SINOĆ je u kavani i noćnom baru Johann Franck na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu održana promocija knjige Putovanje zvano igra arhitekta Marka Babića, oca dviju djevojčica koji se bori sa sarkomom i svoju borbu opisuje u knjizi.
U posljednjih nekoliko mjeseci Marko vodi bitku s teškom bolešću, a svoju borbu svakodnevno dijeli na Instagramu. Marko je ludo optimističan i pun pozitivnih stavova koji mu pomažu u borbi s teškom dijagnozom, a njegove pratitelje inspiriraju i potiču da se zapitaju oko bitnih stvari u životu, ali i da se ohrabre. S dijagnozom tumora prvi se put susreo u ljeto prošle godine, a simptome je otkrio slučajno.
"Na prsima sam primijetio kvržicu. To se dogodilo tijekom ljeta prošle godine. Dan nakon što smo se vratili s mora, vjerojatno potaknuta nošenjem jako puno kofera i svega ostalog što smo nosili na Jadran, kvržica me počela izuzetno boljeti. Taj dan sam otišao na hitnu i priča oko moje dijagnoze krenula se raspetljavati", kazao je Marko za Index. Od tada je prošao osam rundi kemoterapije.
"S liječenjem, odnosno prvom rundom kemoterapije, krenuli smo krajem desetog mjeseca 2021. Nakon toga prošao sam osam rundi kemoterapije, a budući da su rezultati terapije bili zadovoljavajući, u petom mjesecu išao sam na operaciju kojom je otklonjena primarna lokacija tumora", kaže Marko.
Zatim je prošao još dvije runde terapije, a potom i proces autologne transplantacije matičnih stanica. Zadnji rezultati donijeli su Marku sretne vijesti i pokazali da trenutno nema znakova aktivnosti bolesti u njegovom tijelu, a on se sada nada da je njegova borba sa sarkomom završena.
"Plan i želja liječnika je da redovito kontroliramo moje stanje, osim toga, jednom mjesečno dobivam terapiju koja služi održavanju mog zdravstvenog stanja. Cilj svega je da se sarkom više nikada ne nastani u mom tijelu. Naravno, kod dijagnoza poput moje, liječnici su uvijek oprezni s prognozama jer jako puno faktora utječe na moju budućnost. Ipak, ja sam siguran da je moje putovanje sa sarkomom zauvijek završeno", optimističan je Marko.
Šok su ubrzo zamijenili odlučnost i optimizam
Priznaje da je susret s teškom dijagnozom bio šokantan te da mu je prva pomisao koju je imao u glavi bila da zaštiti svoje dvije kćeri. Ipak, početni šok i strah uskoro su zamijenili odlučnost i optimizam.
"U prvom trenutku vijest je bila prilično šokantna. Kada sam dobio poziv liječnika, ujedno i nevjenčanog punca, bio sam u šetnji s dvoipolgodišnjom kćeri. Fokus mi je u tom trenutku bio na tome da se ne raspadnem jer sam htio zaštititi kćer", kaže nam 29-godišnji arhitekt.
"Kada smo došli doma, vijest sam podijelio s partnericom. Prvi trenuci bili su teški. Noć je bila nemirna. Ja sam se već idućeg dana suočio s novom stvarnosti i počeo je prihvaćati. Odlučio sam da ću ozdraviti bez obzira na dijagnozu te da ću period liječenja iskoristiti za dobre stvari u životu", govori nam i dodaje kako je podrška obitelji i prijatelja bila ključ njegovog opstanka, pogotovo u prvim mjesecima bolesti.
"Moji ljudi stvorili su oko mene neki oblik mreže koja me štitila od svega i dala mi priliku da se posvetim onome što sam u tome trenutku smatrao važnim za ozdravljenje. Nikome vijest o mojoj bolesti nije pala lako. Svatko je prošao neki svoj proces, ali zajednički nazivnik svima je bio da su vrlo brzo preuzeli moj način gledanja na priču i shvatili da bolest može biti prilika za super stvari u mom životu. Na kraju je točno tako i bilo", rekao je Marko.
Želio je u svojoj borbi biti otvoren i transparentan
Premda ga mnogo ljudi prati na Instagramu te vidi u njegovom pozitivnom stavu inspiraciju koja im pomaže da se nose s teškoćama u svom životu, Marko priznaje i da je često imao dana u kojima je bilo teško ostati optimističan.
"Ja sam po prirodi pozitivan i optimističan lik. Još važnije, tu stranu sebe hranim i njegujem već dugi niz godina. Danas mogu reći da je optimizam utkan u moju dušu. Za mene je pozitivan pogled na svijet jedini ispravan način na koji želim živjeti svoj život. Tako da mi nije bilo teško", kaže.
"Naravno, na putovanju je definitivno bilo i teških i mračnih dana. Optimizam nije nešto što je u meni od 0-24. Niti mislim da treba biti. Često sam najvažnije lekcije dobivao upravo tijekom najtežih dana, zato sam takve dane putem naučio poštovati", dodao je.
