Nakon što je Sam Altman šutnut (a onda ekspresno vraćen) s upraviteljske fotelje najtransformativnijeg tehnološkog postignuća još od OnlyFansa, internet strahuje kao da neki ludi ratoborni vođa na Bliskom istoku posjeduje nuklearno oružje.
(malo prerano, a?)
Da, ali i ima pravo strahovati, i to već dugo. Dok je internet bio mlad, služio je za rudimentarnu komunikaciju u koju su se informatički pismeniji postupno sve više uključivali. S vremenom je ta pismenost postala norma, barijera ulaska u svijet surfanja je padala i padala, a sad nije rijetka pojava da se Štefica (67), udovica iz Donjeg Velemerića, dopka s Abdullahom iz Kaira i brine oko udarca na mirovinu kad mu priušti dolazak u Oporezovanu našu.
Metaverse vs. djeca
Ali za to je trebalo vremena. Internet je tu već 40 godina, a integracija tehnologije u ljudski život je duboka koliko god stupanj razvoja dopušta. I dok su Štefici Viber i Facebook grupa "Život na selu, moj vrt" prizori iz Star treka, djeci je najnormalnija stvar dokumentirati svaki trenutak dana, znati lokaciju svih svojih prijatelja u svakom trenutku i bježati u nikad bogatiji svijet videoigara i influencera od stvarnosti koja ima puno više problema i puno teža rješenja.
A ako vam se čini da se granica između stvarnosti i virtualnog briše, to je zato što najveće kompanije imaju jasan cilj potpuno maknuti tu granicu.
I dok se diže panika oko AI tehnologije u svojstvu rasterećenja čovječanstva od redundantnih poslova (može!), Mark Zuckerberg je prošli mjesec predstavio AI chatbotove s licima Kendall Jenner, Paris Hilton, Snoop Dogga i drugih (ukupno 28 poznatih osoba) kojima je jasan cilj produbljenje parasocijalnih odnosa mladih korisnika s - ovaj put - ljudima koji doslovno ni ne postoje. Kendall se tako predstavlja kao "starija sestra s kojom možeš razgovarati, ali ti neće krasti odjeću".
Zašto to zvuči kao IT verzija prljavog kombija na kojem piše "ICE CREAM"?
Ako se instinktivno pitate zašto bi netko razgovarao iole ozbiljno s umjetnim osobama koje nose lica poznatih, malo pomaknite dobnu granicu i sjetite se djeteta od 10 godina koje ima parasocijalni odnos s glavnim likom neke Roblox igre ili Olafom iz Frozena. Bi li ono jedva čekalo popričati o životu s virtualnim Olafom ako roditelji nemaju vremena, a dijete ih pušta na miru samo kad ima mobitel u rukama?
Ako mislite da ne, vrijeme vas je već pregazilo.
Instagram vrvi od fan page stranica koje dvanaestogodišnjakinje rade za Franku Batelić, Miu Dimšić i druge zvijezde koje roditelji serviraju djeci jer su sigurna opcija, a kul djeca bez toliko nadzora već upijaju duhovne vođe Baku Praseta i Andrewa Tatea te će vaše negodovanje spremno otpiliti rečenicom "bajo, nisi gas".
A kad smo kod kontrole…
…i najbolji griješe.
Distopija tu tek počinje, jer Meta u partnerstvu s Ray Banom konačno ima atraktivne naočale za društveno prihvatljivu proširenu stvarnost (AR), a samo nas elegantni koraci tehnologije dijele od 11-godišnjaka koji ima videopoziv s omiljenom TikTok zvijezdom nasred ulice. Samo što je ta zvijezda potpuno umjetno generirana, ulica nije popločana ciglom, nego nulama i jedinicama na Metaverseu, a dijete je zavaljeno u gejmersku fotelju već 7 sati.
