VAŠ UNUTARNJI monolog može izgledati kao i razgovor koji vodite naglas, a može predstavljati i apstraktniji oblik izražavanja, piše vice.com.

Mnoga životna pitanja najčešće su stvar percepcije. Je li nebo koje promatramo svima iste nijanse plave boje kao što je i nama? Jesu li životi ljudi kojima smo okruženi zaista toliko ispunjeni i kompleksni kao naši? To su duboka pitanja koja nemaju definitivni odgovor, budući da smo zaključani duboko u našim glavama. Način na koji artikuliramo ove duboke misli može se razlikovati od osobe do osobe.

Kod nekih ljudi, unutarnje misli imaju oblik jezika, dok kod drugih dominiraju neverbalni znakovi. Način na koji doživljavate unutarnje monologe TV junaka ili likova iz knjiga ovisi upravo o tome vodite li ih i vi. Stručnjaci se slažu da ne doživljavaju svi ljudi unutarnje monologe. Psiholog Russell T. Hurlburt napisao je u časopisu Psychology Today da je unutarnji monolog "robustan fenomen", ali nije univerzalan.

"Uvjeren sam da postoje individualne razlike. Neki ljudi mnogo razgovaraju sami sa sobom, a neki ljudi nikada ili samo povremeno", kaže Hurlburt.

Većina ljudi hoda linijom između verbalnog i vizualnog razmišljanja, pri čemu se ova dva tipa misli često stapaju u isti tijek. Istraživači s Odsjeka za psihologiju na Harvardu otkrili su da vizualno razmišljanje potiče određenu količinu verbalnih misli i obrnuto. Također, otkrili su da su misli u obliku rečenica uglavnom povezane s budućnošću, dok su misli u obliku slike više vezane za sadašnji trenutak.

Zanimljivo je da ljudi čak i ne razmatraju drugi način razmišljanja osim vlastitog. Može se činiti da ljudi koji za život zarađuju pisanjem - razmišljaju riječima, ali to ne mora biti tako.

Istraživanja se slažu da ne postoji superiorniji i bolji način razmišljanja. Ali činjenica da svi možemo živjeti potpuno drugačije unutar naših glava je veoma zanimljiva, bez obzira na koji način o tome razmišljate.