Znam, znam, napisao sam pet stranica teksta o albumu prije nego što sam spomenuo album.
>>Tko su likovi koji su napravili najbolji hrvatski rap album?
Bilo je nužno jer je DRAMA samo pobjednički krug prvaka domaćeg rapa koji im je samo dodijelio taj službeni naslov.
>>Glazbeno ljubavno pismo najboljem hrvatskom rokenrol albumu ikad
>>Ljubavno pismo TBF-u: Uskladimo toplomjere dan danas udara jednako jako
Prije nego što istaknem da je kreativna i tehnička superiornost Vojka Vrućine najviši vrhunac albuma, moram se osvrnuti i na to da je Sinom ovdje produkciju doveo na veću razinu, vrlo dobro izmiksao album uz Shotovu asistenciju i još se pobrinuo za odličnu vizualnu prezentaciju svega što su zvukovno napravili (poseban sam ljubitelj suptilnog humora engleskih titlova na spotovima, nemam nikakav dokaz da je to Sinom napravio, ali pretpostavljam da jest). U strofama je većinom korektan (Meko sranje, Ubij se, pa čak i H323 i The govno su sasvim solidna ostvarenja) i - opet - vjerojatno je ženskoj publici bio najzanimljiviji član zbog ekstrovertiranosti, dječačkog izgleda (no pun intended) i hrpe toksičnih ljubavnih pjesama.
S druge strane, Drugi je već na ovom albumu bio duboko u lovorikama odličnih prijašnjih ostvarenja. Uz nekoliko bljesaka poput tad već stare Kralj ribara, pojedinih dijelova H323, pojedinih dijelova Liu Kanga, vrlo dobre Pleske i Ubij se, njegovi tekstovi većinom više nisu toliko dobri i zanimljivi da bi opravdali užasno monotonu izvedbu. U demo fazi je to bilo šarmantno, ali na velikoj pozornici se prilično pogubio u izvedbenoj stagnaciji - pogotovo kraj Vojka u naponu snage.
Kad smo kod Vojka u naponu snage…
Vojko je 2008. bio najbolji MC na Balkanu
Istina, tri MC-ja na jednom albumu su velika stvar za održavanje dinamike kroz 16 pjesama od kojih je svaka potpuno druga priča - što ima i smisla s obzirom na to da je ovo samo prezentacija njihove širine i kolekcija vrlo različitih afiniteta ovog trojca. Ali ovdje je Vojko jednostavno nekoliko razina iznad ove dvojice - i to nije naročita uvreda jer bi Vojka na Drami mogao pratiti samo All-Star fantasy tim sastavljen od najboljih strofa najboljih MC-ja u povijesti Balkana. To pokazuje i onaj most replayed part na YouTubeu koji vam može poslužiti kao prečac do Vojkove strofe.
Vojko je vrlo slojevit učenik rapa, toliko da je vidno iznerviran kad u intervjuima mora objašnjavati da je General Two stvarno dobar MC. Uz sjajne sposobnosti opažanja i povezivanja društvenih memova i pop kulturnih referenci, na ovom albumu Ispeglao je svoj osebujni stil nizanja nadrealnih slika do savršenstva.
To je posebice impresivno na:
- Kraljevima (ta strofa je nasljednik zadnje strofe sa Stvari sa Sašom iz TBF-a, zar ne?)
- H323 ("Sherlock i Watson, Zagor i Čiko / Batman i Robin, Thompson i Tiho" pa "Ivanova livada, Ivanova trava / Vojkova giljotina, Ivanova glava" i linije s Donniejem Darkom i mačem)
- Dinamit koja ima JOŠ JEDAN diskutabilno najbolji Vojkov vers ("vučem hip-hop za kosu nazad u prljavi podrum / di kocke leda kotrljaju niza skale / lajnovi lepršaju ka zastave / na buri post-nuklearne pustinje / halo, radio Luksemburg - tipkovnice su prašnjave" i "ovo govno će svirat na odjavnoj špici svita / kad budeš moga pročitat ko je glavna uloga i ko je glumija koga / kakvim mecima je izvršen atentat na boga / 1207., Zdravka Škendera svrbi kibernetička noga")
- legendarnoj Krek kući s kazetom Bebeka
- urnebesnom odjavnom strofom na The govnu koja je predivan brak Vojkovih fonetskih vještina i vještine slaganja suludih slika
- naravno, na Liu Kang strofi koja je najviši doseg rap dadaizma na našim prostorima uz Suidovu strofu na Nema veze, zezamo se
Toga jednostavno ima previše i nema smisla da sad slinim za tim koliko Vojko ovdje nije znojio tehniku i guvno, ali nije samo repanje u pitanju. Vojko je ovdje pokazao i fenomenalan potencijal za pop glazbu.
Da, Vojko je 2008. izbacio elektropop pjesmu koja je čisti TikTok viralni hit 15 godina prije vremena TikTok viralnih hitova. Ne samo što su tematika i tekst urnebesni nego je Vojko razvidno sposoban napraviti punokrvno ljubavno pismo glazbi osamdesetih, a vokalna izvedba je, kao i u svim njegovim pjevačkim singlovima, šarmantno grozna na najbolji mogući način.