Svoje putovanje, od samog susreta s bolešću do danas, Marko je dijelio sa svojim pratiteljima, a kaže da mu je takav otvoren i transparentan pristup instinktivno došao.
"U prvim danima nakon što sam saznao dijagnozu shvatio sam da mi najviše odgovara biti transparentan. Znam da se ljudi često zatvore u sebe kada dobiju vijesti o bolesti, ali meni je instinktivno bilo otvoreno pričati o svemu sa svojim krugom ljudi. Već nakon prvih telefonskih razgovora bilo mi je jasno da otvorenost prema drugima ujedno znači i otvorenost drugih prema meni. Iz tih razgovora dobivao sam jako puno pa se logičnim činilo nastaviti biti transparentan", kaže Marko.
"Budući da sam i prije bolesti bio prilično aktivan na Instagramu, znao sam da moram ljude koji me prate obavijestiti o novoj situaciji u mom životu. Alternativa tome je bila da ugasim profil, a to bi za mene značilo da dopuštam bolesti da upravlja mojim životom. Zato sam na dan kada sam primio prvu kemoterapiju objavio na Instagramu priču o svojoj bolesti. Dobio sam iznimnu količinu pozitivne energije od ljudi. Tada sam znao da želim nastaviti biti otvoren prema svima koje zanima moja priča", dodaje.
Ne želi da njegova knjiga bude samo priča o raku
Marko je sada objavio i knjigu naslovljenu Putovanje zvano igra, u kojoj je progovorio o svojoj bolesti. No kaže da ne želi da to bude samo priča o raku.
"Počeo sam pisati već nekoliko dana nakon prve dijagnoze. Pisao sam prvenstveno zbog sebe. Nisam htio da sve zaključke do kojih sam došao zaboravim čim ozdravim. Kada je situacija prognostički postala prilično nepovoljna, shvatio sam da u slučaju najgoreg scenarija želim svojim kćerima, dvoipolgodišnjoj Tonki i tada još nerođenoj Luci, ostaviti dio sebe", kazao je.
"Kako bi taj 'dio' mene preživio do njihovih zrelih godina, nije imalo smisla da ga ostavim da skuplja prašinu na hard disku. Kako bih bio siguran da će priče za dvadeset godina zbilja doći u njihove ruke, odlučio sam ih pretvoriti u knjigu", dodaje Marko.
"Knjiga se sastoji od pedesetak priča koje prate kronologiju događanja, ali i mojih misli. Iako je ovo knjiga o mom putovanju od trenutka dijagnoze, dao sam svaki atom sebe da to ne bude priča o raku. Spominje se on pozamašan broj puta. Ali ja ga, kao doduše i sve ostalo u životu, gledam i doživljavam iz nekog svog kuta. Moguće je da će čitatelji koji put pustiti suzu, ali ja sam se trudio da to puno češće bude od smijeha nego od tuge", poručio je budućim čitateljima.
Kampanja za podizanje svijesti o sarkomima
Osim pisanjem knjige, Marko se s teškom dijagnozom uhvatio u koštac i pomoću kampanje za podizanje svijesti o sarkomima, za koju kaže da na njoj radi već nekoliko mjeseci, a dogodine očekuje prve aktivnosti.
"Ovo je tema koja je za mene podjednako važna kao i Putovanje zvano igra. Sarkomi su rijetka bolest, godišnje u Hrvatskoj oboli četrdesetak ljudi. O bolesti se zapravo zna jako malo jer nažalost nije previše isplativo istraživati je. Osim toga, istraživanje koje smo proveli pokazalo nam je da se na dijagnostiku, upravo zbog neznanja o bolesti, često izgubi i godina dana. Kod ovakvih bolesti to može značiti razliku između života i smrti", kaže nam.
"Zato smo ekipa iz zagrebačke kreativne agencije Degordian i ja odlučili sarkome staviti na mapu. Radimo na kampanji već nekoliko mjeseci, a u novoj godini planiramo krenuti sa svim aktivnostima. Imamo zbilja velike ciljeve koji bi mogli u godinama koje dolaze spašavati živote svima onima koji se susretnu s dijagnozom sarkoma, ali idemo korak po korak", dodaje ovaj inspirativni mladić i za kraj svima koji se nalaze u situaciji poput njegove poručuje da se ne boje.
"Poručio bih im da vjeruju u sebe, da znaju da je ovo samo jedan izazov na njihovom putu i da će biti jači i bolji nakon što ga savladaju. Rekao bih im da će biti i teških dana, kako psihičkih, tako i fizičkih, ali da se toga ne trebaju bojati. Bolje je s takvim danima se suočiti i pokušati iz njih nešto naučiti", kazao je.
"Poručio bih im da budu potpuno otvoreni i transparentni. Prvo prema sebi, a onda prema ljudima iz svoje okoline. Zbog takvog pristupa ja na pitanje: 'Što bi volio da je tebi netko onda rekao?' mogu odgovoriti: Moji ljudi rekli su mi sve što sam trebao da bih danas bio zdrav čovjek'", zaključuje Marko.