Foto: Press
AKO VAM dodjele Oscara još uvijek nešto predstavljaju, vjerojatno ste svjesni i da nagrade vrlo često ne završavaju u rukama ljudi koji su ih zaslužili. To jest, ne završavaju u rukama ljudi za koje vi smatrate da su to zaslužili.
Iako ste potpuno nebitni i nitko vas ne pita za mišljenje, to vas može razljutiti. No ponekad ste u pravu i vrijeme na kraju pokaže da Oscarom ovjenčani filmovi nisu ništa drugo nego višesatne dosade koje ne nadžive ni godinu u kojoj su nastali.
Povijest dodjele prepuna je takvih filmova, a mi smo izabrali njih deset.
How Green Was My Valley
Problem filma Johna Forda nije njegova nekvaliteta. Problem je to da se dan danas ne može mjeriti s Građaninom Kaneom s kojim je dijelio kategoriju, a koji je s vremenom postao kultni klasik koji se navodi kao jedan od najutjecajnijih filmova svih vremena.
Stoga, tražite li dokaz da osvajanje Oscara ne znači apsolutno ništa, ne tražite dalje od How Green Was My Valley koji danas znaju samo ljubitelji trivije jer ovu smo "nezaboravnu priču" prilično brzo zaboravili..
A ako trebate još jedan dokaz, prisjetite se da je Scorsesejev Goodfellas bio nominiran za pet Oscara, a osvojio je samo jedan (Joe Pesci za sporednu ulogu).
Ordinary People
Gledajući s odmakom, 1980. vjerojatno je prva godina kada se o oskarovskoj nepravdi uopće javno raspravljalo.
Iako je teško u datom trenutku procijeniti koji će se film oduprijeti zubu vremena, Raging Bull Martina Scorseseja neupitan je filmski klasik dok je drama o problemima obitelji koja se pokušava nositi sa smrću djeteta, unatoč kvaliteti, uglavnom ostala zapamćena među pravim filmofilima, kao redateljski debi Roberta Redforda i film koji je lansirao karijeru Elizabeth McGovern.
Out of Africa
Osamdesete su bile vrijeme kada je Akademija razvila praksu nagrađivanja grandioznih filmova o životu u dalekim zemljama. Gandhi, Platoon i The Last Emperor samo su neki od njih. Međutim, spomenuti filmovi imaju i drugu dimenziju koja opravdava njihovu nominaciju.
No Out of Africa ima samo Meryl Streep i to je 1986. bilo i više nego dovoljno da mu dodijele nagradu za najbolji film.
Vrijedi spomenuti i da su u istoj kategoriji bili The Color Purple, Prizzi's Honor i Witness, tri filma u kojima uživamo i dan danas.
Crash
2005. politika se vratila u Hollywood, a lista nominiranih bila je prepuna filmova s porukom. Međutim, Akademija je glavnu nagradu odlučila dati uvjerljivo najgorem.
Iako su ga neki 2004. uvrštavali na ljestvice najboljih filmova godine, mišljenja su se s vremenom drastično promijenila i ovaj plitki osvrt na rasizam u Americi proglašen je najgorim oskarovskim filmom svih vremena. Čak se i sam redatelj Paul Haggis u jednom intervjuu osvrnuo na dodjelu i priznao da njegov film nije zaslužio Oscara.
Iste godine u istoj kategoriji imali smo Brokeback Mountain, Munich i Good Night and Good Luck, od kojih svi redom i dan danas uživaju poštovanje filmofila.
Shakespeare in Love
Izmišljena priča o mladom Shakespeareu i tome kako je napisao Romea i Juliju bez sumnje je simpatičan film. U najboljem slučaju, zgodna romantična komedija koja je unatoč tadašnjoj popularnosti i solidnoj prođi na kino blagajnama, danas gotovo zaboravljena. Spomenemo je tek u trenucima kada raspravljamo o oskarovskim nepravdama.
S druge stane imamo Saving Private Ryan, jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena. Potresnu ratnu dramu s uvjerljivo najbrutalnijim uvodom kakav dotad nismo vidjeli na velikom platnu. Je li film zaslužio Oscara nije čak ni pitanje (osvojio ih je pet), pitanje je tko su ljudi koji su zaključili da njih sedam (uključujući i onaj najbitniji, za najbolji film) treba završiti na adresi zaljubljenog Shakespearea i što to govori o ukusu članova Akademije.