A onda i najveći singl s albuma koji je pronašao put do publike potpuno organski jer su ga Dječaci neobjašnjivo zanemarili do zadnjeg trenutka - i opet je postao najveći singl s albuma:
Možda su se Dječaci prepali užasne recenzije eminentnog Ilka Čulića koji je u jednom od brojnih promašaja naveo da "Narodna razotkriva žalosno neduhovitu sprdačinu s lokalnom estradom i upozorava da Dječaci još nisu dorasli Stilnessu, a kamoli TBF-u". To mi je tad bilo nezamislivo i šokantno, a danas mi je samo tužno koliko je hrvatski svijet glazbene recenzije kronično neozbiljan.
Bilo kako bilo, Vojko je ovdje uspio napraviti ono što mu je pošlo za rukom u drugim najvećim hitovima: shvatio je parodiju toliko ozbiljno da bi pjesma jednako dobro funkcionirala i da je ozbiljna pjesma nekog izvornog izvođača. Tako se to radi!
Uspjeh albuma
Dječaci su osvojili Zlatnu kooglu za album godine i Indexi 09 nagradu za hip-hop album godine, ali trebali su osvojiti manje-više sve za što bi se poželjeli nominirati. U doba ekonomske krize i očajnog propadanja hrvatskog popa koji je industrijske zvijezde zamijenio za karaoke showove, ovaj album je bio nevjerojatan dašak svježine, tehničke dotjeranosti i drčnosti. Ispeglan i profesionalan sudar neobuzdane kreativnosti, duhovitosti i specifičnog izričaja koji je bio anomalija na sceni. Prijeko potrebna, ispostavilo se.
U to vrijeme njihova priča nije bila najjasnija široj publici, kako to i obično biva s vizionarima. Album jest bio samo jasna potvrda da su daleko najbolji i najoriginalniji hrvatski rap proizvod koji smo imali od TBF-a, El Bahatteeja i Ede Maajke, ali nitko nije bio spreman na njega. Publici je trebalo neko vrijeme da shvati što se događa, recenzenti su mlako reagirali - prvenstveno jer su im doseg u to vrijeme bili Rolling Stonesi i, tu i tamo, Bruce Springsteen - i zbunjujuć izbor singlova praćen dugom reklamnom kampanjom prije izlaska nije pomogao.
Ali ovo je povijesni album jer se radi o referenci za apsolutno sve važno što se u hrvatskom rapu otad dogodilo (faza 3!). Kiša metaka nastala je iz Krek kuće (naslonjen na rikverc prošao je dug i trnovit put od foruma do široke publike). High 5 je očit duhovni nasljednik svega što se ovdje događalo. Riđi Riđ će, siguran sam, ponosno reći da je Vojko jedan od uzora njegovog osebujnog stila. Hiljson Mandela, znalački student igre, kaže da mu je Vojko jedan od uzora jer je u to vrijeme "na inteligentan i ambiciozan način radio hip-hop" i da je "htio raditi takvu glazbu s takvim stilom rimovanja". Grše, komercijalno najdominantniji MC u Hrvatskoj, često se referira na Kišu metaka i Dječake kao temelj svog djelovanja, a na kraju pjesme Dalmatino čak odaje počast Krek kući semplirajući dio Papijeve strofe. Bi li treperi osjećali kreativnu slobodu širiti izričaj izvan ograničenja tradicionalnog rapa da nije bilo Dječaka? Vjerojatno, ali bi bili uskraćeni za fantastičan putokaz.
Kao i sva velika glazba, uspjeh nije toliko važan koliko stvarne posljedice koje ostavi. Ova etapa djelovanja Dječaka jako me podsjeća na onaj legendarni citat o Velvet Undergroundu: "Nije ih slušalo puno ljudi, ali svi koji su ih slušali su napravili bend."
Dječaci su kasnije odrasli, a ozbiljnost i profesionalnost naštetile su sljedećim radovima. Drugi album Istina bio je još uvijek potentna kolekcija pjesama, ali Vojko je sve očitije bio kreativni motor grupe koji je držao i prvo i drugo i treće mjesto najboljih trenutaka na albumu. Šira obitelj Dječaka (koja se kasnije oformila u Kišu metaka) zasjenila je sve što su Sinom i Drugi napravili na drugom albumu, što je očito već u naslovnoj i uvodnoj pjesmi Istina, jednoj od najboljih pjesama hrvatskog rapa.
Plus!
Vojko je tu negdje počeo pojednostavljivati svoj stil u želji za približavanjem široj publici, a treći i posljednji album Dječaka Firma bio je razjedinjena kompilacija uz tek nekoliko bljeskova zanimljivih eksperimenata i bilo je jasno da će to vjerojatno biti njihov zadnji čin.
Minus!
Ako vam nije očito iz pjesama, ovaj intervju s razvidnim tenzijama će vam sve objelodaniti:
Sinom je sad Zoni i navodno je negdje u Amsterdamu, Ivo koristi svoj influencerski mikroselendriti status za pričanje o stvarima na Instagram storijima, a Vojko nas u pauzama između hitova za kežualne ljubitelje glazbe i faux intelektualce uz pokoji odličan trenutak podsjeti i zašto je 2008. bio neupitno najbolji MC na Balkanu:
Ispričavam se što je ovo ljubavno pismo bilo izlika za šetnjicu alejom uspomena, ali ovaj album (i svi popratni elementi) je bio zadnji pravi razlog za optimizam u vezi naše glazbene industrije. Naši glazbenici ga nisu bogzna što iskoristili, ali njegova vrijednost je puno viša od one koju ima u kategoriji dokumenta vremena.
Graciozno ostarjelim riječima Dječaka:
"Naše govno je nedodirljivo! Nemoj srat, ne moš ni taknit naše govno!"
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.