TWAGsice su preuzele tenis: Djevojke tenisača zarađuju više od tenisačica

Tenis je godinama imao jedno vječno pitanje koje se vraćalo svakog siječnja kad krene Australian Open i svakog lipnja kad dođe Wimbledon: zašto žene zarađuju manje od muškaraca? Rasprave su bile ozbiljne, a onda se priča napokon počela smirivati barem na papiru - na Grand Slamovima je nagradni fond izjednačen, a ženski tenis je dobio svoje globalne zvijezde. No taman kad se činilo da je to najvažnija nepravda koju tenis vuče sa sobom, pojavila se nova. Ne tiče se izravno rezultata, nego pažnje. A pažnja je valuta koja je ponekad unosnija i od trofeja.

WAGsice su već dugo in, a sad su stigle i TWAGsice

U zadnjih nekoliko sezona posebnu pažnju u tenisu privlače TWAGsice, odnosno žene i djevojke tenisača. U nogometu su WAG-ice odavno institucija, ali tenis je dugo glumio da je iznad toga. Bio je "otmjeniji", "globalniji", "pristojniji". Sad se pokazuje da je samo kasnio.

U eri TikToka i Instagrama tenis je savršena pozornica za lifestyle: egzotične destinacije svaki tjedan, luksuzni hoteli, VIP lože, backstage, glamur, outfiti, "get ready with me" i "day in the life" format. Sve ono što brendovi žele prodati, a što profesionalni sportaš - pogotovo sportašica - teško može isporučiti dok se ubija od treninga i pet setova na 35 stupnjeva.

Influencerica se natječe sa svojim dečkom tko će više zaraditi tijekom Grand Slamova

U toj priči najjače ime danas je Morgan Riddle, djevojka američkog tenisača Taylora Fritza. Ona je postala simbol nove teniske ekonomije u kojoj se ne moraš oznojiti da bi zaradio, dovoljno je da znaš kako izgleda dobar kadar i kome se treba javiti za suradnju.

Riddle se ne skriva, dapače. U jednom podcastu bez puno okolišanja ispričala je da se tijekom Grand Slamova zna stvoriti gotovo natjecanje između nje i Fritza: tko će tijekom turnira zaraditi više. U prijevodu: dok se on muči da dođe barem do osmine finala, ona u isto vrijeme može okrenuti kampanju i uzeti novac koji se donedavno u tenisu vezivao uz rezultat, rang-listu i krvave noge.

Ta rečenica je brutalna jer razotkriva ono što sportaši često ne žele priznati - tenis je odavno više od sporta. I još gore: u toj "više od sporta" sferi igrači ponekad više nisu glavne zvijezde. Fritz, recimo, ima više pratitelja na Instagramu nego ona, ali to ne mijenja činjenicu da je Morgan postala prepoznatljivo lice turneje, netko tko prodaje "teniski život" publici koja zapravo i ne mora znati razliku između breaka i tie-breaka. Za dio publike Fritz je već postao "dečko poznate influencerice", a ne obrnuto.

Tenisačica Saville otvoreno progovorila o tom problemu

I tu dolazimo do problema zbog kojeg su se počele javljati tenisačice. Australka Daria Saville, nekad 20. igračica svijeta, danas daleko od vrha, otvoreno je rekla ono što mnoge misle: tenisačice sve teže dolaze do reklamnih ugovora jer brendovi radije uzimaju influencerice - često baš partnerice muških igrača.

Njezina poanta je jednostavna i pomalo okrutna: marketingu je draže "estetsko lice" koje odgovara idealiziranoj slici nego realnost sportašice koja se znoji, pada, grči od boli i završava meč s crvenim ramenima i flasterima po stopalima. Saville čak nagađa da se publika lakše poistovjeti s TWAG-icom, s nekim tko živi "normalniji" život i nosi odjeću koju možeš kupiti, nego sa sportašicom čiji je život trening, prehrana i putovanje iz aviona u dvoranu.

