Svake godine sve manje gledatelja i sve više onih koje ova tema uopće ne zanima, osim filmofila odraslih na američkom mitu pa na taj događaj obraćaju pažnju po programiranom impulsu. Sada je pomalo drugačije, jer, uslijed velikih požara što su posljednjih dana poharali LA i Hollywood, izgleda da ni protagonistima nastupajuće velebne 97. ceremonije nije ni do kakvih nagrada, jer su mnogi ostali bez jednog od brojnih krovova nad glavama.
Ali dobro, oporavit će se već oni do trećeg ožujka i taman će imati lokalnu tragediju kao centralnu temu oko koje će se cijela večer vrtjeti. Mračniji dio mene zamišlja scenu iz Dolby theatra u kojoj umjesto u toaletama i smokinzima, naši slavni holivuđani sjede iscijepani i zagaravljeni kao da su tek ispuzali iz vatrom progutanih viletina i drže se za ruke moleći nas za podršku i empatiju.
Podesno kao scena iz epizode South Parka, ali valja biti human, mada je, nakon svega što se u svijetu dogodilo i što se događa, teško naći suosjećanje za gomilu bogatih, od stvarnosti odvojenih privilegiranih snobova koji u posljednje vrijeme više propovijedaju običnom puku kako treba ispravno živjeti no što prave dobre filmove.
A kakve su to filmove pravili u prethodnih 12 mjeseci, i što će se najvjerojatnije u izboru naći, pogledajmo kroz kategorije.
Najbolji film
U ovom trenutku od 3 velike prethodnice glavnom eventu jedna je završena - Golden Globes, a on vrlo često može poslužiti kao orijentir u kojem pravcu će se Akademija nakloniti. Da podsjetimo, Globes svoje najbolje filmove dijeli u dvije kategorije - najbolja drama: pobijedio The Brutalist i najbolji mjuzikl ili komedija - pobijedila Emilia Pérez.
Dramski pobjednik u postotno većem broju slučajeva uzima najboljeg filmskog Oscara, ali pogotovo od 2000. naovamo to nije toliko slučaj, tako da se kao favoriti iz sjene mogu vidjeti Anora ili Conclave koji, reklo bi se, uz dva gorespomenuta, čine veliku četvorku favorita ove godine.
Moguće, ali dosta teže, da će se Akademija okrenuti u indie pravcu i nagraditi "mali" film, kao na primjer A Real Pain, ili punokrvne žanrovske uratke horrora i SF-a, točnije The Substance ili Dune drugi dio.
Najbolja režija
Ovdje već postaje gusto. Ja se, kao filmofil, nadam da će jedan od posljednjih Mohikanaca američkog indie filma Sean Baker dobiti kipić za svoju Anoru, a u stvari za svoj mali, ali sjajni opus u kojem svakako ima i boljih filmova.
Na tom putu mu sasvim sigurno stoji Zlatni Globusar Brady Corbet (The Brutalist) i manje vjerojatno, a opet meni osobno prihvatljivije no Brady, francuski superteškaš Jacques Audiard za pretripovani Emilia Pérez.
The Brutalist jednostavno djeluje kao klasični Oscar mamac i po temi i stilu da bi bilo nepravedno njegova redatelja posebno nagrađivati, ali, kao što to reče Ricky Gervais - holokaust je i dalje zlatni rudnik za sve tragače i kopače oskarovskog zlata.
Priliku za akademijin neizostavni diversity and inclusion, čini se, pružat će jedino nominacija Coralie Fargeat (The Substance), ali kad već nisu nagradili ni nominirali Cronenberga za sve doktorate iz podžanra tjelesnog horrora, nećemo se ljutiti ako ova dama 3. ožujka ipak ostane kratkih rukava.
Najbolja sporedna ženska uloga
Kategorija koja donosi sudar dvije pop dive - Selene Gomez (Emilia Pérez) i Ariane Grande (The Wicked), ali gdje će šnjur, gotovo sigurno, odnijeti Zoe Saldana (također Emilia Pérez) za svoju ulogu odvjetnice koja pomaže vođi meksičkog kartela da izvede operaciju promjene spola, lažira vlastitu smrt i započne novi čisti život.
Zoe je već nagrađena Globusom, potpada pod poželjnu rasnu grupu čije se potencijalno nezadovoljstvo mora stišati, nominirana je za SAG award u istoj kategoriji, tako da je sada već sigurno reći da će na kraju biti apsolutna pobjednica sezone.
