednom od zagrebačkih klubova. Bila je to standardna žuta nebuloza na kakve često nailazimo. Netko nepoznat viđen je u društvu nekog relativno poznatog. E sad, bila bi to najobičnija vijest da se sve nije pretvorilo u totalni teatar apsurda. Inače takve stvari staju na fotografiranju zaljubljenog para, ali ova priča iz nekog neopisivo ludog razloga ide dalje. Netko nabavlja njen broj i zove ju da komentira cijelu situaciju jer ne daj bože da narod ne dozna o čemu su pričali u klubu. Cijela se situacija zahuktava kada se za imidž zabrinuta anonimna djevojka rukama i nogama brani od mogućih tračeva. Da slučajno ne ispadne da je "droljetina". Ne daj bože da netko pomisli da nešto mulja s nogometašem. Kao da je viđena u razmjenjivanju nježnosti s Ivom Sanaderom.
Nije li to jednostavno tragično?
Otkad se počelo podrazumijevati da su drolje jedine suputnice nogometaša? Nitko ne kaže da su nogometaši sveci ili da im je strano tu i tamo posjetiti prostitutku, ali po tom se ne razlikuju od bilo kog drugog (tko koristi usluge prostitutki). Nekada je za Hrvatice bila prava premija uhvatiti nogometaša i učiniti ga mužem. Novac, slava, u zdravom tijelu zdrav duh i slične priče. Roditelji su sinove gurali u nogomet jer upecate li karijeru, osigurani ste do kraja života. Lice svakog oca ozarilo bi se kada bi doznao da njegova jedinica ljubi nogometaša. Biti nogometaš nekada je značilo biti u društvu doktora, kirurga, uspješnih odvjetnika, direktora i bogatih nasljednika, a danas uživaju ugled mornara koji su u luci samo jednu noć. Majke su kćerima nekada prije izlaska govorile "lijepo se sredi da te vidi neki nogometaš", a danas "pazi da mi ne završiš s nogometašem, ljudi će pričat da si kurva". Bila su to neka druga, bolja vremena. Izašli ste van i "najbolje od najboljeg" padalo bi vam ravno u krilo. Riječima Mela Brooksa, "it's good to be the king".
Čak su i košarkaši postali traženija roba. Ako je suditi prema statusu koji sportovi uživaju u ovoj zemlji, košarka je oduvijek bila ružniji, siromašniji i nepopularniji brat nogometa. Ipak, Shamballa je odlučila i stvari ne izgledaju dobro za nogometaše. Na kraju krajeva, pogledajte samo o kome pričamo kada govorimo o "poželjnim Hrvatima". Najviše "akcije" ove su godine vidjeli Radeljak i Kerum, a to nikako nije dobar znak.