Foto: Press
PEGGY ORENSTEIN, autorica knjiga "Girls & Sex" i "Cinderella Ate My Daughter", trenutno radi na novoj knjizi o dječacima, muškosti, seksu, ljubavi i pornografiji, a s novinarkom Wireda, Sarom Fallon, porazgovarala je o svojem istraživanju u sklopu kojeg je intervjuirala gomilu srednjoškolaca i studenata.
PornHub, najpopularnija porno stranica na svijetu, godišnje skupi preko 92 milijarde pregleda, na što će neki reagirati šokom, a drugi prihvatiti kao najobičniju činjenicu u svijetu u kojem je bilo koji sadržaj udaljen samo nekoliko klikova.
I dok će oni otvoreniji na zgroženost pojedinaca reagirati odmahivanjem rukom ili s optužbama za konzervativnost, u obzir valja uzeti da se u gomili slučajeva radi o roditeljima koji jednostavno nisu sigurni kako će ta izloženost pornografiji utjecati na njihovu djecu.
Pornići ne smiju biti početak
Bez obzira na broj članaka o istraživanjima koja pokazuju da je pornografija štetna ili da ima neke korisne aspekte, činjenica je da službeni stav ne postoji.
Ono oko čega će se više-manje svi složiti jest da pornografija ne može i ne smije biti jedino mjesto na kojem će se mladi upoznati sa seksualnošću. S druge strane, apsolutno svi klinci kad-tad susrest će se s pornografijom.
"Prva stvar koju sam shvatila počevši raditi na svojoj novoj knjizi jest da dječake neću ispitivati jesu li ili nisu gledali porniće već kada su prvi puta pogledali pornić. Najčešći odgovor bio je s 11, ponekad s 13 godina, a ponekad i ranije", govori Orenstein i dodaje: "Za samo nekoliko klikova, njihova pretraga mogla bi ih dovesti do slika i videa koje nisu spremni shvatiti i obraditi. Ono što roditeljima govorim jest da, ako nikada nisu posjetili PornHub i vidjeli što se besplatno nudi, nemaju pojma o čemu pričaju."
Nije sve crno-bijelo
Njezino istraživanje pokazalo je i pozitivnu korelaciju između heteroseksualaca koji redovito gledaju porniće i onih koji podržavaju istospolne brakove.
Nekima će se ovo učiniti kao pozitivna stvar, ali Orenstein dodaje: "Istraživanja su pokazala i da isti ti neće podržavati prava žena. Među mladim muškarcima, izloženost pornićima povezana je sa stavom da je seks isključivo nešto fizički, a djevojke su igračke dok svoju muškost i vrednovanje sebe samih povezuju s mogućnošću da spavaju sa seksi ženama. Isto tako, jedna studija pokazala da je žene koje gledaju porniće pokazuju manju sklonost interveniranju kada vide da je druga žena ugrožena ili napadnuta."
Treba li im zabraniti gledanje?
Mnogi roditelji kao rješenje vide potpuno zabranu gledanja pornografije (u rjeđim slučajevima pokušali bi utjecati na sadržaj koji djeca gledaju), ali Orenstein predlaže drugi pristup: "Razmišljajte dugoročno. Što je ono što želite za svoje dijete? Koju vrstu intimnih odnosa želite svojim sinovima i što će pomoći, a što potkopati vaše ciljeve. To je neprestana igra mačke i miša. Stranice i društvene mreže pokušavaju natjerati vaše dijete da što duže ostane online, a vi da se skine s interneta."
Njezin je savjet - pričajte se djecom o pornografiji.
"Bizarno mi je da zbog vlastite nelagode izbjegavamo razgovore s našom djecom. Rezultat je to da dopuštamo da ih educira kultura koja u najboljoj varijanti nema njihovu dobrobit na prvom mjestu. Neki roditelji nemaju problema s time da njihovo viđenje o ženstvenosti i djevojaštvu oblikuje Disney. Drugi imaju. Neki nemaju problema s tim da pornografija oblikuje i utječe na seksualnost njihove djece. Da kolonizira njihovu maštu. Drugi s tim imaju problem. Ne zato što se protive seksu, već zato što su za seks. Ponašamo se kao da razgovor o seksu nema veze sa svim ostalim. Sa svojom ste djecom već trebali razgovarati o vezama, ljudskom ponašanju i seksualnosti pa kad dođete do razgovora o pornografiji, imate temelj. Pornići ne bi trebali biti početak razgovora", govori Orenstein.
Što reći klincima?
Dodaje i da su prvi susreti s pornografijom za mnoge klince odbojno ili zbunjujuće iskustvo. No u pubertetu priča se mijenja i postoje čak i razlike između heteroseksualaca i homoseksualaca. Neki razdvajaju ono što gledaju u filmovima i ono što rade u vlastitoj vezi dok drugi prestaju gledati takve filmove jer shvaćaju da im pravi seks nije dovoljno uzbudljiv.
Susrela se i s dječakom koji je porniće prestao gledati kada se "uhvatio" da razmišlja o tome kako bi njegova platonska prijateljica izgledala sa spermom na licu: "Nije čak ni razmišljao o tome kako bi se bilo seksati s njom. Bio je toliko osupnut da je prestao gledati porniće."
Mnoge roditelje zanima i kako pristupiti ovom problemu i što reći svojim sinovima, a Orenstein kaže: "Najveće iznenađenje za mene kao roditelja je bilo to koliko naporno moramo raditi na tome da djecu zaštitimo od grabežljivih stranica koje im žele izazvati ovisnost i prodati im stvari - ili ih prodati oglašivačima. Morate postaviti temelje, razgovarati o tome što je stvarno, a što nije. Razgovarajte o filmovima i tome kako je nasilje koje vide potpuno nerealistično. Pornići su samo ekstremna krajnost teme. Mi znamo da je to lažno i da to nije način na koji se ljudi stvarno ponašaju. Klinci moraju biti u stanju kontekstualizirati, dekonstruirati taj sadržaj. Baš kao što bi to trebao biti slučaj i s drugim medijima. Svi su uznemireni oko pornića, ali poruke koje dobivaju iz medija su podjednako utjecajne. Možda i utjecajnije."