Najbolji dio cijele priče - i najgori za tenis - je taj da je Saville sama napravila mali eksperiment. Snimila je video kako gleda muža na Australian Openu, dotjerana i sređena, onako "za ložu". Taj sadržaj joj je prošao bolje nego videi iz stvarnog života profesionalne tenisačice. To je pokazatelj, smatra ona, da algoritam ne nagrađuje sport. Nagrađuje sliku sporta. Nagrađuje ulogu promatrača bolje nego ulogu natjecatelja. I to je točka na kojoj bi se ženski tenis trebao naježiti.

Jer TWAG fenomen nije problem zato što te žene "postaju poznate". Problem je što je to poznatost koja uzima prostor i novac onima kojima je sport posao. Tenisačice su već godinama u situaciji u kojoj, ako nisi u samom vrhu, teško dolaziš do velikih sponzora. Sad se pojavila konkurencija koja ne mora igrati mečeve, ne mora biti rangirana, ne mora biti ozlijeđena, ali može savršeno prodati "turnirski vibe". Brendovima je to često lakše, sigurnije i kontroliranije. Influencerica neće imati dan kad izgubi u prvom kolu pa nestane s turnira. Ona ostaje u hotelu, na tribini i na feedu.

Tko su još poznate TWAGsice?

Morgan Riddle nije jedina. Paige Lorenze, djevojka Tommyja Paula, također je ozbiljna figura u toj priči. I ona spaja tenis i lifestyle, gradi vlastiti poslovni identitet, ima publiku koja je ne prati zbog forehanda nego zbog estetike, rutine, putovanja i celebrity momenta. 

Naravno, postoje i starije, "klasične" teniske partnerice koje nisu influencerice, ali su godinama bile velike priče. Mirka Federer je primjer toga - bivša tenisačica, stalno prisutna u loži, dio Federerovog mita. Kim Sears, supruga Andyja Murrayja, godinama je bila medijska tema zbog reakcija s tribina, mimike, živaca, svega što internet može pretvoriti u viralni trenutak.

Jelena Đoković je druga kategorija - javno prepoznatljiva, snažno prisutna uz Novaka, s humanitarnim i društvenim angažmanom, ali opet dovoljno velika figura da ponekad priča oko nje bude zaseban narativ. Sve su to primjeri kako partnerice tenisača mogu postati medijski faktor, ali razlika je u tome što današnje TWAGsice taj faktor pretvaraju u industriju, u posao, u ozbiljan kanal zarade.

Tenisačice prisiljene postati influencerice

I sad dolazi ono što tenisu najviše mijenja igru: da bi uopće ostale konkurentne u sponzorskom svijetu, mnoge tenisačice su prisiljene postati influencerice. Ne zato što to žele, nego zato što je tržište tako posloženo. Nije više dovoljno pobjeđivati. Moraš biti "brand-friendly", moraš snimati, montirati, objavljivati, odgovarati, graditi priču. Moraš imati estetiku, rutinu, "vibe". Moraš biti vlastita marketinška agencija između treninga i putovanja. A onda se svi čude što sport postaje plitak i zašto se sve vrti oko outfita i privatnog života.

U pozadini cijelog trenda nije zavjera, nego hladna logika pažnje. Brendovi idu tamo gdje je pažnja, a pažnja danas često nije na terenu nego na tribini. Tenis je savršeno plodno tlo za to jer izgleda luksuzno i "čisto", globalno je, stalno se putuje, a publika voli intimne priče. TWAGsice nude tenis bez znoja, bez poraza i bez teških dana. Nude glamur s turnira, ali bez rizika koji sportaši nose na leđima.

Zato je Savilleina ljutnja zapravo razumljiva. Nije poanta da netko ne smije zarađivati od sadržaja. Poanta je da sport koji se mjeri poenima i trofejima sve više nagrađuje one koji ne igraju. A kad dođeš do toga, onda tenis više nije samo sport. Postao je pozornica. I na toj pozornici, barem na društvenim mrežama, glavne uloge sve češće ne igraju tenisačice, nego cure iz lože.