BITI na sceni preko 30 godina i još uvijek biti na vrhu nije mala stvar, a radi se o još većem uspjehu ako u obzir uzmemo činjenicu da smo unazad desetak godina ozbiljno ušli u "streaming fazu" u kojoj svaki hit ima izuzetno kratak rok trajanja. Ukratko, sve je hit i ništa nije.
Severina je u tom pogledu u još nezahvalnijoj poziciji jer svoju utrku za titulu "najslušanije žene u regiji" vodi u istoj niši u kojoj funkcioniraju više-manje sve lokalne i regionalne zvijezde čija žanrovski srodna glazba uspješnije komunicira s mlađim slušateljima, koji su i glavni konzumenti modernog folka koji Severina već neko vrijeme servira svojim fanovima.
Kaskanje za trendovima
Isto tako, kad prijeđete pedesetu, sve je teže obraćati se mlađoj publici jer netko u dvadesetima praktički više ni ne govori isti jezik kao vi.
Pokušaji da im se nametnete ili "infiltrirate" u njihove playliste nije nemoguća misija, ali je prokleto teško i velika je šansa da ćete u svojim nastojanjima zabilježiti više promašaja nego pogodaka. Kad s 20 "u klubu vrtite ture" i "u inat vrtite kukovima", to je sasvim očekivana reakcija na prekid. Kad to radite u pedesetima, zvuči puno tužnije i malo smrducka na alkoholizam.
Dovoljno je baciti jedan pogled na Madonnu, koja od 2008. do danas očajnički pokušava zadržati titulu "prve dama popa" iako su je daleko mlađe kolegice (neke od njih i Madonnine očite kopije) odavno prešišale. Ti pokušaji šlepanja na "sve što vole mladi" iz godine u godinu sve su tužniji i malo toga zaista funkcionira. Žena koja je nekoć stvarala trendove danas za njima kaska i uvijek zvuči kao da je najmanje godinu dana zakasnila.
Ovih pet objavljenih pjesama koje će se pojaviti na Severininom novom albumu Sorry (A Strana) stvara upravo takav osjećaj.
U teoriji sve bi to trebalo funkcionirati. Radi se o modernoj i kvalitetnoj produkciji Filipa Miletića koja nimalo ne zaostaje za onime "što vole mladi", a tu su i mladi gosti kao što su Nucci, KIMMV i L'Amiral koji bi trebali poslužiti kao "mig" mlađoj publici da Severina zna što im treba.
Međutim, ovo ni uz najbolju volju svih uključenih ne uspijeva zvučati autentično. Pedesete jednostavno nisu nove dvadesete, bez obzira na to koliko se dobro držali.
Popularni izvođači uvijek moraju izabrati put kojim će se kretati u različitim fazama karijere. Neki izaberu stariju publiku, neki se trude zadržati taj mladenačkih duh. Nekima to polazi za rukom, nekima ne.
Od solidnog do neupečatljivog (i nekih potencijalnih hitova)
U ovom konkretnom slučaju dobili smo pet pjesama od kojih su neke solidne, neke neupečatljive, a neke toliko grozne da bi mogle postati hitovi. Ovo posljednje odnosi se na Metak s Nuccijem, koja je prepuna toliko neopisivo loših momenata da nije nemoguće zamisliti da s vremenom pusti korijenje u klubovima.
Doduše, trenutne brojke daleko su od hitoidnih, a čini se to i po komentarima na društvenim mrežama i na YouTubeu.
Obrada Sandijevog hita iz devedesetih (Nebo) samo naglašava koliko su ostali refreni neupečatljivi i prepuni općih mjesta koja bi teoretski trebala funkcionirati jer zvuče kao i apsolutno sve ostalo.
Čak i Pravda za ljubav, koja koristi presvirani sample Lipe cvatu Bijelog dugmeta, ostaje zarobljena u limbu sterilnosti pa nikad ne postane ni premoderna ni preseljačka. To općenito vrijedi za sve pjesme. Svaka od njih je "nadomak nečega".
I naravno, sve je ovo stavljeno u više nego dobro pakiranje.
Pjesme su tehnički odlično odrađene, a isto vrijedi i za spotove. Međutim, teško je povjerovati da će bilo što od ovog postati hit. Ponovno, nije nemoguće zbog same veličine pjevačice, ali u moru daleko uvjerljivijih i autentičnijih pjesama koje svakodnevno pristižu iz Srbije i dominiraju regionalnim trendingom ovih pet ne ističe se ničime osim činjenicom da ih pjeva Severina.
Je li to dovoljno? Moguće da jest. Na kraju krajeva, ljeto će pokazati.