Ako vam se oponašanje nečijeg karaktera za ove potrebe čini nemogućim, sjetite se da zvijezde socijalnih medija imaju vrlo jednostavnu prezentaciju i manje-više svaka od njih ima iste stavove koji ne narušavaju cijenu oglašavanja, ponavlja iste mantre o samopouzdanju/mentalnom zdravlju/miru u svijetu, oblači istu odjeću nedostižnu prosječnom Hrvatu (pa je vraća nakon fotografiranja). Kompliciranja pogotovo nema kad je u pitanju mlađa publika koja nije prijemčiva za to - daj im šarolike, dinamične i blesave vizuale uz prstohvat motoričkog i intelektualnog izazova i možeš držati njihovu pažnju jako dugo.
Dakle, AI Baka Prase, Barbi Afrika, SamoPetra i Hiljson Mandela su pred vratima, tehnološki to nije problem. Njihova spremnost za rast reacha, engagementa i svih ostalih marketinških metrika je odavno tu, to također nije problem.
Ostaje nam da te nove tehnologije prihvate djeca koja će je konzumirati i - važnije - roditelji koji će to odobriti.
Kul tehnologija = prihvaćena tehnologija
Suočimo se s tim: to je najmanji problem. Dovoljno je da osnovna funkcionalnost postane kul mainstream publici, odnosno prosječnom čovjeku.
Dok se društvo stigne izrugati dovoljnom broju geekova (i djece!) koji skaču na nove tehnologije, poduzetnici su već pronašli način za okrenuti značajan novac na njima, a to neminovno privlači i kritičnu masu mainstream korisnika kojoj je ponuđena opipljiva korist od te tehnologije.
Kao što nam je sad suludo višesatno druženje s AI chatbotovima koje ćemo virtualno moći i dotaknuti, nekad nam je bilo suludo buljiti u mobitel satima (a i to je samo zamijenilo televiziju Webom 2.0), potpuno napustiti privatnost svojih života u ime socijalnog medija (jer smo našli praktičniji način druženja bez tolike vremenske i fizičke investicije), putovati za 20 eura zrakoplovnim letom koji smo vidjeli na Instagramu i kupili kartu za njega online.
2023. godina je, samovozeći električni auti su nam još samo kratko znanstvena fantastika.
Pritom ne mislim na robotaksije. Njih ćemo dočekati kao i Domenicin veliki koncert u Areni.
Sljedeći korak:
Epilog: Meta + Štefica
Prošlo je 5 godina.
Štefica (72) stavlja AR naočale u svojoj dnevnoj sobi u Donjem Velemeriću, a Abdullah to isto čini u svojoj u dalekom Kairu. Metaverse projekcija ih stavlja jedno pred drugo, možda u stvarnim tjelesnim proporcijama i sa stvarnim skeniranim licima, a možda i s malo primamljivijim figurama, zategnutim obrazima, bujnijim kosama…
Vrata su zaključana, ali nepotrebno - obitelj ionako više ne svraća osim za svečani ručak jer su svi jedan poziv daleko.
Mark Zuckerberg je već osvojio vašu djecu koja ionako prezaposlene roditelje trebaju samo za osnovne potrebe - kupnju kartona Primea, nove kolekcije Shu Shu x H&M i možda za prijevoz do pedijatra kad zagusti (ako još nisu došli robotaksiji!).
Vi za AR naočale i umjetnu inteligenciju sad govorite isto što ste nekad govorili za mobitel - "užas, ali bez toga ne možeš ništa u današnje vrijeme". Praktično je, sve imate unutra na jedan upit, od navigacije, preko planiranja tjednih obveza, do vrhunskog fotoaparata. Svi to koriste, ne želite valjda vi biti jedina budala koja još skrola po cigli s ekranom?
A jesam li spomenuo da je porno industrija prvak u usvajanju i pametnom korištenju najnovijih tehnologija i da s naočalama to u 2028. godini izgleda otprilike kao i uživo?
Ne brinite. Naviknut ćete se.