Najbolja sporedna muška uloga
Iznenađenje je, s druge strane, ovdje itekako izgledno, jer Kieran Culkin (A Real Pain) ima nasuprot sebe Yuru Borisova (Anora), ruskog glumca koji nije nikakav prebjeg iza željezne zavjese, niti javni kritičar Putinove politike.
Yura je svojedobno igrao Kalašnjikova koji se snimao na okupiranom Krimu, a surađivao je i s Nikitom Mihalkovim - što su, do jučer, iz američko-akademskog ugla bili dovoljni uvjeti za momentalni cancel, pa bi njegovo nagrađivanje bilo svojevrsni presedan i, moguće, uvertira za veliki zaokret američke kulturne politike u svjetlu nastupajućih predsjedničkih promjena.
No, osim njega, iz prikrajka će vrebati i neki teškaši, poput Edwarda Nortona (A Complete Unknown), Guya Piercea (The Brutalist) i neizbježnog Denzela (Gladiator 2). Protagonist najkorištenijeg mema u 2024. Javier Bardem, po svemu sudeći, za svoje bjesomučno "Lisan-al-Gaib!" neće dobiti ni naklon.
Najbolja glavna muška uloga
Ako ste se pitali što se dogodilo s pijanistom iz The Pianista, Adrien Brody vam daje odgovor u The Brutalistu, duhovnom nastavku filma koji ga je svojedobno upisao u besmrtnike. Kipić je već u džepu i samo je pitanje koja će se dama ovoga puta naći na sceni da evocira onaj divni, a po novim totalitarnim zakonima, upitni trenutak poljupca.
Dakle, kao što rekosmo, drama perioda o životu emigranta u Americi, preživjelog iz holokausta, s već dokazanim oskarovcem u suštinskoj reprizi svoje najbolje uloge, jest po svim parametrima punokrvni oskaromameći recept.
Taj će scenarij pokušati pokvariti Timothée Chalamet (A Complete Unknown), Daniel Craig (Queer), Ralph Fiennes (Conclave) ili Sebastian Stan (The Apprentice). Međutim, izgleda da čak ni gej James Bond niti "komad života" Donalda Trumpa neće pomutiti Brodyev povratak na tron.
Najbolja glavna ženska uloga
I napokon, vjerojatno highlight večeri, koji ako ne dođe od vatri što će progutati Dolby theatre i sve u njemu i spasiti nas bijede, onda će sasvim sigurno doći u ovoj kategoriji.
Jer čekanju je napokon kraj, kao glavna favoritkinja za naslov najbolje glumice je trans osoba - Karla Sofía Gascón, nekoć Juan Carlos Gascón, čija je tranzicija kompletirana 2018., a koja sada u filmu Emilia Pérez glumi onog meksičkog mafijaša kome Zoe Saldana pruža pomoć.
Rukavicu u lice bacila joj je bivša kraljica Hollywooda Demi Moore, svojom pobjedom na Globesima u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu/komediji (The Substance), ali po svoj prilici se Tinseltown nekako želio odužiti Demi za sve, preventivno je tješeći za predstojeći poraz.
Drugi favorit iz sjene je dramska pobjednica Globesa Fernanda Torres (I’m Still Here), mada bi moj novac na kladionici, bez obzira na to, ipak otišao na pobjedu Juana aka Karle, dok bi srce, kao kod svih toksično-muških boomera, potajno navijalo za nominaciju i pobjedu Pamele Anderson (The Last Showgirl).
Ostale kategorije
Kada znamo sve prethodno, nije teško predvidjeti da će i u ostalim kategorijama - scenarij, fotografija, montaža, kostim, šminka, dominirati nekoliko najčešćih naslova koje smo spominjali. Emilia Pérez je mjuzikl, pa je sasvim očekivano da Oscar za najbolju originalnu pjesmu ide njemu (pjesme El Mal i Mi Camino), a s obzirom na to da potpada i pod kategoriju inozemnog filma, eto još jednog kipića.
Podsjetimo još da će domaćoj kinematografiji velika vrata i ove godine biti zatvorena, o čemu smo već govorili u prethodnom tekstu, ali ovogodišnji kanski pobjednik za kratkometražni igrani film Čovjek koji nije mogao šutjeti pokušat će ući na mala vrata i prvi put u povijesti, nakon raspada Jugoslavije, donijeti Hrvatskoj kipić.
Film Nebojše Slijepčevića već se našao u užem izboru od 15 filmova, od kojih će pet najboljih biti proglašeno 19. siječnja.
Do tada u Hrvatskoj se drže fige i čeka se da vatre stanu.