The English Patient
Naravno da popularnost kod publike ne bi smjela biti presudna kod izbora filmova koji dobivaju najprestižniju filmsku nagradu. Međutim, u nastojanjima da nagradu uruče filmu koji je to doista zaslužio, Akademija se odlučila za film s najvećom pompom. Naime, Engleski pacijent je u to vrijeme slovio kao film koji "morate pogledati".
Morate? Ozbiljno? Zašto? Nitko ne zna, jer Engleski pacijent i danas je ono što je oduvijek bio - dozlaboga dosadna i neizdrživo razvučena romantična drama.
Fargo i Jerry Maguire, s druge strane, ostali su filmski klasici od kojih svaki u svom žanru i dalje oduševljava publiku koja im se vraća ili ih tek otkriva.
The Hurt Locker
Sjećate li se i jedne nezaboravne scene iz ratne drame Kathryn Bigelow? Vjerojatno ne. Radi se o još samo jednom ratnom filmu koji se pojavio i zatim vrlo brzo iščeznuo iz sjećanja gledatelja.
Vojnici koji su služili u Iraku i ratni veterani malo su ga pljuvali zbog gomile netočnosti, a producent filma Nicolas Chartier pokušao je utjecati na članove Akademije tako što im je poslao email u kojem ih pokušava uvjeriti da glasaju za The Hurt Locker, a ne "film s budžetom od 500 milijuna dolara" (mislio je na Avatar).
No Bigelow je postala prva redateljica koja je osvojila Oscara pa se Akademija te godine mogla pohvaliti megafeminističkim statementom koji je samo potvrdio to da je dodjela bila i ostala muška igra.
The King's Speech
Radi se o filmu koji je bio i ostao jedan od onih koji je pohvalilo svaki od tisuću kritičara koji su ga pogledali. Svi ostali ljudi na planetu držali su ga na hard disku sve dok ga jednog dana nisu slučajno obrisali.
Svi ćemo se složiti da bi jedno od mjerila trebalo biti i to da se film održi dulje od oskarovske sezone. Čak i ako ne volite Forresta Gumpa, film je nezaobilazan dio pop kulture. To definitivno nije slučaj s Kraljevim govorom koji je samo sedam godina kasnije ostao u sjeni Društvene mreže, Inceptiona, trećeg Toy Storyja pa čak i prenapuhanog Crnog labuda Darrena Aronofskog, s kojima je dijelio kategoriju najboljeg filma.
I dok drugi filmovi pretresaju potresne priče o gubitku, neizlječivim bolestima, obiteljskim tragedijama i povijesnim događajima i ličnostima koji su zavrijedili tretman na velikom platnu - ovo je film o mucanju.
Argo
Filmovi o nekim važnijim povijesnim događajima u načelu bi se trebali držati činjenica ili barem to pokušati. O ozbiljnosti želje da se stvori autentična povijesna drama dovoljno govori podatak da Ben Affleck glumi muškarca meksičkog podrijetla.
Ovo je bizarno izvrtanje povijesnih činjenica zbog kojih su autori naišli na niz kritika, ali čak i ako to zanemarimo, Affleckov film je jednostavno neupečatljiv.
Iako te godine nismo imali ni jedan zaista nezaboravan film (izuzev Django Unchained koji je, iako nije oskarovski zicer, barem zabavan), Argo se čini kao najdosadniji izbor jer ako može Argo onda definitivno mogu i Beast of the Southern Wild, Life of Pi, Lincoln ili Zero Dark Thirty.
Moonlight
Jedino što pamtimo vezano za Moonlight je to da je Warren Beatty dobio pogrešnu omotnicu i pobjednikom proglasio La La Land. Film koji nitko nije pogledao postao je vijest dana i ubrzo nakon toga je zaboravljen.
Međutim, u vremenima kada je sve ostalo bitnije od samog filma, Moonlight je postao prvi oskarovski film u kojem glume samo crnci, prvi oskarovski LGBT film, Joi McMillon postala je prva crnkinja nominirana za montažu, a Mahershala Ali prvi musliman koji je osvojio Oscara za glumu.